Nagradu Općine Jelenje za životno djelo dobio je Bruno Kukuljan. Bruno je posljednji mlinar na Rječini, a Gašparov mlin kojim upravlja, posljednji od 27 mlinova koliko ih je nekad pokretala ta grobnička ljepotica. I barba Bruna i mlin krasi osebujnost.

Baš su si za skupa, rekli bi čakavci. I dok »malin« melje gonjen Rječinom, Bruno je tu da upravlja i žrvnjem, i tradicijom. Čuva Bruno uspomenu na mlinove i mlinare Grobnišćine, na pokojnog Gašpara Juretića po kojem je mlin dobio ime, a čiju je kćer dobio Bruno. Teta Vidica je »starog mlinara kći« i potvrda da iza svakog uspješnog muškarca stoji još uspješnija žena. Uostalom, da teta Vidica nije znala izabrati, mlin ne bi imao mlinara i tko zna kako bi priča o Gašparovom mlinu bila ispričana.

Početak priče je poznat. Mlin je sagrađen 1650., a današnji je izgled dobio 1929. godine. Tijekom tri stoljeća štošta je mlin vidio, doživio i preživio. Čak i onu najžešću »opačinu« kad je Rječina naprosto podemonila rušeći i noseći sve pred sobom. I tako su dani tekli, baš kao što teče ona koja mlinu život znači – nekad brže, nekad sporije, a nekad nikako da prođu, i došle su godine tijekom kojih mlin nije samljeo niti jedno zrno. Godine u kojima su i mlin i starog mlinara kći mljeli samo sjećanja.

No ne zadugo, jer 16. lipnja 1992. godine opet je pokrenut kotač Gašparovog mlina. Bila je to velika svečanost – brojni uzvanici, bogat kulturni program i zvuk vidulica pokojnog Ivana Brdara koji se stopio s hukom Rječine. Odonda do današnjih dana, mlinom – spomenikom kulture upravlja Bruno. Zapravo, ispravnije je reći da malin i Bruno povedaju. O Čemu? O svemu.

O prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Kako škripi mlinski kotač, tako počesto zaškripe i mlinarove kosti. Eto, i tu su se usaglasili, kao i u veselju kad im, primjerice za trajanja manifestacije Dani kruha u posjet nahrupe oni najmanji – vrtićari i školarci. E, onda i mlin i mlinar imaju svojih pet minuta, a mališani iskustvo i uspomenu za cijeli život.

Gašparov mlin od obnavljanja do današnjih dana posjetilo je gotovo trideset tisuća turista iz zemlje i inozemstva, mnogi su fotografije za vjenčanje poželjeli napraviti baš u Martinovom Selu, mjestu u kojem i Bruno, i mlin »žive«. Ispred mlina, uz Rječinu, gdje ćeš veće romantike! Teta Vidica i barba Bruno svakog gosta dočekaju i isprate smješkom. Kako će goste dočekati i ispratiti mlin ovisi o Rječini.

Ona je ta koja diktira i mlinaru i mlinu tempo. Kako reče barba Bruno – ako j’ vode je i muke, ako ne – niš. Mi ćemo dodati – doklen je Bruna je i malina, pa mu čestitati na dobivenom priznanju, uz želju da što prije nađe šegrta nalik sebi.