Ilustracija / Foto Marko Gracin
Što je zemlja razvijenija, to talenti više odlaze u druge struke, a ne posvećuju se znanosti. Kao društvo gubimo talente koji doprinose znanosti, istaknuo je prof. dr. Ivan Đikić
povezane vijesti
RIJEKA – Što je zemlja razvijenija, to talenti više odlaze u druge struke, a ne posvećuju se znanosti. Kao društvo gubimo talente koji doprinose znanosti – istaknuo je prof. dr. Ivan Đikić sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu na jučerašnjoj videokonferenciji Međunarodnog znanstvenog savjeta Sveučilišta u Rijeci koja je održana na temu »Mladi istraživači – privlačenje talenata, razvoj karijera i procjene doprinosa u znanosti i umjetnosti«. Dodajući da ne treba brinuti o znanstvenoj kremi koja ima dovoljno novca i pozicija, prof. dr. Đikić je istaknuo da taj mali postotak nije dovoljan, jer je potrebna masa istraživača te je upozorio da zbog ekonomskog interesa ljudi često odlaze u industriju, a to je za znanost ogroman gubitak.
Znanstveni doprinos
– Treba uložiti maksimum napora u to da zadržimo mlade istraživače u znanosti, ali ih ne treba blokirati u suradnji s industrijom, kazao je prof. dr. Đikić.
Uz njega, o današnjem položaju mladih istraživača u znanstvenoj zajednici, raspravljali su i Željko Ivezić, Aleksandra Kanjuo Mrčela, Danica Kragić, Igor Mezić, Vedran Mimica, Nenad Miščević, Dražen Prelec, Igor Žutić, Snježana Prijić Samaržija te Saša Zelenika. Naglašavajući da se mladi istraživači suočavaju s nizom izazova, rektorica Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Snježana Prijić Samaržija istaknula je da je činjenica da sustav, pogotovo uslijed COVID-19, ne može apsorbirati sve doktorante.
– Mnogi od njih neće moći dobiti posao i otvara se pitanje njihovog zapošljavanja izvan akademske zajednice. Izazova ima i u postdoktorskom obrazovanju u kojem su ugovori na određeno vrijeme i također neki ostaju, a neki to ne mogu, naglasila je rektorica.
Osvrnula se i na temu novog vrednovanja znanstvenih postignuća istaknuvši da se u drugim zemljama, osim kvantitativne metrike, uvodi i kvalitativna metrika koja mjeri znanstveni doprinos. Navodeći da nije riječ o pitanjima koja su specifična samo za Hrvatsku, prof. dr. Željko Ivezić sa Sveučilišta Washington naglasio je da ne postoji univerzalni odgovor.
– Bitno je biti proaktivan i organizirati program popularizacije znanosti te naš entuzijazam za znanost prenijeti na mlađe generacije. U Hrvatskoj je dva puta više potencijalnih mladih znanstvenika čiji roditelji nemaju visoko obrazovanje, a to je također bitna koleracija, kao i to da su plaće, primjerice u računalnoj industriji, dva puta veće nego u znanosti. Stoga je nužno osigurati plaće dovoljne za život, kao i naglašavati da je rad u znanosti puno zanimljiviji od rada u industriji, iznio je prof. dr. Ivezić.
Mobilnost
Ujedno je naglasio i da je nužno mladim istraživačima omogućiti sudjelovanje u donošenju institucijskih odluka, dok je prof. dr. Aleksandra Kanjuo Mečela sa Sveučilišta u Ljubljani istaknula da je nužno mladim istraživačima omogućiti mobilnost među sektorima, ali i međunarodnu mobilnost ustvrdivši da sveučilišta proizvode doktorante, a onda ih loše tretiraju. Govoreći o inflaciji visokoobrazovnih, prof. dr. Danica Kragić Jenseflet s Kraljevskog instituta za tehnologiju (KTH) u Stockholmu istaknula je i da industrija treba doktorante, a razlog tome je što tvrtke trebaju specijaliste, žele zadržati radnu snagu i time istovremeno privlačiti nove talente zaključivši kako sveučilišta moraju naučiti raditi s karijerama mladih znanstvenika te da moraju primjenjivati holistički pristup.
Članovi Međunarodnog znanstvenog savjeta raspravljali su i o novim perspektivama za mlade istraživače kroz stvaranje transnacionalnih europskih sveučilišta zaključivši da su upravo takva udruživanja poželjna za njihovu budućnost.