Čudaci koji čine nemoguće

Dani dokumentarnog filma u Art kinu "Croatia"

Dragan Rubeša

Martin Strel, glavni je akter doksa Johna Maringouina »Čovjek koji je pobijedio Amazonu« (»Big River Man«), koji je  preplivao 5.268 kilometara Amazone u 66 dana



RIJEKA Ako bi se naslovi uvršteni u Dane dokumentarnog filma koji  počinju sutra u riječkom Art-kinu »Croatia« mogli podvući pod neki zajednički nazivnik, onda je to motiv herzogovskog čudaka, onog koji je u  stanju učiniti nemoguće da bi ušao u povijest.


Takav je mitski ekvilibrist Roland Petit, taj posljednji izdanak jednog svijeta koji odumire,  koji je »prošetao« po žici razapetoj između njujorških Twinsa (»Čovjek  na žici«). Takav je ekološki aktivist Rick O’Barry koji kreće u japansku  misiju spašavanja dupina, kako ne bi završili na pokretnoj traci tokijskog sushi bara (»Zaljev«). 



Ako bi se odabrani filmovi mogli podvući pod neki  zajednički nazivnik, onda je to motiv herzogovskog  čudaka





Takav je i ludi Slovenac Martin Strel, glavni akter doksa Johna Maringouina »Čovjek koji je pobijedio Amazonu« (»Big River Man«), koji je  preplivao 5.268 kilometara Amazone u 66 dana, prkoseći nasrtajima  aligatora, pirana i parazita, iako nismo posve sigurni da li je u njegovu  slučaju »Guinness« bio važniji kao rekord ili kao marka piva, jer je njegov amazonski maraton neka vrsta pokušaja egzorciranja vlastitih demona alkoholizma, kocke i teškog djetinjstva (paralelno gledamo i sudbinu njegova sina Boruta koji ga prati na odiseji i koji također mora prijeći svoje životne rijeke i brzace).


 No, dok »Čovjek na žici« i »Zaljev« pokazuju koliko je za uspjeh pojedinca zaslužan timski rad, dakle, grupa (ekološka, cirkuska), Strelov  pothvat je pothvat suludog individualca s trbuhom napunjenim litrama  cvičeka, koji dokazuje da se maratonska čuda ne događaju samo izlaskom iz teretane, već i izlaskom iz taverne.


Dobili smo dakle seminalni  doks za eru »team buildinga i estetike survival televizije«, pri čemu je  Strel više Herzogov »Grizzly Man« nego »Superman«.


Inače, riječke Dane doksa otvara potresni i emotivni film Roberta Zubera »Mila traži Senidu« koji višeslojno barata motivima genocida i  identiteta.


Njegova akterica također pokušava učiniti nemoguće krenuvši u potragu za biološkom obitelji, ali ujedno i pokušava pronaći samu sebe, jer se vjerovalo da je nestala u bosanskom ratu kao Senida  Bećirović, da bi ju proglasili mrtvom, premda je udomljena u imućnoj  beogradskoj obitelji i postala Mila Janković. 


Sličnim motivom genocida bave se i »Neprijatelji naroda« Theta  Sambatha, ali ne kroz prizmu žrtve, već njenih krvnika koji su bauljali  kambodžanskim poljima smrti u dugoj noći živih mrtvaca. Poput Rithyja Panha u »S21 – Stroj smrti Crvenih Kmera«, tako i Sambath puno  duguje velikom Claudeu Lanzmanu i njegovu »Shoahu«, odbijajući bilo  kakav kompromis.