DRAŽICE – A ča gjedan prvo va novinah? Mrtvi! Mrtvi prvo pogjedan! I ni mi jasno kako judi tako mladi umiru. Onda gren daje. Se volin čitat. Ma, Novi list mi je najveće zadovojstvo, s oduševljenjem nam je ispričala Suzana Sudan, po svemu sudeći najstarija Grobnišćica kojoj smo u Dražicama došli u posjet na njezin 99. rođendan. Glavni informator i organizator susreta bio je vlč. Ivan Milardović, jelenjski župnik koji svakim danom svog postojanja pokazuje kako izgleda istinska briga za svoje župljane.

– Prema svim dostupnim podacima Suzana je najstarija župljanka, a mislim da i nadaleko izvan naše župe nema starije osobe. Mada, moramo se pohvaliti, na jelenjskom prostoru ljudi stariji od devedeset godina baš i nisu neka rijetkost. Ima ih dosta što bi značilo da se ovdje ipak živi kvalitetnije, usklađenije s prirodom, zaključio je vlč. Milardović.

Nasmijana, posebno kad su joj Milardović i kućni prijatelj Anton Fičor uručili prekrasnu, veliku tortu dizajniranu baš u bojama listopada u kojem se, kako je poznato – nosi ružičasto. A da se i u tom detalju vidi kolika je snaga zajedništva grobničkoga puka – tortu je sa zadovoljstvom pripremila Silvija Petrović, vrijedna konobarica iz »Rječine«, Dražičanima i njihovim gostima omiljenog restorana u samom središtu mjesta.

– Moja vam je mama imala u svom dugotrajnom životu svega, i dobrog i lošeg. Početak je bio jako težak jer je kao šestomjesečna beba u tragediji izgubila roditelje. Kasnije je bilo puno bolje, čitav je život provela ovdje u našoj kući. Od djece je imala samo mene, ja pak imam samo sina Dina tako da baš i nema neko brojno potomstvo. Ali koliko god da nas je malo, složni smo i skladni, istaknula nam je Ivana Zoretić, Suzanina kćerka.

Iako je sluh izdaje, slavljenica je u odličnoj kondiciji. Ne baš brzo, ali sama se kreće kuhinjom i obližnjim boravkom i s velikim guštom pozira. S gostima, oko torte, ali i na suncem okupanoj terasi obiteljske kuće.

– Muž Ivan umrl je kad mu j bilo 88 let. Od onda smo nas tri sami, Ivana, Dino i ja. A ono ča najviše volin je tu, va kuhinji od jutra čitat Novi list, dodala je teta Suzana koja je jučer stupila u 100. godinu.

A onda se javlja Anton:

– Da čita, ona van ga poji! Od prve do zadnje stranice pročita Novi list. Ritual je takov da se ne zima pretplatu nego ga se sako jutro mora kupit va Dražicah. Ne pita ona niš, leh daj mi Novi list, pojašnjava nam Fičor jutarnje užance u slavljeničinom domu.

Kćer Ivana dodaje:

– A ča reć. Sretni smo i zadovojni. Mama zima samo jednu tabletu za tlak, se drugo j va najbojen redu.

I koliko god voli pozirati »za novine«, u jednom trenutku joj je sve dosadilo. Kako i ne bi! Pun stol svih gušta, žmuj vina, i ono što joj je bilo najprivlačnije – velika bijela torta s roza ukrasima. Dar pažljivog vlč. Milardovića. I slika koja se se danas jako teško pronalazi – silni sklad u kojem nema zapreka. Ni dobnih ni socijalnih. Samo iskrena, neskrivena simpatija jednih prema drugima, prema životu. Kakvog god da ga Bog da. Silno nesretna kao beba bez roditelja, danas, u najstarijoj dobi nikad sretnija, okružena silnom pažnjom i ljubavi. Očigledno, u župi Jelenje pronašli su recept za dug život. Puno ljubavi. I poneka – kriška torte.

Novi list zna vratiti ljubav

Da veza obitelji Sudan i Zoretić s Novim listom nadilazi uobičajene pojmove novina-čitatelj, pokazala je i nagradna igra iz lipnja 2007. godine.

– Mama je skupljala kupone, Dino je ispunio podatke, a Denis, sin Antona Fičora ih je nosio u Novi list. A onda je, baš na moj rođendan zazvonio telefon, kad s druge strane – Robert Ferlin! Dobili ste Citroen C3! Još i danas se sa zadovoljstvom sjeća tog sretnog dana od prije 13 godina Ivana. A nagrada, i danas kao nova.

– Ne vozimo puno. Glavno je da svako jutro s njim idemo po Novi list, smije se Ivana.