– Oslobođenje doniranja hrane od PDV-a samo je stepenica u razvoju organiziranog sustav doniranja hrane u Hrvatskoj koji bi omogućio jednaku raspodjelu doniranih dobara svim posrednicima sukladno potrebama na terenu i prevenirao povezivanje donatora i posrednika pa principu ekskuziviteta u doniranju. Naime, kontekst iznimnog siromaštva koje prati određene krajeve zemlje zbog loše povezanosti i slabe pokrivenosti trgovačkim centrima i dalje će do osnivanja centranog posredničkog tijela biti u nepovoljnijem položaju u odnosu na druge dijelove zemlje. Zahvalila bih se posebno Nenadu Vretenaru, docentu na Ekonomskom fakultetu Rijeci uz čiju smo pomoć uspjeli vizualno prikazati moguće varijante sustave doniranja hrane s kojima se određena problematika može prevenirati te smo ih u fazi osmišljavanja sustava doniranja u Hrvatskoj predstavili donositeljima odluka. Rezultat toga dugoročno je uspostava centralnog posredničkog tijela i informacijskog sustava koji će organizirati sustav doniranja hrane prateći dostupnost donacija i potreba na terenu, što će onemogućavati malverzacije te ćemo prvi puta u povijesti RH imati podatke o doniranju, u ovom slučaju hrane. 

Biti djelom Inicijative »Oslobodimo doniranje hrane PDV-a« vratilo mi je vjeru u bolja vremena u Hrvatskoj, a ljudi koji su se uključili i iz čistog altruizma trošili svoje sate i dane da omoguće ljudima hranu podsjetili su me da smo mi država i da je promjena u nama, ne u foteljama – ističe Mladena Tadej.

 – Zbog tih poreznih stopa, odnosno PDV-a od 25 posto na svaku donaciju hrane, police socijalnih samoposluga i ostalih humanitarnih organizacija bile su prazne, a donatori su donirali na kapaljku. Mladena Tadej, volonterka socijalne samoposluge Kruh sv. Elizabete iz Rijeke i ja smo uvidjeli da se o tom problemu, nedostatku donacija zbog PDV-a, na hrvatskom javnom prostoru govori već više od desetljeća. Zbog toga smo, kao naš prvi korak, poduzeli mini-istraživanje kod glavnih aktera tih javnih istupa kako bismo vidjeli što su oni, osim javnih istupa, učinili kako bi se doniranje hrane omogućilo onim najpotrebitijima, putem utjecaja na poreznu politiku. Ubrzo smo uvidjeli da se gotovo ništa nije učinilo, osim upozoravanja na taj problem. Stoga smo oformili tim od desetak mladih ljudi koji su, zajedno s nama, istraživali na koji se način može doniranje hrane osloboditi PDV-a, iz iskustva drugih zemalja članica EU-a te na koji se način može uspostaviti dugoročno održiv sustav doniranja hrane, koji je posebno podložan manipulacijama, pripovijeda nam dr. Grozdanov, koordinator ove inicijative.  

Javno su istupili sredinom veljače 2015. godine s jasnim zahtjevom – da se u mandatu ovoga Sabora i Vlade, problem doniranja hrane pomakne s mrtve točke. Ubrzo su pozvani da sudjeluju u povjerenstvu za izradu Pravilnika o doniranju hrane i hrane za životinje Ministarstva poljoprivrede. Rezultat rada toga Povjerenstva izašao je krajem listopada ove godine, kad je stupio na snagu spomenuti Pravilnik. Tim Pravilnikom je uređeno doniranje hrane, postavljeni su temelji za dugoročno održiv sustav doniranja te su jasno definirani i donatori i posrednici i krajnji korisnici.– Međutim, samo donošenje Pravilnika ni u kom slučaju nije riješilo osnovni problem – omogućavanje doniranja hrane. Naime, Pravilnik je uredio proces doniranja hrane, ali nije imao ovlasti propisati porezna rješenja. Iz tog razloga djelovanje Inicijative je od početka bilo usmjereno prema dvama ministarstvima – uz Ministarstvo poljoprivrede, svoje kapacitete smo usmjerili prema zagovaranju i pritisku prema Ministarstvu financija u čijim je rukama bilo rješenje ovoga problema, kaže Grozdanov i navodi da su u tu svrhu u lipnju ove godine, zajedno s Hrvatskom obrtničkom komorom, organizirali okrugli stol u HOK-u na temu »Doniranje hrane – hrvatske perspektive«. Kasnije se, ocjenjuje naš sugovornik, pokazalo da je taj okrugli stol bio ključan za donošenje odluke Ministarstva financija, jer su na tom okruglom stolu sudjelovali i pomoćnica Ministarstva poljoprivrede Snježana Španjol, koja se snažno zalagala za rješenje ovoga problema te voditeljica odjela za PDV Porezne uprave Renata Kalčić. 

Daleko od istine

– Kao glavni govornik toga okruglog stola uz predstavnike Inicijative, HOK-a i Ministarstva poljoprivrede bio je i gospodin Yves Somville, povjerenik Europske komisije za problem bacanja hrane. On je iznio belgijski slučaj koji je uredio doniranje hrane i oslobodio PDV-a doniranje, ali samo one hrane koja je nepravilno označena ili ima nedostataka u pakiranju. Međutim, taj belgijski primjer pokazao je našoj Poreznoj upravi kako se doniranje hrane može osloboditi PDV-a bez kršenja direktive EU-a o nemogućnosti nulte stope PDV-a. Odmah po donošenju Pravilnika o doniranju hrane vrlo smo intenzivno prionuli na pritiske i nalaženje rješenja za oslobađanje doniranja hrane od PDV-a što je bilo usmjereno prema Ministarstvu financija. Iako se na javnome prostoru stvorio dojam da je donošenjem Pravilnika riješen problem doniranja hrane, mi u Inicijativi smo znali da je to daleko od istine. Rezultat našega rada, kao i rada Ministarstva financija, da posebno apostrofiram Igora Rađenovića, zamjenika Ministra financija koji se snažno založio za rješenje ovoga problema, stupio je na snagu 8. studenoga ove godine u obliku Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o PDV-u u kojemu se, u nekoliko članaka, donirana hrana oslobađa PDV-a. Tim stupanjem na snagu otvorena su vrata donatorima da konačno bez poreznih prepreka doniraju hranu, što su oni tijekom ovih deset mjeseci naglašavali kao jedini problem za nedostatak većih donacija hrane, kaže Grozdanov, ali ocijenjuje da je donošenjem ovih pravilnika problem doniranja hrane daleko od rješenja. Moglo bi se čak reći, smatra Grozdanov, da je njime stvoren još veći problem. 

– Taj problem se najviše očitava u određenim nedostacima Pravilnika koji, primjerice, jasno ne definiraju na koji način se doniraju pekarski proizvodi oslobođeni od PDV-a. Iako postoje načini za takvo doniranje kruha i ostalih pekarskih proizvoda, bez PDV-a, trebalo ih je jasno definirati. Također, potrebno je jasno postaviti posredničko tijelo, tvz. banku hrane, koja će pratiti i želje donatora i potrebe krajnjih korisnika. U tu svrhu smo zajedno sa deset organizacija civilnog društva iz cijele Hrvatske oformili platformu »Mreža hrane« kojom ćemo nastaviti raditi na sustavnim rješenjima ovog velikog problema. Međutim, stupanjima na snagu ovih pravilnika konačno je, po prvi puta u Hrvatskoj, doniranje u potpunosti omogućeno te je stvoren okvir za njega i počelo se sustavno rješavati problem kako onih potrebitih tako i prekomjernog bacanja hrane i zaštite okoliša, ocjenjuje Grozdanov i kaže da ovako, post factum, nakon završenog javnoga zagovaranja Inicijative, razmišljajući o tome što bi se dogodilo s doniranjem hrane bez javnih istupa i velikoga rada Inicijative, dolazi do zaključka da bi se Pravilnik o doniranju Ministarstva poljoprivrede svakako donio. 

Volonterski projekt

 – Međutim, čini mi se da se neke važne odredbe ne bi nalazile u tom Pravilniku – posebno ne da hrana mora krajnjem primatelju doći unutar roka trajanja, čime ne samo da štitimo one u potrebi već ih i tretiramo kao ravnopravne članove društva, barem u tom segmentu da koriste hranu iste kvalitete kao i mi koji je možemo kupiti. To spominjem zbog velikog pritiska određenih interesnih skupina koje su željele da se omogući doniranje hrane kojoj je istekao rok trajanja. Gotovo sam uvjeren da bez rada Inicijative hrana ne bi bila oslobođena PDV-a, već bi se donatorima dale određene porezne olakšice, čime problem doniranja hrane ne bi bio riješen.

Mladena Tadej je u rujnu 2011. godine počela volontirati u Socijalnoj samoposluzi Kruh sv. Elizabete, na poziv Siniše Pucića da ideji rada s onima kojima je pomoć potrebna, podjelom onog  najosnovnijega, hrane, pokuša dati organizacijski oblik. 

 – Vođeni brigom za potrebite, bratstva Franjevačkog svjetovnog reda grada Rijeke, pokrenula su Socijalnu samoposlugu Kruh sv. Elizabete kako bi dajući potrebitima hranu mogli raditi s njima na rješavanju situacija koje su ih zatvorile u krug siromaštva. Nažalost, vrlo brzo se pokazalo da je prikupiti mjesečno osnovne namirnice –  mlijeko, šećer, brašno, paštu, rižu, ulje, pasatu za 800 tinjak obitelji iznimno složeno te su se svi volonterki kapaciteti usmjerili na prikupljanje hrane, dok su se razgovori s korisnicima sveli na procjenu prava na primanje hrane, ohrabrenje i pokoji  savjet, pripovijeda nam Mladena Tadej i naglašava da su glavni pokrovitelji Socijalne samoposluge Kruh sv. Elizabete bili građani koji su često, odvajajući od sebe, donirali po trgovačkim centrima subotom gdje su volonteri »žicali« hranu. 

– Svi naši upiti prema proizvođačima i trgovačkim lancima za donacijama hrane nisu nailazili na pozitivne odgovore. Organizirajući strukturu rada isključivo volonterskog projekta nalazila sam se u situaciji velike fluktuacije volontera i izgaranja onih koji su bili u stalnom kontaktu s korisnikom čiji se broj neprestano povećavao, a borba za hranu nije postajala lakša, već naprotiv, pogoršanjem ekonomskog stanja građana, sve teža. Razmišljanje me odvelo do robe pred istekom trajanja za koju mi nije bilo jasno zašto je proizvođači i  trgovci ne žele donirati potrebitima, već je uništavaju. Odgovor je bio u PDV-u – jeftinije je bilo uništiti robu nego je donirati jer na nju tada plaćaju PDV kao da su je prodali. U našoj zemlji ništa nova … da drukčije ne komentiram tu suludost… Mi kao Socijalna nismo imali kapaciteta ući u borbu zagovaranja i izmjene javnih politika pa se dragi Bog pobrinuo da upoznam Zorana Grozdanova koji je tada prije godinu dana razmišljao kako dugoročno i konkretno dovesti do promjene  socijalne slike u Hrvatskoj, priča nam Mladena. Ona je razgovarajući s s korisnicima u Socijalnoj samoposluzi počela razumijevati da je problem siromaštva kod nas puno dublji od socijale, odnosno ljudi bez ikakvih primanja koji su korisnici Centra za socijalnu skrb. 

Savršen tajming

– Umirovljenici sa 1.200 kuna mirovine, obitelji blokiranih računa koje žive od jedne ovršene plaće od 2.000 kuna, obitelji s troje i više djece koji žive od dvije plaće po 2.000 kuna su mađioničari koji kad plate režije i eventualno podstanarstvo jedva imaju što djeci staviti na stol, a o školi, priboru,  plaćanju testova, da ne govorimo …tenisice i telefoni to je luksuz, a strani jezici i sport bajka u kojoj žive neki drugi. To su ljudi koji preko socijale ne mogu ostvarit nikakva prava jer se vode zaposlenima, imaju neka primanja ili neku imovinu. Tim ljudima dobiti hranu čini veliku razliku u životu, što bi bilo moguće ukoliko bi proizvođači i trgovci hranu pred istekom roka umjesto da uništavaju prosljeđivali onima kojima je potrebna. To je bila osnovna motivacija za ući u proces zagovaranja oslobađanja PDV-a na doniranje hrane, a predizborna godina nam se učinila kao savršen tajming kako bi se zaustavila suludost uništavanja hrane pored gladne nacije, a istodobno organizacijama koje rade s podjelom hrane potrebitima olakšati da se mogu više posvetiti korisniku i raditi s njime kako da se vrati na tržište rada, izvuče iz dugova… Zoran i ja smo krenuli, okupili desetak zainteresirani ljudi, napravili analizu stanja vani i kod nas, sjeli, izbacili na papir moguće varijacije na temu, osnovne ciljeve, isplanirali zagovaranje i krenuli predlagati što mislimo da bi s obzirom na kontekst u kojem se nalazimo bilo dobro. Tako smo od strane Ministarstva poljoprivrede zaduženog za ovo pitanje prepoznati kako partner koji može konkretno pomoći te su nas pozvali u povjerenstvo za izradu pravilnika o doniranju hrane i hrane za životinje. Iznenadio me otvoren otpor određenih grupacija u društvu čiji su predstavnici sjedili u Povjerenstvu, a  koje su pitanje doniranja hrane promatrale isključivo iz perspektive smanjenja otpada i zagovarale doniranje hrane nakon isteka roka trajanja. Sretna sam što je većina povjerenstva razumjela te su donositelji odluka prihvatili naš prijedlog o doniranju robe unutra roka podržavši ga poreznim rasterećenjem kako bi krajnji korisnik dobio proizvod koji bi, kad bi imao novca, mogao sam kupiti. Time osobe kojima je potrebna pomoć ne stavljamo u podređeni položaj dajući im hranu koji bismo inače zbrinjavali. Doniranje hrane nakon isteka roka trajanja nikada nije bilo zabranjeno, ni danas kada govorimo o robi »najbolje upotrijebiti do« za koju se zna da nakon isteka datuma gubi na kvaliteti, no nije zdravstveno neispravna, ali razlika je u tome što doniranje takve hrane proizvođačima i trgovcima ne može omogućavati porezno rasterećenje, kaže Mladena.