Kad bi se i pošlo od optimistične, ali manje vjerojatne pretpostavke da zbog deponija doista nema štetnih plinova u zraku iznad Viškova, barem ne iznad dozvoljenih granica, kaže Jonjić, i dalje bi ostala činjenica da je smrad kojeg su mještani trpjeli i trpe štetna kategorija.

– Nije li to samo po sebi ugrožavanje naših ljudskih i građanskih prava, a da ne govorim o padu vrijednosti naše imovine i kvalitete života uopće. Zato mi je bilo drago da je i kolega Mićović posebno apostrofirao ovaj problem kao legitiman. Vezano uz tvrdnje da procjena strujanja zraka u sklopu studije izvodljivosti nije ukazivala na mogućnost širenja mirisa i šetnih plinova u okolna naselja, valja reći da se u večernjim satima događa temperaturna inverzija strujanja zraka, kad hladniji zrak s kontinenta struji prema moru, što je i razlog da se najgori miris osjeti u to vrijeme. Simulacijama koje su provođene u pripremi projekta nije bilo predviđeno ovakvo postupanje s otpadom, pa je prema tome, sve što je studija predvidjela, u ovom slučaju neprimjenjivo jer ovakav scenarij, baliranja i ostavljanja smeća na vjetrometini, nije simuliran, kaže Jonjić.

– Kakve to dugoročne posljedice može imati, teško je i pretpostaviti, Ono što je važno naglasiti jest da ovakvo postupanje s otpadom nije u skladu s projektom izgradnje Centralne zone za gospodarenje otpadom na Marišćini, te su time prekršena pravila koja je netko morao potpisati, kaže Jonjić.

Njega je kao stanovnika Marčelja i osobno pogodila situacija oko neadekvatnog zbrinjavanja komunalnog otpada, a na ugrožavanje kvalitete života i zdravlja građana želi upozoriti ne kao znanstvenik, već kao žitelj ugroženog naselja.

Prekršeni svi profesionalni standardi

– Svi mi u Marčeljima gnjevni smo kako zbog neizdrživog smrada u naselju tako i zbog izostanka adekvatne reakcije onih koji su odgovorni za ovu situaciju i koji bi istu morali početi rješavati. Dobro je poznato da je za Marišćinu bila izrađena studija utjecaja na okoliš u kojoj su propisane mjere koje se moraju poštivati. Vjerujem i da je projekt odlaganja komunalnog otpada, što uključuje i CZGO Marišćina, sačinjen profesionalno, jer je jedino kao takav mogao računati na financiranje bespovratnim EU sredstvima, a kriteriji EU po tom pitanju su izuzetno strogi. Međutim, ako se projekt ne provodi u svim njegovim komponentama, te se ne poštuju temeljne odrednice, uključivši i vremensku dinamiku, onda stvari krenu naopako i vode u kaos poput ovoga koji sada imamo. To je nedopustivo i ne može se opravdati i pokriti nekakvim privremenim dozvolama. Projekt predviđa odlaganje razvrstanog i procesuiranog otpada u nepropusne kazete te njegovo pokrivanje. Umjesto toga mi smo dobili nerazvrstano balirano smeće sa potpuno nejasnom sudbinom njegovog zbrinjavanja. Budući da su ovdje očito prekršeni svi profesionalni standardi, inspekcije mogu i moraju reagirati zabranama, umjesto što privremenim dozvolama »legaliziraju« takve postupke, ističe Jonjić.

Naglašava kako bi trebalo razdvojiti pitanje samog projekta ŽCGO Marišćina i odlaganja baliranog otpada.

– Napravio se otvoreni deponij baliranog smeća nekoliko stotina metara zračne linije od naselja, u općini u kojoj se zatvara drugi, jednako neprikladan i opasan deponij i čiji su žitelji godinama to morali tolerirati. Iako osobno mislim da je izbor lokacije pogrešan, ključni problem u ovom momentu je neprovođenje projekta. Možemo i trebamo govoriti i dokazivati da je Marišćina neprikladno mjesto za takvo odlagalište zbog niza razloga, ali ostaje činjenica da do ovoga ne bi došlo da se postojeći i odobreni projekt provodio kako je bilo predviđeno, napominje Jonjić.

Izostala reakcija struke

Stipan Jonjić kaže da ga jako začuđuje izostanak sustavne i profesionalne reakcije struke.

– Ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Vladimir Mićović govorio je o provedenim neovisnim mjerenjima kakvoće zraka na Marčeljima. Provedeno mjerenje metodološki je vjerojatno učinjeno korektno. Međutim, problematično je to što je i koliko mjereno. Kolegi Mićoviću zasigurno je poznato da je prije više od 20 godina Agencija za zaštitu okoliša SAD-a u deponijskom plinu utvrdila postojanje skoro stotinu toksičnih tvari. Nažalost, provedenim mjerenjem obuhvaćeno je manje od pet posto potencijalno opasnih spojeva u zraku koji mogu biti posljedica razgradnje organske frakcije otpada. Zato je, na temelju provedenih mjerenja, neozbiljno govoriti o trenutnoj kakvoći zraka u Viškovu, jer većina potencijalno opasnih spojeva kojih vjerojatno ima zbog ovakvog postupanja s otpadom, uopće nisu bili obuhvaćeni spomenutim mjerenjima. Provedeno mjerenje ne daje nikome za pravo da zaključi da ovakvim načinom zbrinjavanja otpada nije, ili pak da jeste, ugroženo zdravlje stanovnika. Za bilo kakav zaključak potrebno bi bilo provesti složenija mjerenja. Primjerice, u sklopu mjerenja određivana je koncentracija sumpor (IV) oksida koji u pravilu nastaje u procesima sagorijevanja različitih tipova goriva i, između ostalog, deponijskog plina, što nije relevantno jer prilikom odlaganja baliranog smeća ne dolazi do procesa sagorijevanja, te izmjerene koncentracije sumpor (IV) oksida nemaju veze sa deponiranjem smeća. Ako nemaju veze zbog čega se to mjerilo? Stječe se dojam da se »mjerilo samo da se mjeri«, kaže Jonjić.

Ignoriranje problema šutnjom

Ističe da je nedopustivo i istovremeno razočaravajuće da se svi na vlasti ili ljute na primjedbe i reakcije građana ili pak ignoriraju problem šutnjom.

– Tko se od te gospode ima pravo ljutiti na ljude koji se žale zbog straha od ugroze njihovog zdravlja što se eklatantno vidjelo ovog ljeta u Marčeljima i cijelom Viškovu? Općinske vlasti zakapaju glavu u pijesak umjesto da se zapitaju kako to da su u tim istim Marčeljima poticali izgradnju ogromnih naselja u kojima žive stotine mladih obitelji. Osim što ta naselja nemaju normalnu infrastrukturu poput normalnih prometnica, nogostupa i kanalizacije, sad se još guše u smradu iz deponija za koji mnogi nisu niti znali, kaže Jonjić.

Reakcija stanovnika je reakcija ljudi iz očaja koji su izgubili vjeru da vlast može i želi nešto napraviti, napominje Jonjić, ističući da svi na pozicijama vlasti moraju prionuti rješavanju problema.

– Trebaju se postaviti u našu situaciju i uhvatiti posla da konačno Grad Rijeka i cijela Županija pitanje komunalnog otpada počne riješavati na okolišno i zdravstveno prihvatljiv način. Konačno, to je i pitanje europskog civilizacijskog standarda kojem mi verbalno stremimo, a u osnovi vrlo malo činimo kako bi dokazali da tamo stvarno i pripadamo. Ipak želim vjerovati da i Grad Rijeka i Županija imaju snage riješiti ovaj problem, tim više što se naša županija želi profilirati kao atraktivna turistička i akademska lokacija. Neovisno o dinamici završetka projekta, deponiranje baliranog smeća u Marišćini mora prestati, a postojeće stanje se treba sanirati, kaže Jonjić.