Nova industrija bit će bazirana na novim tehnologijama i znanjima, pa je simbolički važno da se Konferencija održava na Sveučilištu, rekao je gradonačelnik Obersnel
RIJEKA Na riječkom Filozofskom fakultetu započela je dvodnevna Međunarodna konferencija o industrijskoj baštini, ove godine posvećena temi »Čovjek i industrija«, u čijem radu sudjeluje 87 stručnjaka iz Hrvatske, SAD-a, Italije, Njemačke, Slovačke, Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine.
Osvrnuvši se na temu ovogodišnjeg skupa Obersnel je naglasio da je čovjek srž svakoga razvoja. Bez njegova znanja, kreativnosti i rada ne bi bilo industrijskog razvoja Rijeke u proteklih 150. godina, a neće je biti ni u budućnosti u kojoj očekujemo reindustrijalizaciju. Nova industrija bit će bazirana na novim tehnologijama i znanjima, pa je simbolički važno da se Konferencija održava na Sveučilištu.
Niz zanimljivih predavanja započet je uvodnim izlaganjem dr. Snježane Prijić Samaržija koja se osvrnula na različite teorije o radu, počevši od Marxove, kao jedne od najznačajnijih, prema kojoj je rad aktivnost kroz koju čovjek daje formu prirodi, ali formira i sebe, samoostvaruje se. Budući da su i Marx i Hegel referirali na industrijsku proizvodnju u kojoj rad postaje fragmentiran, rutiniran, repetitivan, a čovjek opslužitelj mašina, otuđen od proizvoda, možemo se zapitati jesu li ti stavovi bili nekritični i idealistički, ali treba imati na umu da su i Marx i Hegel na tome inzistirali sa sviješću da rad u industrijskoj proizvodnji postaje univerzalan proces, posredovan znanjem i njegovom primjenom u poboljšanju uvjeta rada, što je čovjeka oslobodilo teškog fizičkog rada iz predindustrijskog razdoblja u kojem je skapavao da bi nešto priskrbio. Za njih je to bila faza prema konačnoj automatizaciji, te posljednjoj fazi intelektualnog rada.
Doživljaj pravde
Početak konferencije obilježen je incidentom riječkog aktiviste Miće Antolovića koji se skupu obratio na engleskom jeziku i grubo prekinuo izlaganje dekana Filozofskog fakulteta Predraga Šustara, a nakon toga raspršio dva dezodoransa po dekanu, riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu i po prostoriji, prethodno primijetivši da tu nešto smrdi jer je mnogo novca potrošeno za zaštitu industrijske baštine i druge projekte, a ništa se ne vidi. Nakon toga je napravljena pauza da bi se prostorija prozračila, a došla je i policija, ali Antolović je već prije napustio zgradu.
Prema Hebermasovoj koncepciji, oslobođenoj svake mistifikacije, rad je samo sredstvo preživljavanja, dok je Hannah Arendt razlikovala pojam rada i djelovanja, pri čemu rad zadovoljava preživljavanje, dok se kroz djelovanje čovjek samoispunjava. Na pitanje jesu li Marx i Hegel pretjerali naglašavajući samoostvarujuću dimenziju rada, jer je rad uvijek povezan s nekom vrstom prinude, odgovor je potvrdan, ali treba ga promatrati u svjetlu činjenice da je Marx moralno neprihvatljivima smatrao kapitalističke uvjete rada u kojima postoji eksploatacija. S tim u vezi treba se odrediti i prema pojmu eksploatacije koji je vrlo kompleksan, a uključuje i pitanje možemo li govoriti o prihvatljivoj eksploataciji (ako svojevoljno ulazimo u takav odnos i iz njega ostvarujemo dobit), a društvo od toga napreduje, kazala je Prijić Samaržija.
Izuzetno zanimljivo predavanje o učincima doživljaja (ne)pravde na radnom mjestu održao je dr. Zoran Sušanj koji predočio rezultate istraživanja koji pokazuju da je ljudima u procesu rada važniji osjećaj da postoji proceduralna i organizacijska pravednosti i da ih šefovi tretiraju s poštovanjem, nego koliko su plaćeni. Čak i kod najgorih ishoda, kao u slučaju otpuštanja radnika, negativni učinci mogu se amortizirati ako radnik ima osjećaj da ga tretiraju kao čovjeka. Uslijed osjećaja pravednosti, jača povjerenje u rukovodstvo i zadovoljstvo poslom, radnici su motiviraniji i uspješniji, a kao posljedica toga raste i zadovoljstvo klijenata, jer od zadovoljnog radnika dobivaju i kvalitetniju uslugu. U suprotnom, javljaju se odmazda, sabotaža, mito, korupcija, narušeni međuljudski odnosi, sukobi, tračanja, zlostavljanja, prosvjedi..
Uz ostalo, istraživanja su pokazala da se radnici bolje nose sa situacijom kada i firmu i neposrednog šefa doživljavaju nepravednima, nego kad u tome postoji podijeljenost. U prvom se slučaju naviknu se na nepravdu koju prihvaćaju kao datost, ali ih jako ih smeta kad je jedan pravedan, a drugi ne.
Odgovornost za pravednost, naglasio je Sušanj, stoji na rukovoditeljima, jer oni provode politiku poduzeća i morali bi biti svjesni da ljudi stalno razmišljaju kako ih tretiraju, jer odmazda može imati teške posljedice. Kad su nesretni zbog plaće radnici imaju izbor da se pokušaju izboriti za povećanje priihoda ili da smanje zalaganje. U tom duhu nastala je i na našim prostorima dobro poznata uzrečica »Nitko me ne može tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi«, što je posve logična i normalna u reakcija, a posebno u situaciji kad nije kompenzirana osjećajem fer tretmana i pravednosti.
Izobrazba pomoraca
Školovanje pomoraca u Rijeci bila je tema izlaganja dr. Dinka Zorovića koji je dao povijesni prikaz izobrazbe pomoraca od 16. stoljeća do današnjih dana, pri čemu je posebno apostrofirao ulogu oca Orlanda, rođenog Riječanina koji je ukazom carice Marije Terezije, najprije u Trstu (1754.), a potom u Rijeci (1728.) otvorio Državnu pomorsku školu. Zorović smatra žalosnim da u Trstu ne postoji ni jedna spomen ploča u spomen ocu Orlandu, a u Rijeci njegovo ime nosi samo jedan gat, a tragičnom smatra i današnju situaciju u kojoj je omogućeno da se zapovjednikom broda postane bez visokog obrazovanja. Bez visokog obrazovanja brod se može voziti, ali pitanje je može li se njime i kvalitetno upravljati, rekao je Zorović naglasivši kako smatra da pomorci trebaju imati široku kulturu, a odgovarajuće obrazovanje posebno je važno na velikim kruzerima. Prema njegovim riječima, za situaciju u kojoj se do najviših zvanja u pomorstvu može doći samo tečajevima omogućili su visoki pomorski krugovi Dalmacije.
– Predlažem da te krugove, iz Splita, kada budu išli operirati mozak i srce, operiraju medicinske sestre, poručio je dr. Zorović.
Tijekom dana održano je dvadestak predavanja, među kojima i nekoliko vezanih uz riječku industrijsku povijest, poput izlaganja mr. Olge Magaš o ulozi žene u industrijalizaciji Rijeke, mr. Jasne Rotim Malvić o djelovanju i ulozi ustanove Doplolavoro između dva svjetska rata u Rijeci, ili Miljenka Smokvine o radnicima riječkog Torpeda.
