Utvrda Katarina B na Pulcu remek-djelo je vojnog inženjerstva. Građena je u izuzetno zahtjevnom kamenitom terenu, od 1931. do 1941. godine i dio je razvedenog sustava utvrda Alpskog bedema koje je Kraljevina Italija počela graditi 1930.-ih godina.

Vojno je poslužila svrsi samo tijekom bitke za Rijeku 1945. godine. Tada je partizani nisu vojno osvojili, već su je Nijemci napustili u povlačenju jer bi se zbog ukupnog djelovanja partizanskih jedinica našli u okruženju da su ostali ondje.

Dio je to najvažnijih podataka o utvrdi Katarina B, koju je brojnim Riječanima predstavio Rajko Samueli Kačić, umirovljeni časnik Oružanih snaga Republike Hrvatske i član Hrvatskog časničkog zbora u povodu obilježavanja Dana oslobođenja Rijeke od fašizma.

Potpuno opremljena

Samueli Kačić također ističe da se u Katarini B kompletna posada mogla skloniti od svih borbenih utjecaja te da je unutrašnjost utvrde bila potpuno opremljena.

– Utvrda je imala ventilacijski sustav, kao i elektroagregate te je bila potpuno neovisna što se tiče osvjetljenja i električne energije potrebne za ventilaciju.

Bila je podijeljena na sektore i svaki je sektor od idućeg bio odvojen hermetičkim vratima. Tako bi se u slučaju djelovanja bojnim otrovima jedan sektor mogao zatvoriti te bi se spriječilo širenje u druge sektore.

Također, bila je opremljena sustavom veze koji se nazivao fotofon. Utvrde Katarina A i Katarina B međusobno su bile povezane tim sustavom koji je govornu komunikaciju pretvarao u svjetlosne signale, opisuje Rajko Samueli Kačić.

Kako se koristio fotofon?

Prilikom korištenja fotofona, govor pobuđuje na titranje membranu, koja prekida snop svjetlosti.

U prijamnoj stanici taj zvukom modulirani svjetlosni signal pretvara se u titraje električne struje s pomoću fotoćelije, a u slušalicama ta struja ponovo proizvodi zvuk.

Također, spomenimo i da je Katarina B bila fortifikacija stalnog tipa te da je njezina izgradnja bila jako skupa.