» litijeva baterija LiFePO4, 48 V, 30 Ah

  » snaga motora od 250 W do 2500 W

  » brzina kretanja po javnim prometnicama limitirana na 25 km/h prema Zakonu o sigurnosti na cestama i u tom slučaju domet bicikla je oko 100 kilometara

  » moguća brzina kretanja izvan prometnica 52 km/h

  » bicikl se može voziti potpuno samostalno na pedale, moguća je ugradnja senzora da se ne može kretati samostalno bez pedala

  » pri vožnji nizbrdo i pri kočenju motor se pretvara u generator

  Naziv odgovara zbilji, Grbaste su jedna od najstrmijih ulica u Rijeci, a Krndija se kreće kao da je na ravnom. Bicikl izgleda »kao obični«, s velikom baterijom ugrađenom u kostur. Motor je malen i jedva primjetan, a ostalo je, manje-više, sve isto. Električni bicikl funkcionira tako da značajno olakšava pedaliranje, razlika je otprilike kao između servo i običnog volana.

  – Bicikl ima dvije brzine. U prvoj se vozi bez motora i treba pedalirati jače, a u drugoj se motor pokreće pa bicikl ide lakše. Autonomija mu je 100 do 120 kilometara, što je i više nego dovoljno, a puni se preko običnog punjača od 220 volti, što znači da se može puniti i doma. Oko 2,5 sata su potrebna da baterija bude puna. Može se puniti i pedaliranjem, ali to traje predugo. Međutim, pedaliranjem i kočenjem baterija se nadopunjava za vrijeme vožnje, čime se produžava autonomija. Na primjer, ako vam se baterija isprazni a ispred vas je dugačka nizbrdica, moguće je napuniti bateriju i omogućiti si još nekoliko kilometara vožnje s motorom, objašnjava Krndija. Dakle, za razliku od električnog automobila kojem je potrebna specijalna punionica, bicikl se može puniti na običnu utičnicu, kao mobitel ili računalo.

  Zaljubljenik u struju, motore i bicikle sa Svilnoga u ovaj je projekt ušao zajedno sa Zlatkom Vidićem iz Zagreba i Eugenom Kanjskim iz Crikvenice. Kaže da su se upoznali putem interneta na forumu o »zelenim vozilima«. Imali su slične ideje i shvatili da se međusobno mogu nadopunjavati. Kako ističe Krndija, kolege su nabavljali dijelove i organizirali strojnu obradu, a on je odradio zavarivanje okvira, izradu plastičnih dijelova, bojenje i završno sklapanje.

  Električni bicikl, naravno, nije novost, u svijetu se proizvodi već neko vrijeme, ali kako ističe Krndija, njihovo vozilo ima i neke posebnosti.

  – Ovo je Ferrari među električnim biciklima, s komponentama koje koštaju oko 20.000 kuna. Sastoji se od tri glavna dijela – baterije, kontrolera i motora, pri čemu je kontroler srce sustava koje upravlja snagom motora. Ugradili smo najbolje dijelove iz inozemstva. Na primjer, standardni električni bicikli imaju bateriju od 10 do 12 ampersati, a ovaj ima 30, zbog čega ima i puno veću autonomiju – ističe Krndija koji je, u suradnji s kolegama, do sada proizveo pet bicikala, uključujući i preradu običnog bicikla u električni.

   Komercijalizacija projekta

Sada razmišlja o koraku dalje, odnosno o komercijalizaciji ovog zanimljivog projekta.

  – Kada bismo našli ulagača, moglo bi se pokrenuti masovnu proizvodnju, što bi značajno pojeftinilo bicikl. S obzirom na komponente koje ugrađujemo i rad, trenutačno bi mu cijena bila oko 5.000 eura, što je naravno puno. Ako se to i ne pokaže isplativo, mi ćemo sigurno nastaviti naše projekte i istraživanja. Jasno je zašto se industrija motora boji električnih vozila – jer nemaju puno dijelova koji bi se mogli kvariti. Samo zamijeniš bateriju i ideš dalje. Koliko ja znam, većina ljudi koji su nabavili električna vozila nisu odustali od njih. To je sigurno budućnost – smatra Krndija koji, s ciljem dodatne promocije bicikla, namjerava uskoro voziti od Rijeke do Zagreba.

  – To putovanje planiram u suradnji s HEP-om ili INA-om, da pokažem kako je izvedivo električnim biciklom prevaliti velike udaljenosti. Suradnja s nekom od ovih tvrtki mi je potrebna da mogu negdje usput napuniti bicikl. Udaljenost je oko 185 kilometara, što bih trebao prijeći u jedan dan, odnosno oko 6,5 do 7 sati