Rijeka hodočasnika iz svih dijelova Hrvatske

Blagdan Vele Gospe: Cijeli Trsat bio centar »ovog dijela svijeta«

Slavica Mrkić Modrić

Već od prve mise što ju je u šest sati služio fra Serafin pa sve do hodočasničke procesije i euharistijskog slavlja kojeg je u 18.30 predvodio nadbiskup Devčić, Trsat je bio centar »ovog dijela svijeta«. Stube Petra Kružića i sve okolne ulice sličile su mravinjacima, i po brojnosti ljudi, ali i po fantastičnoj organizaciji



Ako je suditi po rijeci ljudi što se danas, na blagdan Vele Gospe, slijevala u svih 106 Marijanskih svetišta koliko ih Lijepa naša ima, onda je Majka Božja uistinu neprikosnovena kraljica Hrvata. Jedno od u narodu najobožavanijih je ono trsatsko, stoga nikakvo čudo da je već od prve mise što ju je u šest sati ujutro služio fra Serafin Sabol, pa sve do hodočasničke procesije i euharistijskog slavlja kojeg je u 18.30 predvodio nadbiskup dr. Ivan Devčić, perivoj Svetišta kao i cijeli Trsat bio centar »ovog dijela svijeta«. Stube Petra Kružića, cesta od Bošketa, ona od Trsatskog parka, ona koja se spušta s Vidikovca, kao i ona imena Slavka Krautzeka ali i sve okolne sličile su mravinjacima, i po brojnosti ljudi, ali i po fantastičnoj organizaciji.


Zna se da dok slavimo Velu Gospu, prolaz Trsatom imaju samo gradski autobusi, taksi vozila i interventna vozila, ali i regulacija unutar Svetišta zaslužila je čistu peticu. Prometnim rječnikom to bi značilo kako je »promet« tekao dvosmjerno s pokojim »kružnim tokom«, očekivanim »zastojima« – primjerice ispred mjesta na kojem su se upisivale mise, a tzv. čepovi neizbježni su bili ispred Kapelice zavjetnih darova jer ne postoji onaj koji je hodočastio Svetištu Majke Božje Trsatske, a da Kraljici Jadrana nije zapalio svijeću.


Većih čekanja bilo je samo ispred ispovjedaonica. Ako je u sklopu Aule Ivana Pavla Drugog, bilo otvoreno šesnaest mjesta za ispovijed, onda tih sat vremena koliko se otprilike čekalo u redu može značiti samo jednu stvar, a to je da griješimo, itekako griješimo, ali smo eto, postali i svjesni toga pa razrješenje nije bio problem čekati koliko god je trebalo. 




Da u ovoj sve surovoj današnjici utjehu u vjeri traže mnogi, dokazale su i jutarnje i popodnevne mise služene u Perivoju jer toliko puno ljudi na svakoj od njih davno na Trsatu nije viđeno.


Više u tiskanom izdanju Novog lista, u subotu, 16. kolovoza 2014.