U produkciji Prostora plus premijerno je izveden naslov »Die Neue Jugend«, koji na multimedijalni način propituje mogućnost pobune i revolucije. Sličnim temama bavila se i nedavno izvedena predstava »Studije o divljoj guski« Studentskog kulturnog centra Sveučilišta u Rijeci. Ta je predstava otvorila pitanje kako danas razmišljati o nasljeđu Pariške komune. Sadašnji društveno-politički kontekst i duh vremena očito su takvi da iznova zazivaju neku novu revoluciju. 

   Izvedba »Die Neue Jugend« jednu od inspiracija pronalazi u »Masovnoj psihologiji fašizma« Wilhelma Reicha i sljedećem citatu: »Budući nepobitno psihonalitičko iskustvo tvrdi da religiozni osjećaj dolazi iz sputanog seksualnog uzbuđenja, da u sputanom seksualnom uzbuđenju treba tražiti izvor religioznog uzbuđenja, nužan je zaključak da je spolnost smrtni neprijatelj religije i države. Drugim riječima, crkva i država u zbilji izgrađuju jednu drugu porivnu snagu protiv revolucionarne genitalne snage te nadomještajući genitalnost infantilnim životom, kod omladine izazivaju posurovljavanje ljubavi…« 

  Gola istina

Izvedba je počela agitacijskim performansom Antonija Kiselića na riječkom Korzu, a nastavak je uslijedio u dvorani Filodrammatice gdje se u solo izvedbi Nikoline Komljenović na tijelu izvođačice projicira motiv glasovite slike »Sloboda na barikadama« Eugenea Delacroixa, uz glazbenu parafrazu partizanske pjesme. Pored nje u svojevrsnoj kakofoniji sudaraju se motivi različitih državnih himni. 

   U sljedećoj sekvenci izvođač Antonio Kiselić u potpunom fizičkom ogoljenju ukazuje na aktualni socijalni kontekst, imenujući sebe pripadnicima raznih marginaliziranih skupina, kao što su nezaposleni, umirovljenici, hrvatska Srpkinja, »tetka«… S ovom društvenom »golom istinom« Kiselić u izravnom kontaktu suočava gledatelje. Panoramu lučkog grada, u prizoru koji slijedi, zamjenjuju fotografije s motivima narodnog kazališta i riječke katedrale, dok izvođač s maskom smrti na licu nabija nogometnu loptu – uz zastavu i himnu još jedan simbol nacionalne identifikacije. 

  Mali čin pobune

Tema spolnosti kao smrtnog neprijatelja religije i države dalje se razrađuje u slici »sletovskog« dueta Nikoline Komljenović i Mladena Vujčića, dok Antonio Kiselić istodobno sve brže izgovara tekst o spolnom odgoju mladeži. U zadnjem dijelu izvođači Antonio Kiselić, Nikolina Komljenović i Mladen Vujčić sprejem ispisuju riječi kao što su »država«, »pobuna«, »crkva«, »seksualno potiskivanje«… propitujući još jednom mogućnost revolucije u represivnom društvu – nekadašnjem totalitarnom i sadašnjem kojemu prijeti neki novi totalitarizam. Kao mali čin pobune u jednom će se trenutku otvoriti prozori Filodrammatice, koji se inače vrlo rijetko otvaraju. 

   Koncept izvedbe osmislili su Andrej Mirčev, Antonio Kiselić, Nikolina Komljenović i Mladen Vujčić, a potonja trojica potpisuju izvedbu i koreografiju. Dizajneri zvuka su Marta Ožanić i Bernard Blašković, a dizajner svjetla Željko Bašković. Dramaturginja je Nataša Antulov.