Pretpostavlja se da je većina tvrtki, odnosno potencijalnih za nagodbeno vijeće, već u blokadi ili takvoj gabuli da nema novca za pokretanje predstečajne nagodbe, s obzirom na to da svi troškovi takvog postupka padaju na teret tvrtke
RIJEKA Od 1. listopada ove godine, otkako je na snagu stupio Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, do 13. studenoga, FINA-in Regionalni centar u Rijeci zaprimio je samo četiri prijedloga dužnika za otvaranje postupka predstečajne nagodbe.
U istom je razdoblju u Regionalnom centru Rijeka formirano 13 nagodbenih vijeća, sastavljenih od predstavnika Ministarstva financija i FINA-e, a svako vijeće ima po 5 članova, koji se zasad nemaju s kim nagoditi.
Većina po inerciji
Čak i u slučaju da su zaprimljeni prijedlozi dužnika kompletni, brojka od 4 zaprimljena »primjerka« je krajnje nesrazmjerna s činjeničnim stanjem blokiranih tvrtki jer Riječki centar obuhvaća tvrtke s područja Primorsko-goranske, Ličko-senjske i Istarske županije, a podaci iz kolovoza ove godine pokazivali su da je 55.000 potencijalnih dužnika u postupku predstečajne nagodbe u Hrvatskoj, od čega 4.238 iz Istre, 4.029 iz PGŽ-a i 449 iz Ličko-senjske županije. Dakle, od ukupno 8.716 potencijalnih dužnika na riječku FINA-u stigla su samo četiri prijedloga za otvaranje stečajne nagodbe.
Za pretpostaviti je da je većina tih tvrtki, odnosno potencijalnih materijala za nagodbeno vijeće, već u blokadi ili takvoj gabuli da nema novca za pokretanje predstečajne nagodbe, s obzirom na to da svi troškovi takvog postupka padaju na teret tvrtke.
To nije mali iznos i tvrtke se ne upuštaju u taj postupak. Drugi razlog vjerojatno je u tome što tvrtke idu po inerciji i još nisu svjesne posljedica u koje mogu zapasti nepokretanjem prijedloga za predstečajnu nagodbu. Logično je da će se te tvrtke vjerojatno radije odlučiti za pokretanje stečajnog postupka s obzirom na to da im je on jeftiniji, a tako će izbjeći i zakonske sankcije zbog nepokretanja predstečajne nagodbe. Za pretpostaviti je da većina tih tvrtki i ne radi duže vrijeme i da su svoje poslovanje prebacili na novoosnovane tvrtke.
Zapravo, predstečajnom nagodbom ozdravljenje i izbjegavanje stečaja imaju one tvrtke koje se na vrijeme osvijeste i barem u pet do dvanaest idu u taj postupak.
Obvezni pregovori
Osim zakonske regulative, zakonodavac je ponudio i onaj dio obveznih pregovora dužnika s vjerovnicima, a u tom dijelu pregovora leži golem dio uspjeha za dužnika. To je možda ključno, jer, kako nam je reklo nekoliko stečajnih sudaca i stečajnih upravitelja, za pretpostaviti je da dobar dio vjerovnika neće biti spreman na to što predstečajna nagodba zahtijeva i tvrtka će opet završiti u stečaju, ali s vremenskim pomakom i lošije za vjerovnike.
– Vjerovnici bi trebali shvatiti da ovom predstečajnom nagodbom u ovom trenutku mogu dobiti najviše što je moguće izvući iz dužnika. Svaka druga prilika za njih je pogubnija, pa je zato naglašena prikrivena moć pregovaranja, kaže nam jedan stečajni sudac.
Podsjetimo, postupak predstečajne nagodbe ministar financija Slavko Linić osmislio je kao postupak koji se provodi s ciljem uspostavljanja likvidnosti i solventnosti dužnika. Spomenutim je zakonom propisana obveza pokretanja postupka predstečajne nagodbe za dužnike koji su nelikvidni ili insolventni i stekli su uvjete za pokretanje postupka propisane zakonom, a to znači da je dužnik dužan podnijeti prijedlog ukoliko je u blokadi 60 ili više dana, najkasnije 21 dan od nastanka insolventnosti.
