Publika ekipi nije dala sa stagea, pa su odradili i bis, nakon čega su se tek dlanovi užarili pljeskanjem
RIJEKA » Dvorana Filodrammatice u Rijeci postaje prostorom sjajnih i elaboriranih predstavljanja književnih projekata, čime Rijeka visoko podiže letvicu standarda književnog performansa. Letvicu koju mnogi u metropoli ne mogu dotaknuti, među njima pogotovo oni koji predstavljanja shvaćaju kao često dosadne plaćene kritičarske laude.
Tako je bilo i na subotnjem predstavljanju književno-muzičkog projekta »Albumče« riječke književnice Tee Tulić i riječkog autora Envera Krivca, odnosno pridruženog mu benda Japanski Premijeri. »Albumče« je projekt započet Teinim gostovanjem u beogradskoj rezidenciji Krokodila, kada je bilježila svoja razmišljanja u dnevnik, što je kasnije izgovorila u diktafon, a na osnovu čega je Krivac skladao glazbu.
Spoken word album
»Albumče« je i mali riječki književno-glazbeni fenomen, jer statistika kaže da je dosad, otkad je dostupan za besplatno preslušavanje i download na Bandcampu, preslušan čak 2.500 tisuće puta, skinut 70-ak, a neki su ga i platili. Iako je Krivac na predstavljanju rekao da su se pritom vjerojatno zeznuli, ne vidjevši da je album besplatan.
A predstavljanje je koncipirano eklektično, kakav je uostalom i ovaj spoken word album. Postavljeni instrumenti, ali i stolci u performativnom dijelu dvorane već su i prije predstavljanja sugerirali da će biti i svirke i govorancije, a razvučeno platno da bi moglo biti i videoprojekcija. Tako i bi. Uvodna skladba »Vrane« otvorila je priču, a red razgovora i red videa, uz svirku prema kraju, napunilo je program tako da se preko sat vremena nije ni osjetilo. Publika ekipi nije dala sa stagea, pa su odradili i bis, nakon čega su se tek dlanovi užarili pljeskanjem.
U razgovoru koji je vodila Marina Vrđuka Beleš s Tulić i Krivcem publika je mogla doznati sve o nastanku projekta, ali i osobnim preokupacijama autora. Tea je priznala da se pri nastupu, bilo kakvom, pred publikom odvoji, da je u balonu i nesvjesna onoga što se događa. Krivcu su pak nastupi noćna mora.
Stres i kablovi
Zato Japanski Premijeri – koje su uz njega u Filodrammatici predstavljali još Marin Jurčić te Igor Beleš, kao zamjena za Morisa Mateljana – gotovo nikad nisu naprijed, na stageu, nego iza, u mraku.
– Ne volimo taj stres i kablove, ali na kraju uvijek nekako na tome završimo, rekao je Krivac. Objasnio je i da je glazbu za Albumče stvarao nakon što je dobio nasnimljenu Teu na diktafonu, a u konzultaciji s njom odabrali bi pristup. Nekad se i nisu slagali, no Krivac je priznao da je Tea uvijek bila u pravu. Tea je pak istaknula još jednu zanimljivnu činjenicu koja je sigurno utjecala na krajnji oblik »Albumčeta«. Svi uključeni u projekt bave se pisanjem: Krivac, Mateljan, Beleš, ona.
– Jedino Jurčić ne piše, ali sve što on kaže je poezija, zaključila je Tulić.
Na stageu se Tulić sasvim dobro snašla, pa iako ne pjeva nego govori tekst, tempo i ritam je savladala, pa ne bi bilo čudno da se zalomi još kakav sličan projekt. Tko zna, možda i s pjevanjem. Videoprojekcije dvaju spotova »popunile« su prostor čineći događaj multimedijalnim, čime su i opet iskorišteni gotovo svi potencijali prostora dvorane Filodrammatice.
