Kritizirao sam stalno način vladanja u Gradu Rijeci, koji je nedemokratski, nefer, klijentelistički, gdje je koalicija neideološka, matematička – pa, gdje ću onda nego opet u oporbu
– Što ću dobiti, ništa! Ući ću u nacionalni HDZ-ov Odbor za sport, i bit ću vjerojatno kooptiran u Županijski odbor, tako da imam prostor za političko djelovanje, da ne budem u »mrtvom prostoru« do lokalnih izbora. I vjerujem da ću biti na listi za Gradsko vijeće na izborima 2013. To je sve. Dat ću si truda, želja mi je da se HDZ digne u Rijeci. Nikakva fotelja ni protekcija. Kažu kritičari da sam došao uzeti nekome fotelju – pa, valjda sam nešto i donio sa svojim imenom i iskustvom. Ne zaboravimo da sam vratio mandat gradskog vijećnika PGS-a, smogao sam hrabrosti za to.
– Jest, ali nitko to nikad nije učinio, ni među ovima što su odlazili iz PGS-a, ni drugi. Uvijek sam to kritizirao, pa kako bih ja sad mogao postupiti drukčije nego da vratim mandat! A kad kažem da sam smogao hrabrosti, i to je istina – otpilio sam si granu na kojoj sam sjedio. Neće me biti u javnosti ni u medijima bez Gradskog vijeća. Ali, nema veze. Odrekao sam se stvari do koje mi je stalo, ali imam čast i poštenje.
Pa, zašto to nije prošlo? Zbog taština?
– Ma ne znam, uvijek se traže neke nacionalne opcije, kao da će PGS spasiti neki HSS ili HSLS. Podcjenjuju se naši prirodni mali partneri tu u Rijeci, a tek bi nas savez sa sličnim strankama profilirao kao vjerodostojne regionalce. Naravno da bi PGS bio vodeći u takvoj koaliciji! Ali, eto, nije prošlo. Rezultat je bio loš i PGS je pao. Ako se nastavi oslanjati na velike igrače, i nestat će.
Istina je da su iz jezgre PGS-a dosad već nastale dvije male stranke – ARS i Lista za Ri. To jest malo čudno.
Problem u PGS-u
– Naravno. A zanemaruje se da su resursi regionalaca mali, da je biračka baza uska, da je taj kolut sira, da tako kažem, već nagrizen. Nije li bolje da se onda okupimo nego da se međusobno izgrizemo?! Ostao sam usamljen, nažalost, u tom stavu.
Nije li glavni problem u tome da vas je Nikola Ivaniš izolirao, kad vas je na izborima za Sabor stavio na listu za dijasporu?
– Pa dobro, to treba pitati njega. Naravno da je to bilo bez veze. Gdje ja mogu pomoći na listi nego u Rijeci, gdje živim i nešto značim?! Apsolutno, to nije bilo fer.
Onda je vaš odnos sa Ivanišem glavni razlog odlaska?
– Ma ipak ne, sveo bih to na možda 10 posto razloga, problem je bio u cjelokupnom sustavu funkcioniranja PGS-a. Ivaniš ima ogromnu energiju, znanje, kreira i može sve, ali čini mi se da uvijek u vlak uskače u zadnji čas, da ima neke krive procjene. Dok sam bio predsjednik, dio ljudi u Rijeci je od mene tražio da izoliram Ivaniša i njegove paralelne linije funkcioniranja, ali ja to naravno nisam želio učiniti. Eto, ti isti mu i danas aplaudiraju. Puno sam razgovarao s Darijem Vasilićem, zahvalio sam mu se na svemu, on je vrlo fer čovjek, čast mi je što ga poznajem. Ali, morao sam otići.
HDZ ste izabrali zbog povezanosti s novim predsjednikom Milom Biondićem, ili zašto?
– Ja jesam dugo u Udruzi dragovoljaca Domovinskog rata kod Mile Biondića, i poznat je moj stav o Domovinskom ratu. Kao država lutamo, zaboravili smo razloge zašto smo se borili i ginuli. Ja sam bio član SKH u Jugi, i možda bi bilo logično da sam nakon ’90. bio u SDP-u, ali za mene je neoprostivo da su SDP-ovi zastupnici napustili Sabor na dan glasanja za hrvatsku neovisnost, kao što mi je neprihvatljiv i stav Vesne Pusić o agresiji na BiH, kao da se rat može voditi do neke zamišljene crte… Zato mi je HDZ, priznajem, puno bliži.
HDZ plaća grijehe
Kažu neki da je upis u HDZ danas, kad je stranka na sudu, kao u ustaše ’45.?
– Nisam ja došao u HDZ niti radi Karamarka, niti radi Jadranke Kosor ili bilo koga. Tomislav Karamarko je legalno i demokratski izabran predsjednik HDZ-a, i ni ne razmišljam o tome kako je do toga došlo, tu je sve čisto, a HDZ plaća i platit će svoju cijenu za sve grijehe. To je potpuno jasno. Dapače, HDZ i jest otvorio istraživanje korupcije, i to je činjenica, a jasno da 99,9 posto članova HDZ-a nije sudjelovalo u kriminalu, niti ima ikakav doticaj s moći. Na kraju će HDZ proći svoju katarzu, a ostale stranke će ostati nedirnute, mada svi dobro znamo da korupcije ima svugdje.
Jeste li konvertit?
– Povrijedile su me takve ocjene – pa, ja sam iz PGS-a koji je u Rijeci oporba prešao u još veću oporbu, u HDZ! Kritizirao sam stalno način vladanja u Gradu Rijeci, koji je nedemokratski, nefer, klijentelistički, gdje je koalicija neideološka, matematička – pa, gdje ću onda nego opet u oporbu? SDP i njegovi partneri bave se samo foteljama, vijećnici glume da nešto rade, a svi su premreženi i nitko ne smije progovoriti ni o čemu. Pogledajte sad kadriranje u Luci Rijeka, gdje je opet izabran čovjek koji je osobno povezan sa Obersnelom i Milanovićem, i muž je zastupnice. Pa ako je i sposoban, opet prijateljstvo ne može biti jedini kriterij!
Neću biti gradonačelnik
– Ma to nema veze s ničim! Niti sam ikad imao takvu ideju, niti mislim da sam kapacitiran za to. Pa, za mjesto gradonačelnika moraš znati ekonomiju, upravljanje sustavima, treba biti potkovan na svim područjima. Nemam takvu ambiciju.
Pa, tko onda iz HDZ-a može parirati Vojku Obersnelu?
– Ne znam, mislim da to još nije tema. Možda i neka nestranačka osoba. Samo znam da čak i HDZ ima šansu u Rijeci 2013., ako bi PGS okupio Listu za Rijeku i Akciju mladih, to bi bio potencijal od 20 posto, i ako bi HDZ aktivirao svojih 20-30 posto, moglo bi se postizborno nešto i pokušati, zašto ne?!
To znači da vas je Ivaniš poslao u HDZ da odradite taj posao?
– Ma kakvi, pa nisam ja trojanski konj, samo razmišljam o mogućnostima.
Zašto se Obersnela i SDP ne može pobijediti u Rijeci?
– Oni su sigurni u svoju vlast, a s druge strane i birači su tu tradicionalisti: mi ćemo za svoje, pa kako bude… Cijenu plaćamo svi skupa. Rijeka stagnira i nazaduje, politika ove gradske vlasti je prazan skup, ali ljudi sve više vide i postaju svjesni koliko se loše radi.