Knjiga »Disaster«, dijagnoza modernog biznisa tvrtke Crocon, potkraj srpnja izabrana je za najbolju korporativnu knjigu, »Best Corporate Book« na svjetskom natjecanju Content marketing award 2021.

Pometena konkurencija

Ponosni vlasnici vrijednog udžbenika jesu direktorica Crocona Linda Poščić Borovac i Ana Zoričić, pisac Zoran Krušvar i dizajnerica Veronika Uravić Čolak.

Biti prvi među prijavljenih više od tisuću naslova, ujedno je bilo i iznenađenje, ali i priznanje za inventivan rad na doslovno slikovnici koja je koncipirana kao knjiga koja otkriva simptome, daje dijagnozu, ali i sugerira terapiju za sve bolesti poslovnog svijeta. I na koncu, rezultat je tu, pomeli su svjetsku konkurenciju.

– Naš je »Disaster« prošao jedno pravo putovanje. Od ideje davno zapisane u jednoj bilježnici do odluke i konačnog stvaranja ove neobične »slikovnice za biznismene« prošlo je nekoliko godina, bezbroj ludih sastanaka, tim je razmijenio pregršt mailova, popilo se na stotine kava i čajeva, smijalo se, smišljalo, mijenjalo, glancalo i revidiralo – kaže nam na početku razgovora Linda Poščić Borovac, idejna voditeljica Crocona, tvrtke smještene u Kastvu, točnije Ćikovićima, koja se bavi zastupanjem stranih tvrtki u pomorstvu, zastupnici su vrhunskih stranih proizvođača kompleksnih brodskih sustava i opreme.

– Posebno nam je drago što je nam je našu prvu nagradu za »Disaster« dodijelio CMI kao autoritet u području marketinga, čiji sudački panel okuplja upravo međunarodne stručnjake te industrije s ogromnim iskustvom iza sebe, posebno uzevši u obzir da su drugi prijavitelji bili velike tvrtke s impresivnim marketinškim mašinerijama iza sebe, poput Spotify, HBO, IKEA, Subaru, Ericsson, Mayo Clinic, John’s Hopkins, ali i mnogi drugi – kaže nam uvodno sugovornica.

Forma vodi glavnu riječ

– Okidač za ovu knjigu bio je jedan poslovni sastanak nakon kojeg sam sama sebi rekla »dosta«, dosta mi je papirologije, dugačkih ugovora, nepotrebnih i smiješnih priča, nebuloza, shvatila sam da mnogi ne vole srž posla, nego forme, beskrajne obrasce.

Tijekom proteklog desetljeća, polako ali sigurno, počeli smo primjećivati jednu neporecivu pojavu – poslovna zajednica postupno je počela gubiti ljudskost. Osobnim kontaktima i druženjima važnost se sustavno umanjivala, a sve smo više postajali dio globalnog stroja u kojem forma vodi glavnu riječ, a sadržaj, konkretnost i partnerski odnosi gube borbu s vjetrenjačama.

Kao (naizgled) mala hrvatska tvrtka, sa snagom naših europskih i američkih partnera iza nas, zaista smo imali pogled iz prvih redova ne samo na domaću već i na međunarodnu poslovnu zajednicu – objašnjava naša sugovornica.

Za svaku riječ iz naslova knjige, »Disaster«, stoji i kategorizacija problema, tako primjerice prvo slovo D imenovano je kao »dam(n)age« gdje duhovito PM* Clinic opisuje beskonačne simptome bolesnog svijeta, ali i savjetuje terapiju.

Knjiga obiluje duhovitim, maštovitim pričama, bajkama, nudeći odmah i bajkoterapije, no, istina je da se svatko od nas barem jedanput našao u situacijama koje se u ovoj knjizi na originalan način opisuju.

Na pitanje ima li svjetla na kraju tunela naša sugovornica radosno uzdahne kazavši da ima, spominjući primjere, svoje poslovne partnere koji sve ovo itekako dobro razumiju, no zato i vole svoj posao, daju sve od sebe, a priznajte, kazala nam je, to je najvažnije u poslovnom svijetu svakog čovjeka, kazala je Poščić Borovac.

Što je zapravo ova slikovnica?

Knjiga odgovara na niz pitanja koja su mnogi možda postavili, a možda i nisu…

Zašto se lijenčine i neodgovorni plaćaju pravim novcem kad je njihov rad lažan? Zašto je titula na vizitki važnija od toga daje li ta osoba zaista sve od sebe?

Zašto se uopće zamaramo predugačkim ugovorima kada ionako živimo u svijetu prekršenih obećanja? Zašto uporno podcjenjujemo ljudsku glupost kada ona doslovno diktira naše živote? Zašto se posao svodi na cijenu dok se vrijednost zanemaruje?

Zašto ne biramo svoje misli onako pažljivo kako biramo svoju odjeću ujutro? Zašto poduzetnici služe državnim službenicima umjesto da je obrnuto? Zašto smo iznenađeni kada dobijemo ono što toleriramo – nepoštovanje, laži i toksično ponašanje?

Zašto lošiji postajemo spontano, a bolji samo uz napor? Zašto nam je jednostavnost tako gadljiva, a kompliciranost i obilje u modi? Zašto se misli da je količina informacija snaga mozga, a ne mašta? Zašto previše pričamo, a premalo slušamo?

Zašto planiramo više, a postižemo manje? Zašto ne postoji porez na mlaćenje prazne slame kada bi se time državni proračun napunio za jedan dan? Zašto naš obrazovni sustav proizvodi titule i pozicije umjesto da proizvodi kreativne motivirane ljude?