RIJEKA – Za situaciju koja nas je dočekala s pandemijom nitko nije bio spreman. Dvadeset godina radim na jedinici intezivnog liječenja i gledam teške bolesnike, ali ova situacija je izvan svega toga. Od sredine studenog do sredine prosinca kroz Covid respiracijski centar prošlo je pacijenata koliko u pola godine prođe kroz JIL na Sušaku.

U tom smo periodu imali dva do tri smrtna slučaja dnevno i to ljudi koji su bili 1950. do 1970. godište. Sve su to nečiji supružnici i očevi. To je poprilično teška situacija za nositi se s njom i bilo je dana kad sam se slomila i plakala zajedno s obiteljima.

Često se u javnosti čuje da smo se školovali za to, ali na ovo nitko nije bio spreman. Pitate se kako ste ostali normalni. Ostali smo normalni zahvaljujući jedan drugome – iznijela je svoja iskustva glavna sestra Centralnog respiracijskog centra KBC-a Rijeka Stella Gašparuš na sinoćnjem okrugom stolu »Covid i mi – pogled iznutra – KBC Rijeka« koji je organizirao Zavod za kliničku, zdravstvenu i organizacijsku psihologiju u sklopu manifestacije »Rijeka psihologije«.

Dodajući da joj je to bilo prvo rukovodeće mjesto, Gašparuš je istaknula da je imala sreću što je dobila tim mladih, ambicioznih i veselih ljudi koji su si bili međusobna podrška i oslonac, jer teško da bi bilo tko izvana mogao razumjeti što proživljavaju.

– Posebno su nas veselili pacijenti koji su zdravi izašli iz bolnice te su nam se kasnije javljali da nam zahvale. Imali smo s njima obiteljski odnos. Bio je kolega koji je svaki dan kupovao novine i nosio ih pacijentima koji su mogli čitati, a kad bi se netko odvojio od respiratora, nastojali smo mu ispuniti svaku želju. Iako je ovo ružna pandemija, moram priznati da sam naučila puno o ljudima, sustavu u kojem radim i da sam postala zadovoljnija kao osoba, kazala je Gašparuš.

Foto Marko Gracin

Zaposlenici pod stresom

Dodajući kako je prošlo gotovo točno godinu dana od pojave prvog pozitivnog pacijenta u Rijeci, psiholog Srđan Radojčić kazao je da je do danas u Primorsko-goranskoj županiji zabilježeno 18 tisuća slučajeva zaraze, a gotovo svi pacijenti s indikacijama za liječenje liječeni su u KBC-u Rijeka. To je zahtijevalo reorganizaciju cijelog sustava, što je bio veliki izazov.

Izazov je bio raditi i u Covid info centru, gdje je šest tjedana volontirao psihijatar Dragan Lovrović.

– Riječ je o poprilično zahtjevnom poslu jer se susrećete s emocijama i nastojite obuzdati svoje emocije i biti što objektivniji, ali osnivanje Centra imalo je smisla, jer rasteretili su se oni koji su direktno radili s pacijentima, a obitelji su imale informaciju, kazao je Lovrović.

Iznoseći rezultate ankete u kojoj je sudjelovalo 22 posto zaposlenika KBC-a Rijeka, od njih tri tisuće, pročelnica Zavoda za kliničku, zdravstvenu i organizacijsku psihologiju Ivana Rede kazala je da je cilj ispitivanja bio vidjeti probleme s kojima se nose zaposlenici. Tako su višu razinu stresa pokazali zaposlenici koji direktno rade s Covid pacijentima, a prema riječima psihologinje Linde Šverko, u taj je rad bilo uključeno 200 djelatnika triju klinika te im se pridružilo i više od 220 djelatnika drugih klinika, kao i niz drugih zaposlenika koji su radili na podržavajućim poslovima, a oni su u ispitivanju najveće zadovoljstvo izrazili vezano za sam posao i komunikaciju.

Porod bez pratnje

Pandemija je utjecala na rad svih klinika, ali i na ambulantni rad pa je tako Gracia Dekanić s Klinike za ginekologiju iznijela svoja iskustva rada s rodiljama za vrijeme pandemije, istaknuvši da je najviše negodovanja izazvala epidemiološka mjera zabrane prisustva pratnje na porodu u studenom.

– To je i razumljivo, jer pratnja na porodu je značajna potpora. Međutim, kasnije je ispitivanje ipak pokazalo zadovoljstvo i tih rodilja. Pandemija je utjecala i na tečaj za trudnice koji se sada provodi online kako bi se budućim rodiljama predstavio prostor u kojem će se porod odvijati te osoblje. Online tečaj im pruža i druge informacije, čime su trudnice zadovoljne, kazala je Dekanić.

Iznoseći iskustvo rada psihologa u ambulantama za vrijeme pandemije, Jelena Mladinić se posebno osvrnula na nove epidemiološke uvjete koji podrazumijevaju čekanje pacijenata na ulici, prazne čekaonice, mjerenje temperature, ali i rad pod maskama za lice koje onemogućavaju iskazivanje empatije i bilo kakvih osjećaja što znatno otežava rad.