Mnogi su svećenici i vjernici laici ubijeni zbog svoje katoličke vjere u Drugom svjetskom ratu, ali i prije te poslije rata. Totalitarnim snagama oni su bili prijetnja budući da im je savjest bila odana Bogu, a ne državi i ideji velikog vođe. Ubojstva svećenika i laika zbog vjere na području PGŽ-a, ali i u cijeloj Hrvatskoj, 1930.-ih i 1940.-ih i nakon, dugo su godina bili tabu tema, prvo u Jugoslaviji, a potom u dijelu javnosti i nakon osamostaljenja Hrvatske od SFRJ.

No, situacija se sve više mijenja te se mnoge smrti istražuju, kako iz društveno-povijesne perspektive, tako i iz vjerske. Kad govorimo o vjerskoj perspektivi, sustavno istraživanje ubijenih zbog vjere na području Riječke nadbiskupije počelo je osnivanjem Postulature za kauze svetih Riječke nadbiskupije u lipnju 2024. godine, na čijem je čelu svećenik Riječke nadbiskupije, vlč. Ivan Šarić. On i suradnici prikupljali su svjedočanstva i dokumentaciju o ljudima za koje je postojala u narodu postojala svijest da su podnijeli mučeničku smrt.

Nakon preliminarne faze istraživanja, koja je uključivala istraživanje od oko 400 osoba, Postulatura je sastavila popis 21 kandidata za koje postoji snažna moralna sigurnost da su podnijeli mučeničku smrt iz mržnje prema vjeri na području Riječke nadbiskupije, od 1937. do 1951. godine. Među njima je 16 svećenika i pet vjernika laika, tri muškarca i dvije žene.

Hrvatska biskupska konferencija dala je suglasnost u siječnju ove godine Riječkoj nadbiskupiji za pokretanje postupka beatifikacije i kanonizacije slugu Božjih Martina Bubnja i 20 Riječkih mučenika. Dokumentaciju koju je prikupila Postulatura trenutno pregledavaju crkveni povjesničari i pravnici Riječke nadbiskupije, a nakon završetka biskupijskog crkvenog postupka – dokumentaciju šalju u Vatikan koji odlučuje o proglašenju blaženima Riječkih mučenika.

O riječkim mučenicima i postupku za njihovim proglašenjem blaženim, razgovarali smo s kancelarom Riječke nadbiskupije, preč. Goranom Žanom Lebovićem Casalongom, koji nam kao crkveni pravnik govori o postupku.

Svijest koja ne blijedi

Traje postupak beatifikacije i kanonizacije slugu Božjih Martina Bubnja i 20 Riječkog mučenika. Možete li približiti našim čitateljima što to znači?

– Kada u nekoj Mjesnoj Crkvi postoji svijest da su neki od njezinih članova podnijeli mučeništvo radi vjere u Isusa Krista, i kada ta svijest s vremenom ne blijedi nego postaje sve snažnija i životinja, tada Crkva pristupa kanonskom istraživanju njihova života kako bi njihovo mučeništvo i vjernost Kristu ponudila kao model za nasljedovanje. To je jedan od ciljeva beatifikacije i kanonizacije. Trenutno se detaljno ispituju svjedoci, povijesni dokumenti i okolnosti smrti kako bi se dokazala činjenica mučeništva za svakog od 21 kandidata te se prikuplja dodatna dokumentacije. U ovom Postupku sudjeluju mnoge stručne osobe koje moraju temeljito proučiti svu prikupljenu dokumentaciju. To prvenstveno spada na Povijesnu komisiju koju sačinjavaju trojica članova. Također teolozi cenzori morat će pregledati i dati mišljenje o svim objavljenim djelima Slugu Božjih. Nakon završetka istraživanja koje će provoditi Riječka nadbiskupija, dokumentacija se prosljeđuje Dikasteriju za kauze svetih u Rimu, kada započinje Rimska faza postupka.

Kada očekujete slanje dokumentacije u Vatikan?

– Nadamo se da ćemo uspjeti pripremiti i prevesti svu dokumentaciju i ispitati sve svjedoke do kraja ove godine. To je u nadležnosti crkvenog sudišta koje također sačinjavaju trojica članova.

Nakon što pošaljete dokumente u Vatikan, koliko obično traje Rimska faza postupka?

– Teško je o tome govoriti. To uvelike ovisi o kvaliteti obavljenog posla u Rijeci. Rimska faza postupka ima svoj tijek. Prvo se pregledavaju svi spisi Postupka i izdaje se isprava o valjanosti Biskupijskog istraživanja. Tada se pristupa pisanju tzv. Positio. To je službeni životopis Slugu Božjih napisan na temelju dokumenta istraživanja. Potom slijedi mišljenje teologa i potom sjednica kardinala i biskupa. Tada Sveti Otac potpisuje dekret o mučeništvu kojim potvrđuje da su Sluge Božji podnijeli mučeništvo, što otvara vrata beatifikaciji.

Titula Sluga Božji

U Rim šaljete kauzu za Martina Bubnja i 20 Riječkih mučenika? Iz Rima mogu donijeti pozitivnu odluku o beatifikaciji za sve predložene, ali i samo za neke?

– Moguće je. Ali to će već biti vidljivo na završetku Biskupijskog istraživanja u Rijeci. O tome će se tek moći govoriti kada budu ispitani svi svjedoci te pregledani svi arhivi i sva dokumentacija. Ukoliko se to i dogodi za nekog od kandidata, to neće biti zato jer on u startu nije bio prikladan, ili je bio nesiguran kandidat, nego zato što neće biti dovoljno dokumentacije koja neoborivo u svim segmentima potvrđuje njegovu mučeničku smrt. Svakako, on zadržava titulu »Sluga Božji« što znači da je njegov život bio istraživan u vidu beatifikacije i kanonizacije.

Postulatura je osnovana u lipnju 2024. godine, kako to da nije prije? Vjernici za koje postoji snažna moralna sigurnost da su podnijeli mučeničku smrt iz mržnje prema vjeri, ubijeni su od 1937. do 1951. Ako za to u komunizmu nisu postojali uvjeti, je li se od završetka Domovinskog rata, i 1995. godine moglo i prije krenuti s istraživanjem?

– Kod nas bih istaknuo druge prioritete i povijesne okolnosti koje su odgodile istraživanje ubijenih zbog vjere. Prije svega to je komunizam, do 1990.-ih zapravo nisu postojali uvjeti za istraživanje već je to vrijeme obilježeno progonima Crkve, uništavanjem dokumenata, strahom. No, već tada su ipak sačuvana prva svjedočanstva i spomen na ove ljude kao i na njihovu mučeničku smrt. Poslije Domovinskog rata, od 1995., uvjeti su poboljšani, ali to je bilo i vrijeme poratne sanacije. Osobito treba istaknuti da je tada mons. Antun Tamarut bio Riječko-senjski nadbiskup te je kao takav bio odgovoran i za teritorij današnje Gospićko-senjske biskupije što je značilo da su pastoralni prioriteti bili poratna razaranja i trpeće stanovništvo kao i pružanje pomoći te poratna obnova.

Pripadaju vječnosti

No, svjedočanstva su postojala i na temelju njih se i krenulo u sustavno istraživanje?

– Da, intenzivno prikupljanje svjedočanstava krenulo je nakon poziva sv. Ivana Pavla II. 2000. godine da mjesne Crkve krenu prikupljati svjedočanstava o mučenicima 20. stoljeća. Tome pozivu, za vrijeme biskupovanja mons. Ivana Devčića, odazvao se jedan broj svećenika i vjernika koji su omogućili svojim radom i doprinosom pokretanje ove faze postupka. Ponovljeni poziv uputio je papa Franjo i sada je sazrijelo vrijeme, s kadrovskim promjenama i obrazovanim mladim ljudima za vrijeme mandata nadbiskupa Ivana, da se ovaj dio posla napravi. K tome, velika otvorenost nadbiskupa mons. Mate Uzinića po ovom pitanju kao i njegova crkveno-pravna formacija uvelike olakšavaju protočnost i razumijevanje složenih i zahtjevnih crkvenopravnih procedura što je neophodno u ovoj fazi postupka. Samim time, ukazalo se kao najprigodnije vrijeme, kauzu povezati sa 100. obljetnicom osnutka Riječke biskupije, što je dalo impuls za pročišćenje pamćenja, pomirenje i suočavanje s poviješću što je proces koji je započeo mons. Mate Uzinić, a čiju je praktičnu realizaciju svojim stručnim doprinosom na mnogim poljima ostvario naš domaći riječki crkveni povjesničar Marko Medved.

Koliko je javnosti poznato, sve mučenike o kojima govorimo ubili su komunisti/simpatizeri komunizma. Valja o tome govoriti da bi došlo do istinskog pročišćenja pamćenja?

– Za Crkvu je važno istaknuti da ove sluge Božje ne pripadaju ni prošlosti ni budućnosti – oni pripadaju vječnosti. Svjedočanstvo Riječkih mučenika, nadilazi povijesni trenutak u kojem su živjeli. Gledamo ih kao evanđeoske svjedoke u teškim vremenima. Oni su svjedoci kršćanske ljubavi i otvorenosti prema svakom čovjeku u razdobljima. Krivo bi bilo Riječke mučenike reducirati na neke narodne ili nacionalne heroje, oni su ljudi koji nam pokazuju kako živjeti radikalnost evanđelja usprkos našim ljudskim ograničenjima, kao i ograničenjima vremena u kojem su živjeli. Oni su se, nasljedujući Isusa Krista, izdigli iznad toga svjedočenjem ljubavi prema svakom čovjeku u vremenima gdje to nije bilo poželjno niti društveno pogodno uvijek se suprostavljajući društvenim pogledima koji su nijekali ili reducirali neotuđivo dostojanstvo koje Bog daje svakom čovjeku.

21 KANDIDAT

Postulatura je sastavila popis 21 kandidata za koje postoji snažna moralna sigurnost da su podnijeli mučeničku smrt iz mržnje prema vjeri na području Riječke nadbiskupije, od 1937. do 1951. godine. Među njima je 16 svećenika i pet vjernika laika (tri muškarca i dvije žene)

Sluge Božji, blaženici i sveci

Nakon što je Postulator službeno predao nadbiskupu mons. Mati Uziniću popis kandidata, oni su stekli pravo oslovljavati se nazivom »Sluga Božji«. To znači da je Crkva službeno započela proučavati njihov život, koji smatra primjerom kršćanskog života, a to proučavanje može biti okrunjeno njihovom beatifikacijom, odnosno kanonizacijom. Podsjetimo, Katolička crkva vjeruje da su oni koji su podnijeli mučeničku smrt zbog svoje ljubavi prema Bogu i bližnjemu nakon zemaljskog života prešli u puninu s Bogom, Raj, te im se vjernici utječu u molitvama i traže od njih pomoć iz vječnosti gdje su u zajedništvu s Bogom. Blaženici se štuju u mjesnoj Crkvi, iako naravno i drugdje, gdje se proširi riječ o njima. Za proglašenje blaženim nije potrebno čudo po zagovoru Sluge Božjega, dok je za proglašenje nekoga tko nije mučenik blaženim, potrebno čudo. Za proglašenje svetim u oba slučaja je i to jedan od uvjeta. Ako se osobu proglasi svetom, to znači da Papa proglašava javno čašćenje te osobe u čitavoj Crkvi kao zagovornika i posrednika pred Bogom.

POPIS KANDIDATA

Vlč. Martin Bubanj odabran je za nositelja kauze kao najviši crkveni predstavnik među kandidatima, budući da je vršio službu generalnog vikara Riječke nadbiskupije. Martin Bubanj bio je i upravitelj Župe sv. Jurja na Trsatu, a komunisti su ga uhitili u travnju 1945. te je ubijen i bačen u jamu Bezdan u Kostreni 1945. godine.

1. Martin Bubanj +1945. – nositelj kauze;

Generalni vikar Sušačkog vikarijata (biskupski delegat), kanonik, župnik na Sušaku. Veliki pastoralni djelatnik, kateheta, propovjednik, obljubljeni svećenik. Po uhićenju svima podjeljuje odrješenje. Mučenički ubijen i bačen u jamu Bezdan u Kostreni.

2. Andrija Loušin +1937.

Župnik u Lokvama. Odvraćajući mladiće da ne idu u Španjolski građanski rat, mučenički je ubijen u župnom domu.

3. Ladislav Šporer +1941.

Župnik i dekan u Delnicama. Neumorni pastoralni radnik, promicatelj katoličkih društava. Organizator nezaboravnog Euharistijskog kongresa. Mučenički je ubijen spremajući se služiti Sv. Misu Zornicu.

4. Josip Pretner +1943.

Župnik u Liču. Veliki promicatelj Katoličke Akcije, pobožan i revan svećenik. Nakon teškog mučenja ubijen zajedno s bratom i sestrom.

5. Juraj Matijević +1943.

Župnik u Gerovu. Nakon lažnog poziva bolesniku, kamenovan.

6. Zvonimir Milinović +1943.

Župnik u Podstenama. Gorljivi propovjednik. Nakon velikog mučenja, odrezanog jezika, ubijen razapinjanjem.

7. Vjekoslav Gržanić +1943.

Župnik u Ravnoj Gori. Odvraćajući župljane od neprijateljskog djelovanja prema Crkvi, mučenički ubijen.

8. Andrija Mavrinac + 1943.

Svećenik Krčke biskupije. Župnik u Korniću. Nakon teškog mučenja bačen u jamu u zaleđu Crikvenice.

9. Stjepan Petranović +1944.

Župnik u Bribiru. Pisac i suradnik velikog broja katoličkih listova. Vrstan pastoralac. Više puta odvođen u šumu i zastrašivan. Umro od posljedica mučenja u bolnici u Kraljevici.

10. Stjepan Horžić +1945.

Kapelan u Mrkoplju i upravitelj župa Ravna Gora i Vrbovsko. Otac mladih, gorljiv i hrabar svećenik. Streljan u Delnicama moleći i opraštajući svojim ubojicama.

11. Matija Burić +1945.

Župnik u Šmriki. Osnivač župe. Spasio mjesto od uništenja. Sudjelovao u spašavanju Židova. Mučenički ubijen iz mržnje prema vjeri. Prije smrti zatražio da izmoli pokajanje.

12. Viktor Perkan +1945.

Župnik i dekan u Jelšanama, slovenskom dijelu Riječke biskupije. Ubijen prigodom sprovoda na mjesnom groblju. Odmah je prenesen u župni dom gdje mu je brat svećenik podijelio Bolesničko pomazanje.

13. Fra Eugen Kukina +1945.

Franjevac Provincije sv. Ćirila i Metoda, vikar samostana na Trsatu. Mučenički ubijen iz mržnje prema vjeri u Sušačkoj bolnici brojnim ubodima kuhinjskim nožem.

14. Srećko Blažević +1946.

Župnik i dekan na Jelenju. Promicatelj Katoličke Akcije i katoličkih društava, otrovan u Sušačkoj bolnici.

15. Alojzije Kristan +1947.

Upravitelj župe Mune. Nakon obavljenih pastoralnih dužnosti u župi Mune, ubijen iz mržnje prema vjeri na putu prema Vodicama.

16. Milan Hlača +1951.

Svećenik na liječenju. Prema svjedočanstvu vjernika otrovan penicilinom u Riječkoj bolnici iz mržnje prema vjeri.

17. Nikola Maljac +1942.

Župa Jelenje. Član Katoličke Akcije, osoba velike pobožnosti i dobrote. Izjavljuje kako bi volio umrijeti za Boga. Nakon razapinjanja i paljenja, uz izrugivanje nazočnih: » Neka mu sad pomogne Onaj komu se moli », ubijen iz mržnje prema vjeri i bačen u jamu.

18. Ladislav Pretner +1943.

Brat svećenika Josipa Pretnera te njegov pomoćnik i suradnik u djelima Katoličke Akcije. Nakon teškog mučenja ubijen je u Liču zajedno sa bratom svećenikom i sestrom Julikom.

19. Julika Pretner +1943.

Sestra svećenika Josipa Pretnera i njegova župna domaćica. Nakon teškog mučenja ubijena je u Liču zajedno sa braćom, svećenikom Josipom i Ladislavom.

20. Franjo Grabar +1944.

Župa Jelenje – Sušak. Pjesnik, član Katoličke Akcije. Radi zdravstvenih razloga napušta Sjemenište u Travniku te upisuje Gimnaziju na Sušaku. U svojim pjesmama na mističan način najavljuje svoju smrt. Pomaže u spašavanju Židova. Na dan mature nakon koje se sprema stupiti u Bogosloviju, ubijen je na stepenicama Sušačke gimnazije uz riječi » Bože, smiluj im se za sve«.

21. Marija Jakovac +1945.

Župa Mrkopalj. Majka obitelji, članica župne molitvene zajednice. Nakon premlaćivanja, odvedena je pred očima svoje djece uz riječi: »Za Krista Kralja i u hladan grob!«. Streljana je u Delnicama.