Foto: Sergej Drechsler, Ana Križanec
Bogato strukturirano, drukčije i jako sadržajno. I je, uspjelo se i u nakani da se odajući počast žrtvi proslavi ono što nam je ona omogućila: istinsku slobodu!
povezane vijesti
RIJEKA – Odajući počast žrtvi mi slavimo pobjedu i slobodu koju nam je ona omogućila. Želimo da obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti prođe u ozračju zahvalnosti žrtvi branitelja, ali da ujedno na jedan svečani način povežemo i dugogodišnju tradiciju ovoga kraja i čitave Hrvatske.
Dojmljiva priča
Bio bi to sukus razmišljanja organizatora ovogodišnjih blagdana u čijem je središtu riječko obilježavanje 27. obljetnice pobjedničke Oluje.
Iako su dakako nositelji čitave ove zanimljive priče, koja je startala dojmljivim omatanjem Trsatske kule golemom hrvatskom zastavom, braniteljske udruge, ali bez sveukupne logističko-organizacijske potpore udruge Primorski Hrvat, agilnog njihovog tima predvođenog Vedranom Spadoni Štefanić, teško da bi se složila tako bogato strukturirana predstava.
Središnji dio proslave počeo je misom u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, u narodu poznatoj i kao Vela crikva, da bi se točno u 20 sati krenulo s podizanjem hrvatske zastave na Kosi toranj. Zastavu su podigle članice Primorskog Hrvata uz glazbenu pratnju KUD-a Zametski koren. Paralelno s tom vertikalom, u horizontalnom dijelu ispred Kosog tornja raširena golema navijačka zastava koja je bila i u Brazilu, kao i u Rusiji, na finalnom ogledu Svjetskog prvenstva, za što su bili zaduženi članovi UHBDR-a Kastav.
Paralelno s događanjima kod Kosog tornja, s Trga 128. brigade prema Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata simboličnim puštanjem golubova iz dječjih ruku krenula je Povorka ponosa i slave. I njezin je sadržaj potvrdio impresiju kako se ne radi o samo jednom od sličnih događanja jer u njoj su bili Počasni zastavni vod ratnih postrojbi, Gradska glazba Trsat, braniteljske udruge i udruge proizašle iz Domovinskog rata, ali i nevjerojatno šarenilo od čak 14 povijesnih postrojbi od koje su neke došle i s pravim pravcatim konjima!
Da je 27. obljetnica Oluje kao temu imala zastave, potvrdila je i ta povorka. U njoj su naime Prve riječke mažoretkinje nosile – 25-metarsku hrvatsku zastavu. Dvije su se povorke spojile na Jelačićevom trgu kako bi, sugerirajući zajedništvo zahvaljujući kojem se došlo do pobjede u ratu, skupa prešle Most hrvatskih branitelja.
Osobna posveta
Odavanje počasti poginulim hrvatskim braniteljima uz spomenik na Delti ove je godine održano na uobičajeno način, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. Šteta što se nije zadržalo lanjsku formu kad su pripadnice Primorskog Hrvata odjevene u stiliziranu riječku nošnju, rečko ruho, za svako pročitano ime braniteljske žrtve na spomenik položile po jedan gerber. Uz to što je riječ o vrlo posebnoj, pa i osobnoj posveti, cjelokupno ovogodišnje događanje bilo je osmišljeno na jedan pomalo drukčiji, manje konvencionalni način u koji bi se i dirljiva priča s gerberima jako lijepo uklopila. Dodajmo još da je službu riječi, kao i misu u Veloj crikvi, vodio mons. Sanjin Francetić.
A nakon odavanja počasti uslijedio je dio koji – slavi život. Prvi je to najavio prelet aviona Krila Kvarnera uz padobranske skokove, da bi nakon toga popularna riječka pjevačica, ovog puta u ulozi voditeljice, Nika Antolos, najavila Karin Kuljanić i Duška Jeličića, sasvim sigurno glasove koji simboliziraju Kvarner u njegovoj izvornoj ljepoti te Dječji zbor Brezice iz Ravne Gore koji je na vruću Deltu donio dašak svježine Gorskog kotara, a izvedbom “Moje domovine” izmamio suze kod svih prisutnih.
Pucnji s Gradine
Sve je okončano topovskim pucnjima i simboličnim paljenjem 27 baklji na Trsatskoj gradini.
Dodajmo još da su se svečanosti pridružili Majda Burić kao izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, te dr. Špiro Janović kao izaslanik premijera Andreja Plenkovića, riječka dogradonačelnica Sandra Krpan, kao i dožupan Vojko Braut.
Bogato strukturirano, drukčije, jako sadržajno. I je, uspjelo se i u nakani da se odajući počast žrtvi proslavi ono što nam je ona omogućila: istinsku slobodu! Onu koju nerijetko premalo cijenimo, onu koju zatiremo besmislenim političkim svađama. Čemu, kad nam je tako lijepo dok Brezice, Dule i Karin stihovima i glazbom dijele rijeke emocija i poručuju ono najvažnije: fala van na jubavi, fala van na našen lipom životu.
