Anđeoska truba (Brugmansia suaveolens), koja vuče porijeklo iz Južne Amerike, a ime je dobila po obješenim cvjetovima zadivljujućeg izgleda, koji podsjećaju na trube i prekrasno mirišu, uspješno raste i na našem podneblju, a jedan takav primjerak našli smo na Škurinju. Jadranka Novaković, jedna od stanara višekatnice u Drežničkoj 16, pomno vodi brigu i o ovoj i o mnogim drugim biljkama na ovoj komunalnoj površini. Biljku je kaže, dobila davno, od kolegičine mame iz Francuske.

– Znam samo da je vrlo stara, ali to joj ni malo ne smeta da neprekidno cvjeta i toliko se razgranala da je zauzela veći dio slobodne površine. Cvjetovi joj mirišu na ruže i jako privlače pčele, pa ih bude i po četiri-pet na jednom cvijetu. Interesantno je da se cvjetovi otvaraju samo po noći i traju do podne, a poslije biljka spava do ponoći i onda se ciklus cvjetanja ponavlja. Stari cvjetovi svakodnevno padaju, a novi rastu i bude ih po dvadesetak. Cijeli prizor izgleda kao u nekoj bajci. Prolaznici često zastanu i fotografiraju je, govori Jadranka. Šteta što se nije prijavila na naš natječaj za najljepši vrt PGŽ-a jer imamo i kategoriju najljepše uređene komunalne površine oko višestambene zgrade. Pohvalila nam se Jadranka da je uspjela ožiliti i grančice bosiljka tako što ih je samo otkinula i zabola u zemlju, pa ako je to tako lako, zašto kupovati skupe biljke. To naročito važi za one malo skuplje, kao što je drvo života, koje je Jadranka isto uspjela ožiliti iz pelcera, ali veći je uspjeh što je ono kasnije i procvjetalo, što je rijetkost. Cvijet mu je kaže, bijeli i kao cvijet đurđevka, a miriše po limunu.

No, evo još nekih podataka o anđeoskoj trubi izuzetno dekorativnoj, ali isto toliko i otrovnoj biljci. U prirodi izrasta u omanje drvo, dok se kod nas uzgajana mahom u saksiji i ne prelazi 2 m. Ova na Škurinju raste vani u zemlji preko cijele godine i ne smeta joj zima, iako je inače, slabo otporna na hladnoću.

Cvjetovi joj dostižu veličinu i do 25 cm, a osim bijelih, mogu biti i krem boje, žuti, narančasti, roza… Najljepše mirišu navečer, poslije zalijevanja. Cvjeta početkom proljeća pa sve do zimskih dana.

Ovoj cvjetnici odgovaraju pozicije s jutarnjim suncem, točnije, bitno je da ne bude izložena direktnom suncu jer će na listovima nastati opekotine i požutjeti. Biljka zahtijeva veću količinu vode, a zimi zalijevanje treba prorijediti. Zahtijeva plodnu zemlju jer će u suprotnom cvjetanje biti izostavljeno ili umanjeno. Treba je orezivati poslije cvjetanja ili iznošenja zatvorenog prostora. Ovogodišnje grane trebalo bi skratiti na polovinu njihove dužine ili na 3-4 pupoljka. Tako će se zadržati gušća forma biljke.

No, kako je biljka izuzetno otrovna i to svi njeni dijelovi (list, cvijet, plod), treba biti pažljiv pri rukovanju s njom. Mnogi brugmansiju miješaju s daturom, koja je slična, ali na prvi pogled sasvim druga biljka. Razlika je u položaju cvjetova, jer kod anđeoske trube oni vise prema dolje, dok kod dature rastu prema gore.

Osim što je anđeoska truba laka za uzgajanje, lako se i razmnožava bilo putem sjemena ili reznica. Razmnožavane reznicom, biljke će brže biti spremne za cvatnje. Orezane grane možete izdijeliti na više raznica, dužine oko 15cm, staviti ih u vodu dok ne puste žile, a poslije posaditi u zemlju.