Artur Thernesz: Razlika između budućeg kokinga i bivše koksare je kao nebo i zemlja

Ono je bilo postrojenje namijenjeno isključivo proizvodnji koksa, i to iz ugljena za metalnu industriju. U cijelom procesu rukovalo se krutom tvari, praktički na otvorenom, što je uzrokovalo zagađenje zraka sitnim česticama ugljene prašine. U postrojenjima za obradu ostataka nafte, radi se s tekućinama, koje se transportiraju cijevima. Po završetku procesa, većina dobivenih proizvoda opet su tekućine, a tek manji dio je koks

Ekološki incident u Rafineriji nafte Rijeka iz koje je u more ispred Urinja iscurila veća količina nafte izazvala je ozbiljnu zabrinutost stanovništva okolnih naselja, i to ne samo zbog zagađenja mora i plaža u Kostreni.

Mnogi se, s pravom, pitaju treba li Ini, dok se događaju ovakvi i slični incidenti, dopustiti izgradnju novog postrojenja za preradu teških ostataka nafte, (ne)popularno nazvanog Nova koksara, koje vide kao mogući izvor novih problema sa zaštitom okoliša i zdravlja.

Izvršni direktor Ininog sektora Rafinerije i marketing Artur Thernesz, s kojim smo razgovarali na licu mjesta, u rafineriji na Urinju, smatra kako je druga faza modernizacije jedino moguće rješenje kako po pitanju okoliša tako i opstanka same Rafinerije nafte Rijeka. 

   – S prvom fazom modernizacije postigli smo proizvodnju goriva koja je u skladu s europskim standardima kvalitete. To je bio najznačajniji napredak u zaštiti okoliša jer sad proizvodimo samo goriva koja gotovo da ne sadrže sumpor te su u skladu s najvišim europskim standardima. U Rijeci smo izgradili postrojenje za odsumporavanje. U prvoj fazi modernizacije, rafinerija je također spojena na mrežu za distribuciju prirodnog plina, koji se koristi kao gorivo u nekoliko rafinerijskih jedinica, čime smo također znatno poboljšali kvalitetu zraka u našoj okolici. To su najvažnije stvari koje su postignute modernizacijom, ali ne smijemo stati na tome. Rafinerija se mora boriti s konkurencijom na mediteranskom tržištu, čije su najveće rafinerije vrlo učinkovite, dok u budućnosti očekujemo dolazak proizvoda i iz Azije. Ako želimo zadržati konkurentnost riječke rafinerije, moramo povećati stopu pretvaranja sirove nafte u proizvode visoke vrijednosti. Trenutačno nam na kraju proizvodnog procesa ostaje oko dvadeset posto teških ostataka nafte, a njihova je cijena puno niža od cijene same sirove nafte, što uzrokuje gubitke i ograničava proizvodnju i korištenje rafinerijskih postrojenja. Cilj druge faze modernizacije jest izgradnja postrojenja koje će omogućiti proizvodnju proizvoda visoke vrijednosti iz teških ostataka. Znači, kompletan ostatak pretvarat će se u visoko vrijedni dizel koji možemo plasirati na tržište, te petrol koks kao nusproizvod. Ovom će investicijom poslovanje rafinerije postati održivo ne samo u ovom trenutku, već, uvjeren sam, kroz sve tržišne izazove tijekom budućih godina. 

Hoće li modernizacija rezultirati otvaranjem novih radnih mjesta?   – Radije bih rekao da je izvođenje te vrlo značajne investicije preduvjet za postizanje dugoročne konkurentnosti rafinerije, bez koje je inače ugrožena sigurnost radnih mjesta. 

Istraga još u tijeku

Kako je došlo do incidenta u Rafineriji?

   – Menadžment Rafinerije prijavio je da je došlo do istjecanja iako Rafinerija zbog planiranih redovitih radova održavanja od 1. listopada nije u pogonu. Gospodin Igor Šepić, direktor Rafinerije nafte Rijeka je zadužen da odmah izvrši sanaciju lokacije, što je i učinjeno, te da surađuje sa svim relevantnim tijelima. Njihova istraga je još u tijeku. Dana je i jasna uputa menadžmenta da se Rafinerija može pokrenuti tek kad se uvedu i demonstriraju prikladne mjere za sprečavanje sličnih događaja u budućnosti. 

  Vjerujete li i dalje da lokalno stanovništvo nema razloga za zabrinutost vezano uz drugu fazu modernizacije, čak ni nakon ovog izljeva iz Rafinerije u more? 

   – Ako želimo nastaviti poslovanje u Rafineriji nafte Rijeka i očuvati radna mjesta, nužno je ulaganje u postrojenje za obradu ostataka nafte. Tijekom referentnih posjeta vidjeli smo da se u takva postrojenja može ulagati i da ona mogu raditi na ekološki osjetljivim lokacijama poput Rijeke. Uvjeren sam da moje kolege u Rafineriji nafte Rijeka stoje uz bok operaterima u Španjolskoj i Teksasu te da će dorasti budućem izazovu. 

U kojem roku je planirana izgradnja koking postrojenja?   – Postrojenje za obradu ostataka nafte uključeno je u prvotne investicijske planove, koje su odobrila oba velika dioničara, tako da je s tvrtkine strane osigurana sva potrebna podrška. Odluka Uprave da se započne s postupkom dobivanja potrebnih dozvola donesena je već 11. studenoga 2008. godine, a postrojenje je trebalo biti u pogonu već od 2012. godine. Zahtjev za procjenu utjecaja na okoliš je uredno podnesen, ali je proces zaustavljen od Ministarstva krajem 2011. postavljanjem uvjeta da se postrojenje i obližnje jedinice uključe u prostorni plan Primorsko-goranske županije. Srećom, značajan trud župana Komadine i Vujića tijekom zadnjih godinu-dvije pridonio je tome da je taj važni regionalni projekt krenuo dalje – rado bismo računali na njihovu podršku i u budućnosti – a nedavno je postrojenje uključeno u prostorni plan županije, što nam omogućuje da nastavimo s ponovnim dobivanjem odobrenja za studiju utjecaja na okoliš. Očekujemo da će nakon petogodišnjeg čekanja na autorizaciju taj postupak brzo završiti, a u međuvremenu radimo na izboru osnovnog dizajna postrojenja. Postupak tehničke procjene ponuda davatelja licencije je završen, a pregovori s davateljem licencije će uskoro započeti. Usporedo s time, radimo na maksimalnom ubrzanju tog procesa. Prema mojoj procjeni, trebat će nam oko 36 mjeseci za završetak projekta, počevši s danom kad resorno ministarstvo objavi studiju o procjeni utjecaja na okoliš. Moja procjena je da bi, pod pretpostavkom da su sve dozvole dobivene na vrijeme, prostojenje moglo najranije započeti s radom 2017. godine. Svaka nam propuštena godina uzrokuje gubitak od preko 50 milijuna američkih dolara. 

Postrojenja u Europi

Poznata vam je povijest problema s proizvodnjom koksa na ovom području, kao i s pravom negativan stav zajednice prema pojmovima koksare i koksa. Koja je razlika između postrojenja koje planirate i nekadašnje koksare u Bakru?

   – Razlika između postrojenja za obradu ostataka koje planiramo graditi i nekadašnje koksare je ogromna, kao nebo i zemlja. Ono je bilo postrojenje namijenjeno isključivo proizvodnji koksa, i to iz ugljena za metalnu industriju. To znači da se kao sirovina koristio prah ugljena koji se zagrijava na preko 1.100 celzija, koliko je potrebno da se ugljen pretvori u koks, koji se istovario iz komora na otvorenom, i dalje transportirao za potrebe metalurške industrije. Dakle u cijelom procesu rukovalo se krutom tvari, praktički na otvorenom, što je uzrokovalo zagađenje zraka sitnim česticama ugljene prašine. Nije ni čudo da se danas više i ne koristi mnogo takvih postrojenja u Europi. S druge strane postrojenje koje mi želimo izgraditi je naveliko rasprostranjeno po Europi. U postrojenjima za obradu ostataka nafte, radi se s tekućinama, koje se transportiraju cijevima. Po završetku procesa, većina dobivenih proizvoda opet su tekućine, a tek manji dio je koks. No i taj je koks mokar, tretiran vodom, a mokar koks ne može prašiti. Također, cijeli proces odvija se u zatvorenom sustavu. U to smo se uvjerili prilikom obilaska postrojenja za obradu ostataka nafte na lokacijama u Španjolskoj, Kanadi i SAD-u, gdje smo vidjeli da nema emisija čestica prilikom manipulacije koksom. Barem dva postrojenja koja smo obišli su se nalazila na ekološki osjetljivim lokacijama sličnima Rijeci. 

Koji su vaši planovi za bivšu Ininu rafineriju Mlaka? Zašto INA svojom neaktivnošću blokira mogućnost dovođenja novih funkcija u jedan od najvrednijih resursa u urbanom prostoru Rijeke?   – Inin segment djelatnosti Rafinerije i marketing obustavio je poslovanje u Mlaci te je ta lokacija, kao neoperativna imovina, predana u ruke odgovarajućoj Ininoj organizaciji. Kako bi se ta lokacija adekvatno iskoristila potrebno je naći odgovarajućeg investitora, budući da razvoj i upravljanje nekretninama nije dio Ininog profila i temeljnog poslovanja. Do sada investitori nisu iskazali interes za ovu lokaciju, no otvoreni smo za suradnju. Vjerujem da će se pronaći rješenje koje će biti dobro za grad, zajednicu i našu tvrtku.

Nema mjesta brizi

Ali prilikom tih obilazaka vidjelo se i da utjecaj postrojenja na okoliš u velikoj mjeri ovisi o visini ulaganja u njegovu izvedbu i opremanje. Što lokalnoj zajednici garantira da će Ina učiniti sve po pitanju maksimalnog zatvaranja procesa i sprečavanja bilo kakvog mogućeg zagađenja?

   – Riječ je o globalnom ulaganju velike kompanije na lokalnoj razini. A kada se ulaže na lokalnoj razini onda treba u potpunosti poštovati lokalnu zajednicu. To poštovanje mora biti vidljivo u svemu što poduzimamo. Zbog toga smo i inicirali posjete sličnim postrojenjima u svijetu, gdje smo pozvali i predstavnike lokalne i regionalne zajednice, kako bi oni mogli prenijeti svojim sugrađanima o čemu se radi i čemu Ina teži. U Rijeci želimo imati najmodernije postrojenje koje će ispunjavati najstrože standarde zaštite okoliša. 

  Stanovništvo okolnih naselja zabrinuto je da će Ina u Rijeci prerađivati ne samo teški ostatak iz vlastite proizvodnje, nego i iz drugih rafinerija?

   – Nema mjesta takvim brigama, jer je kapacitet postrojenja planiran isključivo za preradu teških ostataka iz riječke rafinerije. To je do 800 tisuća tona teških ostataka godišnje, iz kojih će se ukupno proizvesti svega oko 200 tisuća tona petrol koksa na godišnjoj razini. Ako bude ukrcavan na brodove uobičajenog kapaciteta, to će biti svega jedan ukrcaj mjesečno, dok će mokri petrol koks u međuvremenu biti držan u zatvorenom skladištu. Također, Rijeka ima ograničenu povezanost željeznicom, tako da bi dopremanje velikih količina teških ostataka iz drugih rafinerija predstavljalo logistički problem. 

Prva kvaliteta zraka

Zašto bi stanovnici okolnih područja trebali vjerovati u to što govorite ako niste ispunili ni najave o dostizanju prve kategorije kvalitete zraka na području Rafinerije?

   – Rafinerija u Rijeci ima mjerne stanice za dva ključna parametra kvalitete zraka na četiri lokacije – In Inženjering, Paveki, Vrh Martinšćice i u Krasici. Mjernim stanicama upravlja nevisno tijelo. 2012. godine je na sve četiri lokacije zablježena prva kategorija kvalitete zraka po pitanju SO2, dok je samo jedna zabilježila drugu kategoriju kvalitete zraka po pitanju H2S, a ostale su bilježile također prvu kategoriju. Ovo možda ne podrazumijeva prvu kategoriju na svim lokacijama, no predstavlja veliko poboljšanje i pokazuje pozitivan razvoj u usporedbi s prošlim godinama. Želimo nastaviti na takav transparentan način i vjerujem da će poslovanje u Rijeci uskoro ispuniti i preostale kriterije. 

  Kakva je situacija s modernizacijom Rafinerije u Sisku? Namjerava li INA održati proizvodnju u Sisku i u kojoj količini?

   – Sukladno strategiji koju je objavila Uprava Ine u studenome 2011. godine tehnički kapacitet rafinerije u Sisku treba biti održan na oko dva milijuna tona godišnje, a ulaganja se moraju usredotočiti na zaštitu okoliša. Organizacijske jedinice Ine propisno slijede te ciljeve – dovršen je novi pogon za pročišćavanje otpadnih voda, plinovi koji se trenutno spaljuju na baklji bit će ponovno upotrebljavani dovršetkom investicijskog projekta koji je u tijeku do kraja ove godine, blow down sustav na koking postrojenju bit će zatvoren, a obje koksne komore uskoro će biti zamijenjene. Investicijski program iznosi 160 milijuna HRK te je zahtijevao mnogo godina predanosti i obvezivanja. Međutim, tijekom ovog perioda ulaganja, pad potrošnje na domaćem tržištu, smanjena razina proizvodnje domaće sirove nafte, kao i pooštravanje kvalitete plavog dizela u jednom koraku su negativno utjecali na rad Rafinerije u Sisku. Razine prerade u našim rafinerijama redovito se optimiziraju. Ove godine to je značilo da su potrebe svih kupaca ispunjene uz smanjenu preradu nafte u Sisku. Ako dođe do oporavka domaćeg tržišta, razina korištenja moći će se povećati. 

  Dramatičan pad potražnje

Koji su razlozi za općenito dramatično smanjenje obrade sirove nafte u INA-inim rafinerijama nakon ulaska MOL-a u vlasničku strukturu?

   – Dramatičan je pad potražnje na domaćem tržištu u usporedbi s godinama prije nego se MOL pridružio. Domaća potrošnja naftnih derivata smanjila se za oko 30 posto u usporedbi s razinom iz 2003. godine. Hrvatska je sada u recesiji petu godinu za redom, što je loše za naše kupce i za našu kompaniju. INA je bila posebno pogođena stalnim padom u potrošnji motornog benzina i dizela – umjesto rasta, tržište motornih goriva srušilo se za trinaest posto u usporedbi s razinom iz 2008. godine a taj trend je nastavljen i u 2013. godini. Na takvom opadajućem tržištu motornih goriva, odnosno bijelih proizvoda pojačali smo svoju tržišnu prisutnost te povećali veleprodaju motornih goriva i Inin tržišni udio u Hrvatskoj tijekom protekle dvije godine. Istovremeno, kako bi neutralizirali negativne učinke pada domaćeg tržišta neprekidno smo tražili nove izvozne kanale i intenzivirali prodaju na stranim tržištima. U 2012. godini, INA je prodala oko milijun tona visokovrijednih motornih goriva EU kvalitete izvoznim kupcima u Sloveniji, BiH i mediteranskoj regiji u vrijednosti od oko milijardu američkih dolara. Nedavni rezultati ukazuju na povećani izvoz u Sloveniju te solidan rast u Bosni u usporedbi s prošlogodišnjim rezultatima. Neto bilanca izvoza i uvoza u 2012. narasla je na 920 tisuća tona motornih goriva. Ovo predstavlja ne samo rekordni rezultat koji je INA ostvarila u posljednjih 12 godina, već i značajan doprinos hrvatskom gospodarstvu. Mnogi vjeruju kako bismo jednostavnim povećanjem prerade u rafinerijama poboljšali naš financijski rezultat. No takva razmišljanja izostavljaju činjenicu da se preradom sirove nafte proizvode i takozvani crni proizvodi kao što je lož ulje čija je tržišna cijena daleko ispod cijene sirove nafte. Ovi proizvodi stoga stvaraju izravan gubitak za rafinerije. 

  Koliki je taj gubitak konkretno u slučaju riječke rafinerije?

   – U 2012. godini Rafinerija nafte Rijeka proizvela je 375 tisuća tona takvog teškog goriva koje je Rafineriji prouzrokovalo gubitak od oko 450 milijuna kuna. U slučaju da smo prerađivali u punom kapacitetu, negativan financijski utjecaj bio bi veći od milijardu kuna. Kako bismo uravnotežili taj negativan utjecaj, nastojimo povećati razinu motornih goriva koji stvaraju dodatnu vrijednost i smanjiti količinu crnih proizvoda koji negativno utječu na naše poslovanje. Takva optimizacija rada pridonijela je smanjenju našeg financijskog gubitka za oko 280 milijuna kuna u 2012. godini. S druge strane, povećavanje proizvodnje odvelo bi nas u suprotnom smjeru i procjenjujemo da bi pogoršalo naše financijske rezultate za više od 550 milijuna kuna. Podešavanje trenutnih proizvodnih kapaciteta tržišnim stvarnostima pokazao se kao ispravan način za smanjenje financijskih gubitaka koji naravno nisu prihvatljivi dioničarima.