Matuljska tvrtka prije godinu dana izlicitirala elitnih 846 "kvadrata" na riječkoj rivi, ali nikako da ih otvori
RIJEKA Gotovo cijelo ljeto je za nama, a poslovni prostor od 846 kvadrata u vlasništvu Grada Rijeke na adresi Riva 12 i 14 crvenio se od srama pred svima gostima koji su došli u grad, a crveni se i dalje pred građanima Rijeke.
Loše započeta priča ne može imati sretan kraj. Tako je i u ovom slučaju. Ili tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. Kad je tadašnji riječki gradonačelnik Slavko Linić kao predsjednik Poglavarstva zaključio ugovor s tvrtkom Reful iza koje su stajali riječki HDZ-ovci oni pametniji znali su da se ništa dobro neće dogoditi. Epilog je da je gradski proračun ostao bez pola milijuna kuna.
– Dugovanje prijašnjeg zakupnika tvrtke Reful iznosi 396.533 kuna za razdoblje od rujna 2008. godine do travnja 2010. godine na ime zakupnine, te 119.662 kune na ime zakonske zatezne kamate. Prema podacima iz sudskog registra utvrđeno je da je 14. ožujka 2011. godine kod Trgovačkog suda u Rijeci istovremeno otvoren i zaključen stečajni postupak nad tvrtkom »Reful« d.o.o. koja je osnovom navedenog brisana iz sudskog registram 24. svibnja 2011. godine osnovom čega se dugovanje neće moći naplatiti, potvrdili su u Gradu Rijeci. Istine radi valja navesti da je svojevremeno tvrtka Reful promijenila vlasničku strukturu i da su je riječki HDZ-ovci prodali novim vlasnicima koji su otvorili Budha bar.
Crveni se zbog očajnog stanja u kojemu se nalazi, crvenilo ne mogu sakriti ni brojni plakati izlijepljeni po staklima. Neka od tih stakala su i razbijena. Sve u svemu, jadno je da ta atraktivna lokacija zjapi prazna u gradu, već je dosadno i ponavljati, koji brije priču o razvoju urbanog turizma. Ako se prostor na riječkoj rivi ne može staviti u funkciju, ako se usred sezone zatvaraju ugostiteljski objekti na Korzu, onda je očito da nešto ne štima. Izgovor o gospodarskoj krizi i ostalim zlima 21. stoljeća u potpunosti je deplasiran. Grad Rijeka u ovim slučajevima ima i metar i škare u svojim rukama, ali nitko ništa ne poduzima.
Pomak početka plaćanja
– Na zahtjev zakupnika, u prosincu 2010. godine, odobrena mu je izmjena djelatnosti u predmetnom prostoru na način da je utvrđeno da će isti u prostoru obavljati djelatnost restorana, slastičarnice i fast food restorana, te mu je odobren pomak roka početka plaćanja zakupnine i obavljanja djelatnosti na 1. svibnja 2011. godine, a radi preuređenja prostora. Zaključkom gradonačelnika od 25. ožujka 2011. godine, odobreno je jednokratno davanje u podzakup dijela poslovnog prostora površine 299 kvadrata tvrtki Amber Slastičarna iz Opatije za obavljanje djelatnosti slastičarnice, te dijela prostora površine 240 kvadrata tvrtki Amber Fast Food iz Opatije za obavljanje djelatnosti fast food restorana, te početak obavljanja djelatnosti od 1. lipnja, objašnjavaju u Gradu Rijeci.
Prema podacima Direkcije za poslovne objekte kojoj je ravnateljica Željka Marković u lipnju 2011. godine zakupnik se ponovo obratio Gradu Rijeci sa zamolbom da mu se odobri pomak roka početka obavljanja djelatnosti u navedenom prostoru na 1. rujan 2011. godine budući da je već izveo dio radova na uređenju prostora i naručio kompletnu opremu za opremanje.
Sudovanje i parničenje
– Isto mu je odobreno uz uvjet da do početka obavljanja djelatnosti prostor održava urednim, te uz uvjet da dostavi zadužnicu u visini ugovorene zakupnine za period lipanj-kolovoz 2011. godine u iznosu od 135.000 kuna. Zadužnica će se naplatiti u slučaju da zakupnik ne započne obavljati djelatnost zaključno do 1. rujna 2011. godine. Zakupnik podmiruje zakupninu počev od 1. lipnja ove godine, pojašnjavaju u Gradu Rijeci.
Preko godinu dana se oteže s otvaranjem tog objekta, a gradska vlast uredno izlazi u susret zakupniku, kao što se uredno sve ove godine izlazilo u susret tvrtki Reful koje su vlasnici bile perjanice riječkog HDZ-a poput Franje Lulića i Anđelka Miljanića i još nekih zaboravljenih asova iz kadrovskog arsenala Darija Vukića. Treba li podsjećati da se odredbe ugovora o zakupu nisu poštivale. Jedna od njih bila je organizacija kulturnih događanja, a zbog čega je cijena zakupa bila smiješno mala. Svid je s vremenom postojao sve manje rock, a taj glazbeni žanr u potpunosti je zatučen i sahranjen otvaranjem Budha bara. Nakon dugogodišnjeg otezanja, sudovanja i parničenja Grad Rijeka vratio je taj poslovni prostor u svoje vlasništvo, on je izlicitiran, a u preko godinu dana nije se ništa dogodilo. To je žalosna riječka stvarnost. Kako će se ovaj put priča odvijati, valja čekati nove zaključke gradonačelnika. Jer, u ovom trenutku gradski proračun i građani Rijeke od 846 kvadrata atraktivnog prostora nemaju nikakve koristi. Imaju samo crvene obraze i osjećaj srama.
