Foto Mateo Levak
Za svakoga je na završnici 24. Festivala sporta i rekreacije "Homo si teć" bilo po nešto
povezane vijesti
Riječka nedjelja protekla je u sportu i rekreaciji, više tisuća trkača točno u 9.30 sati krenulo je sa sunčanog Korza u svoju avanturu.
Za svakoga je na završnici 24. Festivala sporta i rekreacije “Homo si teć” bilo po nešto. Rekreativci su se okušali u tradicionalnoj utrci građana po kojoj festival i nosi ime, oni najmlađi su imali utrku “Mići trk”, dok su sjajan posao odradile i osobe s invaliditetom te slabovidne osobe na Memorijalnoj utrci Milke Milinković.
Dvadesetak “trojki” natjecalo se u štafeti 3×7 kilometara, dok su oni malo hrabriji istrčali Peticu i Desetku, odnosno pet i deset kilometara, a pak oni najhrabriji i najtežu utrku – polumaraton od 21 kilometra.
I sve to u humanitarne svrhe jer se ove godine prikupljao novac za riječku Udrugu osoba s intelektualnim teškoćama Srce.
Prvi polumaraton, odmah slavlje
Varaždinac Josip Meštrić, inače član Atletskog kluba Rika koji zadnjih pet godina živi u Rijeci zbog fakulteta, na kraju je osvojio titulu pobjednika 19. riječkog polumaratona.
Istrčao ga je za jedan sat, 11 minuta i 56 sekundi, dok je iza sebe ostavio Antu Živkovića te Dinu Vidmara. Sat, 26 minuta i 42 sekunde trebale su Mariji Vrajić iz AK Maksimir da završi polumaraton, što je najbrže vrijeme u ženskoj konkurenciji, dok su članice AK Kvarner Marina Juranić i Inga Jurić zauzele drugo, odnosno treće mjesto.
– Negdje do devetog kilometara smo Ante Živković i ja bili skupa, bio je i Alen Matovina blizu, ali kako se počela staza odvajati na nekom desetom kilometru na brdo, tu sam ja povukao.
Inače volim brdo, a ravno baš i ne. I to je to, poslije sam samo održao taj tempo i super, odlična je utrka bila.
Prvi polumaraton? Službeni da, iako imam inače otrčane i pedesetke, kao i 100 kilometara, ali nikada nisam službeno odradio polumaraton – rekao je nakon utrke 24-godišnji Josip Meštrić, koji je zapravo u trčanju i relativno novo lice.
– Samo dvije godine sam u svijetu trčanja, bio sam ranije u biciklizmu neke četiri godine i kako sam se preselio u Rijeku sam se okrenuo trčanju. Surađujem s trenerom Pavlom Kruljcem koji je velika podrška i sve se poklopilo. Tek počinjem, još sam mlad… – dodao je najbrži Meštrić.
Dobro poznata utrka
Ante Živković iz Zagreba je stigao u Rijeku na još jedan polumaraton “Homo si teć”. Ovom Metkovcu riječka je utrka već dobro poznata.
– Bio sam ovdje već nekoliko puta, ali ovo mi je najbolje vrijeme dosad. Bila je teška utrka jer sam dan ranije trčao u Medulinu tako da sam malo umoran.
Ali sve u svemu, zadovoljan sam utrkom i rezultatom. Vidjet će me ova utrka sigurno i sljedeće godine, a morat ću onda ciljati i na još bolji rezultat – rekao je Živković.
Iako je bio ukupno treći, Dino Vidmar može se pohvaliti titulom najbržeg domaćeg trkača na ovogodišnjem riječkom polumaratonu.
Skinuo svoje najbolje vrijeme
Vežičanin i bivši košarkaš Kvarnera 2010, a odnedavno član Atletskog kluba Rika, došao je na cilj otprilike pola minute nakon drugoplasiranog Živkovića.
– Ovo mi je prvi riječki polumaraton, a treći ukupno i najbolje vrijeme sam skinuo za točno tri minute. Tako da sam baš zadovoljan, spremao sam se za ovaj rezultat.
Koliko sam si zacrtao toliko sam i išao na kraju, iako nisam direktno ciljao na postolje. Drago mi je što smo i ja i Meštrić kao predstavnici Rike na postolju, tako da imamo razloga za slavlje.
Ovo mi je četvrta godina trčanja, ranije sam igrao košarku, a nekako sam počeo trčati igrom slučaja nakon operacije i rehabilitacije – rekao je Dino Vidmar.
Nekad napadač, danas iskusni trkač
Ubrzo nakon njega na cilj je stigao i nekadašnji nogometaš Rijeke Alen Matovina, koji je zajedno s Vidmarom u “AM Runner teamu”, ali su se obojica prije mjesec dana priključili i Atletskom klubu Rika.
Lovranac Matovina nekada je igrao na poziciji napadača na nogometnom travnjaku, a danas je već iskusni trkač kojemu je ovoga puta postolje ipak za dlaku izmaklo.
– Lakše je u trčanje prijeći iz nogometa nego iz košarke, ha, ha. Nije mi bilo teško, već mi je ovo četvrti polumaraton, ali imao sam i bolje uspjehe.
Moj najbolji rezultat je tri minute brže od ovoga, ali nema razočaranja. Imao sam neku ozljedu, natukao sam kuk, šivao koljeno, tako da je na kraju ovo dobro – dodao je Alen Matovina.
