IN MEMORIAM

Dolores je i najtužnije priče okretala na valcer

Aleksandra Kućel Ilić

U 23 godine u Novom listu Dolores Juretić obavljala je niz novinarskih i uredničkih dužnosti, a stigla je objaviti i dvije knjige. Posljednji ispraćaj naše Dode bit će danas u 17 sati na groblju u Kastvu



Put po kojem svatko od nas kada za to dođe vrijeme mora proći, prerano je u svoje nedodirljivo prostranstvo odveo dugogodišnju novinarku i urednicu u Novom listu Dolores Juretić. Pola stoljeća je provela tu, među nama, na svojoj kastavskoj rodnoj grudi, diljem riječkoga prstena i Liburnije, a nemiran duh i želja za promjenama i otkrivanjem novog, obilježili su njezinu bogatu »crtu života«, tjerajući ju uvijek iznova prema nekom još neotkrivenom izazovu. Posljednji izazov, bitka s prejakim neprijateljem koju je s puno optimizma i hrabrosti vodila u Zagrebu gdje je bila na liječenju, ostao je nažalost tek pokušaj. 


 Sve osim dosade


Naša se draga kolegica Doda, iza koje su ostali mnogi zapaženi tekstovi karakteristični po svježoj dozi humora kojeg je vješto znala upakirati i na svoj način plasirati do čitatelja, nadala da će sve negativno što život neminovno stavlja ispred nas, ako se svojski potrudi, uspjeti preokrenuti u svoju korist i na sreću svih onih osoba do kojih joj je u životu bilo stalo – voljenih roditelja, djece, prijatelja i rodbine. Vjerovala je da se i one najtužnije priče mogu »okrenuti na valcer«, pa je tako tijekom dugogodišnjeg »druženja po pisanju i oko pisanja« u svom stilu jednom prilikom konstatirala da »u dnevnom novinarstvu, ali i u životu uopće, niti jedan tekst ne bi trebalo pisati unaprijed osim in memoriama koji sasvim sigurno, ako ne pronađu lijek protiv smrti može očekivati, netko prije, netko kasnije – svatko od nas«… 


  Rođena je 24. rujna 1963. godine u Rijeci i kao prava »kastavska otročica«, školovanje je započela u Kastvu, a zatim nastavila u Rijeci i zaokružila ga zvanjem profesorice književnosti i hrvatskoga jezika, na Pedagoškom fakultetu. Pridružila se zajedno s drugim zaljubljenicima u riječi, knjige, kazalište, kulturna zbivanja, ali i borbu za istinu, rijeci honoraraca koji su krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća tražili svoje »mjesto pod suncem« u Novom listu. U istoj je kući, među novolistovcima, u stalnom radnom odnosu bila od konca 1990., pa sve do 2013. godine. Tijekom novinarsko-uredničke karijere okušala se na mnogim radnim zadacima, bez problema pristajući na svaku promjenu koja joj se uvijek činila puno boljom opcijom od dosade koju jednostavno nije podnosila niti željela »u svom opisu posla«.  

Prva urednica Besede


Radila je kao novinarka-reporterka u gradskoj rubrici Rijeka, dugi niz godina je bila i zamjenicom glavnog urednika »Butige«, bila je i dijelom uredničkog tima Županijske kronike, te jedno vrijeme uređivala prilog Liburnijski NL, te Dom i stil, odnosno Kulturu življenja. Osim u matičnoj kući u Rijeci, značajan dio karijere provela je i kao novinarka u Dopisništvu Opatija Novog lista, vraćajući se u istu radnu sredinu dva puta, jer, opet u njezinom stilu »dvaput je dvaput«, napisavši ovdje, u »staroj dami turizma«, jer sudbina je tako htjela – svoje zadnje profesionalne novinarske retke. 




  Pamtit ćemo ju, baš kao i čitatelji koji vole čakavštinu i kao prvu urednicu prve stranice na čakavštini u Novom listu, »Besede«, u kojoj je vjerno surađivala, a među najzapaženijim objavama su joj bile humoristične crtice iz života objavljivane u kolumni »Dih tramontani«. 


  Neobična pera obično imaju potrebu pisati i izvan donekle strogih novinarskih okvira, pa ju je taj potencijal doveo i do objave dviju knjiga i to »Let« u kojem se otkrila »Doda-pjesnička duša« i »Sto kuna je zakon« u kojem je pred čitatelje stavila »Dodu-mahericu kratkih priča«. 


  Osim bogatog novinarskog i književnog opusa iza Dolores ostat će i njezina najveća životna postignuća – sin Vanja i kći Maja. 


  Posljednji ispraćaj naše Dolores bit će danas, 4. lipnja u 17 sati, na groblju u Kastvu.