RIJEKA U Hrvatsku je stigla i službena potvrda iz Bruxellesa da su program restrukturiranja »3. maja«, kao i kupoprodajni ugovor kojeg će Vlada odnosno Ministarstvo gospodarstva potpisati sa pulskim Uljanikom, usuglašeni i prihvatljivi, obznanio je u Kostreni, gdje je bio gost HNS-ove tribine, resorni ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.

Ipak, ima i jedan »malus« jer će se provedba plana restrukturiranja u »3. maju« posebno i dodatno nadzirati od strane Europske komisije što, podsjetimo, kod druga dva brodogradilišta, onog splitskog i trogirskog, nije bio slučaj. Navodno, to će u praksi značiti da će riječko brodogradilište kontinuirano, barem jednom u tri mjeseca, obići poseban tim iz Bruxellesa.

– Pregovori oko »3. maja« bili su dugi i teži nego što smo očekivali jer su u Europskoj komisiji, moram priznati, dosta dvojili oko održivosti plana restrukturiranja riječkog brodogradilišta, pojasnio je ministar Vrdoljak koji još uvijek nije želio govoriti o detaljima odobrenog programa restrukturiranja i kupoprodajnog ugovora za riječki škver, uz obrazloženje da će javnost o svemu biti obaviještena idući tjedan, nakon što se za istim stolom u Ministarstvu gospodarstva nađu sve involvirane strane, od čelnih ljudi obaju brodogradilišta do sindikalnih predstavnika.

Ipak, Vrdoljak je uvjeren da je, bez obzira na to što Bruxelles traži dodatnu kontrolu, osmišljeni model privatizacije i restrukturiranja »3. maja« jedna »dobra priča«.

Novinare je zanimalo po kojem su to segmentu u Bruxellesu dvojili u održivost budućeg plana poslovanja riječkog brodogradilišta, tim više što je činjenica da trećemajci nemaju nijednog novougovorenog broda u svojoj knjizi narudžbi. Ministar Vrdoljak naznačio je kako je Bruxelles, pored ostalog, tražio da sve obveze koje su nastale između Matice i društava-kćeri unutar grupe »3. maj«,  koje je država preuzela u svoj portfelj jer ih Uljanik nije želio,  i nadalje ostanu tretirane kao obveze koje se moraju ispuniti.

Po tome je, uostalom, slučaj »3. maja« i specifičan jer je jedini od domaćih brodogradilišta koji u ovu završnu privatizaciju nije ušao kao grupa odnosno dosadašnja cjelina. Privatizira se  samo brodogradilište dok ostala društva, u kojima je zaposleno nešto manje od trećine svih radnika, i dalje ostaju u vlasništvu države do konačnog rješenja njihovog pitanja.