Ujedinjenje Rijeke i Sušaka u jedan grad, pod nazivom pod kojim ga i danas poznajemo: Rijeka, okosnica je knjige Sabrine Žigo, više kustosice u Muzeju grada Rijeke, “Sušak – Rijeka 1948. Borderline”, predstavljene u Muzeju.

Ali ne u novoj zgradi u art-parku Benčić, već u “staroj” Kockici, u kojoj je osim predstavljača: Maje Polić, ravnatelja Muzeja Ervina Dubrovića i autorice, bio i pano na kojem su se izmjenjivale fotografije iz knjige, kao i televizor na kojem su prikazivane snimke iz razdoblja obuhvaćenog knjigom.

Kako je pojasnio Dubrović, knjiga se bavi temom koja se uklapa u preokupacije Muzeja grada Rijeke i kao sljednika Muzeja narodne revolucije, a i logičan je slijed nakon izložbe kojom je 2018. obilježena 70. obljetnica ujedinjenja Rijeke i Sušaka.

Ili, kako je to rekla Maja Polić, ako se nešto ne zapiše, lako se zaboravi. Knjiga kao završni čin cijele te priče osigurat će da ona ostane zapamćena.

Pitanje granice

Događaj o kojem je riječ, prema Polić i Žigo, najvažniji je događaj u povijesti Rijeke u 20. stoljeću.

Podnaslov knjige “Borderline” ne odnosi se samo na konkretnu granicu na Rječini, već označava i slojevitost pratećih događaja iza kojih je stajao imperijalni interes posezanja za tuđim teritorijem. Ujedinjenje je, konačno, obilježilo daljnji razvoj Rijeke kao regionalnog središta u Jugoslaviji.

Ono što je ujedinjenju prethodilo poznato je kao poprilično turbulentno povijesno razdoblje. Kako je istaknula Polić, od 1918. do 1924. u Rijeci se izmijenilo 18 vlada, što i laiku može reći o trusnosti toga područja i nesigurnim društveno-političkim okolnostima.

Prije Prvog svjetskog rata Rijeka je, pak, prema Polić i Žigo bila moćna, da bi nakon aneksije Italiji postala njena provincijska luka. Sušak u to vrijeme prosperira, a pitanje granice aktualizirano je iza Drugog svjetskog rata, kada je trebalo i aktivno promišljati obnovu grada stradalog u ratu.

Ujedinjenje Rijeke i Sušaka ujedno je i simbolični čin pobjede nad zločinačkim režimima, a Rijeka će u godinama koje slijede postati Jugoslavija u malom, istaknuto je.

Sinteza i pogled unatrag

Žigo je zahvalila predstavljačima, ali i svim institucijama koje su pomagale u njenu i radu Muzeja, posebno bivšem gradonačelniku Vojku Obersnelu, prisutnom na predstavljanju knjige, kojega Ervin Dubrović, prema vlastitu priznanju, nije znao kako osloviti.

Prema njenu kazivanju, knjiga koju je napisala sinteza je i pogled unatrag na povijest Rijeke u bavljenju temom koja, “ne može biti ‘riječkija'”. Progovorila je Žigo i o dezideologiziranom pogledu na tu temu, no i o problemima koji još uvijek postoje u odnosima s talijanskom stranom, pri čemu su točke prijepora uglavnom brojke stradalih, ubijenih, raseljenih.

– Sušak i Rijeka nasilno su odvojeni, a razlike i rivalstvo koje je postojalo među njima nisu došli do izražaja pri spajanju – zaključila je Žigo.