RIJEKA Sanjin Kirigin treći je put zaredom izabran za direktora Energa, gradskog distributera plina i toplinske energije, unatoč tome što je u prva dva njegova mandata na mjestu direktora tvrtka u većinskom vlasništvu Grada Rijeke zabilježila milijunske gubitke.

Hoće li u trećem biti drugačije i kako to kanite postići?

– U posljednjih pet godina Energo je, nažalost, bilježio gubitke. Inače tvrtke koje se bave istim djelatnostima u inozemstvu ne generiraju gubitke. U Europi su tvrtke koje se bave energetikom perjanice razvoja gradova i država. U Hrvatskoj se dogodilo jedno duboko nerazumijevanje između zakonske regulative i stanja na tržištu. Ovdje se prvenstveno misli na Ministarstvo gospodarstva, HERA-u odnosno Vladu RH. S jedne se strane žurilo pa su se donosili zakoni, poput onog o tržištu toplinske energije i plina, a podzakonski akti su debelo kasnili odnosno još uvijek kasne. To je u Energu stvorilo gubitak od 85 milijuna kuna samo u djelatnosti toplinske energije. Imali smo liberalizirane cijene energenata, a toplinsku energiju morali smo prodavati po zadanoj cijeni koju je određivala država i bila je znatno niža od cijene ulaznog energenta, a teško ili nikako se mogla mijenjati. Mi smo još 2006. odlučili povećati cijenu za 19 posto, što je bilo objektivno, međutim dobili smo od Državnog inspektorata obvezu da vratimo ono što smo povećali i platimo visoku kaznu.

Fer cijena

Sada su okolnosti ipak drugačije, cijenu više ne određuje država, već sam distributer.

– Postoji nešto što se zove fer cijena i ona je regulirana kroz tarifni model, gdje je jasno definirano kako se cijena određuje, ali je problem što se to ne primjenjuje s obzirom da nisu doneseni svi podzakonski akti. Postoji fer cijena i socijalna država, ali ne postoji socijalna energija. Ako postoji socijalni problem, da pojedinac ne može plaćati fer cijenu, onda bi mu država trebala pomoći pri plaćanju računa, a ne svaljivati problem plaćanja na distributere toplinske energije. Shvaćam i one naše klijente koji, ako im iz nekog razloga naša usluga ne odgovara, ne žele više koristiti tu uslugu. Situacija je tu ista kao s odlaskom na benzinsku postaju, svatko može natočiti goriva koliko mu treba i koliko si može priuštiti.

Nije to baš tako jednostavno kao s odlaskom na benzinsku crpku, niti grijanje i vožnja automobilom spadaju u istu kategoriju životnih potreba. 

– Slažem se da nije, ali moguće je naći rješenje. Ako stanari neke zgrade ne žele koristiti centralno grijanje, zgrada može izići iz sustava.

Ali pojedinac ne može, bez obzira koliko nezadovoljan vašom uslugom bio, ako na to ne pristane čitava zgrada. Govorimo o vrlo limitiranom izboru.

– Pojedinac zasad ne može, jer u zgradi s pedeset stanova teško je isključiti jednog jer se radi o vertikalnom razvodu odnosno takvoj tehničkoj izvedbi. To nije problem što se tiče Energa, već ostalih korisnika centralnog grijanja u zgradi, koji de facto tada plaćaju i njegovo grijanje. Tu je država pronašla rješenje po kojemu on i dalje plaća onaj fiksni dio troškova grijanja. U ovih osam godina ipak smo mnogo učinili da svaki pojedinac plaća energiju na fer i korektan način, u skladu s vlastitom potrošnjom, u prvom redu kroz ugradnju razdjelnika troškova centralnog grijanja.

Minus u 2013.

I dalje niste objasnili hoće li Energo i dalje poslovati s gubitkom. Kako ste završili prošlu godinu, s obzirom na drastično povećanje cijena prije dvije godine, kada je isporučena toplinska energija poskupila za više od 50 posto?

– I 2013. završili smo u minusu, ali daleko manjem nego prethodnih godina. Velikim dijelom zahvaljujući razvijanju i plasmanu proizvoda i usluga koje nisu direktno vezani uz cijene plina i toplinske energije. Te ćemo djelatnosti i dalje razvijati, jer na tržištu toplinske energije možemo ostvariti tek blago pozitivno poslovanje.

Je li uvjet za to i novo povećanje cijena toplinske energije?

– U ovom trenutku apsolutno da. Država je nakon osam godina izdala novi Zakon o tržištu toplinske energije gdje je oprala ruke od prošlosti i prepustila formiranje cijena distributerima odnosno kupcima toplinske energije. Tu je sad naša odgovornost i breme kako se postaviti u budućnosti na tržištu. Činjenica je da današnja cijena toplinske energije i dalje ne pokriva ulaznu cijenu energenata. Moramo naći rješenje.

Korisnike sigurno najviše zanima kakvo će to rješenje biti, odnosno hoće li grijanje u idućoj sezoni biti skuplje.

– Sigurno hoće, ali pokušat ću objasniti na koji način. Sada smo nakon osam godina dobili natrag i sukno i škare, pa ćemo to izvesti na način da se svi sudionici na tržištu energije izjednače. Ako danas toplinska energija nekoga tko se, primjerice grije na plin, etažnim centralnim grijanje, košta pedeset posto više nego onoga tko se grije centralnim grijanjem iz toplana, onda je pitanje zašto bi deset tisuća korinika centralnog grijanja iz toplana bilo u povlaštenom položaju u odnosu na 28 tisuća korisnika koji se griju na plin. Ako govorimo o lož ulju ili struji, onda su korisnici grijanja iz toplana u još povoljnijem položaju. Po čemu su oni posebniji od svih ostalih. Tu moramo pronaći zajedničko rješenje. Sigurno toplinska energija iz toplane nije najsretnije rješenje u odnosu na etažno grijanje, gdje korisnik može sam uključiti ili isključiti grijanje kada želi. Ali kreditom EBRD-a koji smo nedavno dobili uz određene intervencije pokušat ćemo naše klijente dovesti u položaj da imaju sličan komoditet i cijenu kakvu imaju korisnici ostalih energenata.

Možete li biti konretniji, koliko će rasti cijena centralnog grijanja?

– U ovom trenutku, prema sadašnjem odnosu cijene prirodnog plina, uz našu učinkovitost koju smo znatno povećali nemalim ulaganjima u toplane posljednjih godina i dosegli preko osamdeset posto, cijena centralnog grijanja bi trebala biti barem trideset i pet posto viša. Određeno povećanje cijena dogodit će se s početkom iduće sezone grijanja, no ono ne mora biti za tih trideset i pet posto. Do tada ćemo poduzeti niz mjera za povećanje učinkovitosti distributivnog sustava toplinske energije, odnosno toplovoda, za što smo osigurali kreditna sredstva. U naredne dvije godine ćemo promijeniti čitav sustav toplovoda u gradu, što će smanjiti gubitke i omogućiti formiranje fer cijena. Investirali smo velik novac u modernizaciju toplana i prelazak na plin kao gorivo. Time smo gubitke u pretvorbi energenata u toplinsku energiju s 25 posto sveli na desetak posto, što je svjetski standard. Sad je došlo vrijeme da osuvremenimo i sustav toplovoda.

Cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista, u ponedjeljak, 7. travnja