S početkom svake školske godine, gotovo da nam dosade upozorenja da pazimo na djecu u prometu. Tko to ne pazi na djecu u prometu, otme se pitanje svakom normalnom roditelju. Prije samo nekoliko godina takvih normalnih je bila tek trećina. Jadno je zvučao podatak da svaki treći roditelj veže djecu i pravilno vozi do vrtića i škole.

Prije nekoliko godina svjedočili smo akciji policije i HAK-a ispred vrtića na Drenovi i zgražali se. U sat vremena ispisano je 12 kazni, a tek 30 posto roditelja je djecu vezalo na zadnjem sjedištu. I nije bio problem što nevezani otac vozi nevezano dijete na prednjem sjedalu do vrtića. Problem je bila policijska represija. Autoklub Rijeka postavio je svojedobno »zasjedu« ispred dječjeg vrtića na Vežici. Od 24 roditelja, tek sedmero ih je vezalo djecu. I prođe godina-dvije i zaboravimo na Drenovu i Vežicu, vjerujući da je svijest građana Europske unije napredovala. 

Samo sekundu…

Pokušali smo doznati da li se u posljednje dvije-tri godine, nakon niza preventivnih akcija i upozorenja digla svijest roditelja. Krenuli smo pred OŠ Gornja Vežica koja se nalazi na nezgodnom položaju. S dvije strane škole frekventne prometnice. Posebno je problematičan prilaz školi preko pješačkih prijelaza u Ulici Franje Belulovića odnosno na križanju s Ulicom Ratka Petrovića, gdje je promet najgušći. Dobrim dijelom poštuju se prometna pravila, no ima roditelja koji bi trebali savjesnije voditi računa o svojoj djeci i njihovim školskim kolegama.

U 20 minuta, od 7,30 do 7,50 sati, 17 roditelja je zaustavilo automobil na samom pješačkom prijelazu pred školom i iskrcavalo djecu. Ponetko je bio »dosjetljiviji« pa je iskrcao djecu na otoku nasred prometnice. Djeca su izlazila na lijeva vrata, na sam kolnik. Okretalo se preko pune crte nakon iskrcavanja djece. Jedan vozač proletio je preko pješačkog ne mareći što su školski prometni policajci jasno pružili ruke i palicu sa znakom »stop«. Drugi je zaobišao automobil koji je iskrcavao dijete na zebri. Isprike su standardne: neću više, samo sekundu, samo da djecu iskrcam… 

Kod OŠ Gornja Vežica je evidentan još jedan problem. Pješački prijelaz ucrtan je na kolnom prilazu školi. Protiv svih pravila. Trebalo bi ga premjestiti nešto zapadnije, prema benzinskoj pumpi. 

Koloni usprkos

Drugi dan smo pred školom Gelsi, koja je od strane prometne policije podrctana kao najkritičnija kad je riječ o sigurnosti učenika. Vukovarskom se automobili sjure prema centru, a često preglednost ometaju vozači koji iskrcavaju djecu u školu. Paradoksalno, no djeca su sigurnija kad je veća gužva. Kolone u jutarnjim satima onemogućavaju bržu vožnju. Opasnost je izraženija na povratku iz škole. Situacija slična Vežici. U 15 minuta, od 7,35 do 7,50 trinaest automobila se zaustavlja usred nepregledne kolone, koči promet u Vukovarskoj i iskrcava djecu.

Uobičajeno je da automobili zaobilaze zaustavljeni automobil. I to preko pješačkog prijelaza. Dio roditelja iskrcava djecu na pješačkom prijelazu u susjednoj ulici Vitomira Širole Paje. Dio se parkira u toj ulici i iskrcava djecu iako na vrhu ulice tek desetak metara od improviziranih parkirnih mjesta stoji znak zabrane zaustavljanja i parkiranja. Ništa bolja situacija nije niti pred školom Eugena Kumičića na Krnjevu. Zanimljiv prizor. Djeca dolaze u školu, a vozač parkirao automobil na pješačkom prijelazu, sjedi na haubi i jede burek.