INSPIRATIVNA HUMANOST

Riječka braniteljica i samohrana majka blizanaca konačno uselila u gradski stan: “Želim da se ovo nikome ne ponovi”

Edi Prodan

Snimio: Mateo Levak

Snimio: Mateo Levak

Jasminka Matanović je dragovoljka Domovinskog rata, kći poginula branitelja, majka teško bolesnih blizanaca. Sada je pokrenuta humanitarna akcija za nabavu namještaja kako bi stan Jasminki, Marku i Filipu postao istinski dom.



RIJEKA – Može li teže? Može li se naprosto sudbina složenije postaviti prema nekoj obitelji od onog što je učinila onoj Jasminke Matanović? Teško, zato čitajte pozorno.


Ona je samohrana majka blizanaca s teškoćama u razvoju, Marka, koji je zbog cerebralne paralize – tetrapareze – skoro stalno u kolicima, te Filipa, koji pak ima velike probleme s funkcijom srca kao i spinu bifidu. Bila je i dragovoljka Domovinskog rata u kojem joj je otac, također dragovoljac rata Franjo Matanović poginuo, dok je brat Hoselito Matanović, treba li dvojiti – također dragovoljac rata kojeg je istinsko čudo spasilo da nakon ranjavanja krajem studenog 1991. godine na pakračkom ratištu preživi. Preživi, ali zbog ranjavanja u predjelu glave kao teški invalid.


Istinita priča


Sigurni smo da nema tih filmskih scenarista i redatelja koji bi se usudili napisati takvu priču jer bi ih proganjao stav kako su – pretjerali. Kako će biti – neuvjerljivi. Nažalost, priča Jasminke Matanović je itekako istinita, a da bude još teža, sa svojim je sinovima dulje od desetljeća bila – podstanar.
​Ono što ovu priču ipak vodi u boljem, humanijem, naprosto ljepšem smjeru činjenica je da je svojih nekoliko desetaka podstanarskih »kvadrata« životnog prostora nedavno konačno zamijenila – gradskim stanom! Uporne molbe, zvanja i pokušaji dolaska do pravde u jednoj ne teškoj nego istinski nevjerojatno mučnoj životnoj priči nakon 12 godina konačno su dale rezultata.


Život bez lifta



Koliko je težak život osobama koje se nalaze u kolicima u stambenim zgradama bez prilagođenih prolaza, mogli smo se uvjeriti i sami. S obzirom na to da lift u zgradi nije radio, Kristijan Hosi, kolega fotoreporter Mateo Levak i ja ponijeli smo niz stepenice Marka u njegovim kolicima… Nadamo se da je lift, nakon nekoliko poziva, ipak – popravljen.

Akcija velikog humanitarca Kristijana Kikija Hosija bila je jača od birokracije tako da se Jasminka te blizanci Marko i Filip konačno nalaze u primjerenom, vrlo prostranom stanu s više od 90 »kvadrata«. Istina, stan je bez namještaja tako da je nakana ovog teksta senzibilizirati i okupiti dobre ljude, tvrtke i institucije koje se mogu iskazati u prikupljanju sredstava kako bi taj stan postao – dom.


– Nakon velikih pritisaka koje je izazvala specifična akcija divnog humanitarca Kristijana Hosija, konačno su se javili oni kojima bi briga o ljudima poput nas bila obaveza. Stigla nam je čak i podrška predsjednika Zorana Milanovića da bismo u konačnici od Grada Rijeke u naselju Hahlić dobili stan u najam. I koliko smo god izmučeni dosadašnjim životom u podstanarstvu, u stanu do kojeg je vodilo »bezbroj« stepenica tako da smo uistinu imali velikih problema u iznošenju i unošenju Marka i njegovih kolica, sada smo konačno na korak do normalnog života, istaknula nam je Jasminka Matanović. Ustrajna, ponosna, naprosto – snažna žena.


U bolju budućnost


Za vrijeme našeg posjeta u stanu je bio i Jasminkin brat Hoselito, koji je – pristupio ličenju. A bio je tu i Kristijan Kiki Hosi, jedan od najagilnijih i najangažiranijih riječkih humanitaraca koji je participirao u nizu rješavanja sličnih životnih priča. Žestok borac protiv nepravdi, i u slučaju životne priče Jasminke Matanović sad je zadovoljan.


– Uvijek je čovjek zadovoljan kad se priča dovede do pred sam kraj, do rješenja. Jasminka i njezina obitelj su zadovoljni iako od namještaja nemaju gotovo ništa. Nadamo se da će upravo pokrenuta akcija o kojoj i vi pišete inicirati prikupljanje sredstava kako bi Jasminka, Marko i Filip konačno počeli živjeti uobičajenom životom – istaknuo je Hosi.


 


Broj računa za pomoć


Što im to točno treba? Kojim redom krenuti… ipak od kuhinje. Ona je najkompleksnija jer nemaju baš ni jedan njezin dio. Cjelokupni kuhinjski namještaj, hladnjak, pećnica, ploča za kuhanje s tri plinska mjesta, napa, perilica za suđe kao i ona za rublje koja ide u kupaonicu. A taj je dio stana posebna priča jer da bi je mogao koristiti Marko, mora se prilagoditi za osobe s invaliditetom.


Da njihov put u bolju budućnost bude što je moguće brži, silno pomaže i Halima Podrug. Jedna od najangažiranijih medicinskih djelatnica osoba je koja je osobno i putem udruge Riječko srce nebrojeno puta pomagala ljudima u nevolji. Čak i u dalekom Kongu gdje je boravila u misiji unutar projekta humanitarne udruge Marijina farma.


– Jasminku, Marka i Filipa znam jer sam ih od najranijih dana susretala pa i o njima se brinula na raznim odjelima Dječje bolnice gdje radim. Susretala sam ih i kroz humanitarne akcije, primjerice onu za nabavu adekvatnih kolica koja su bila više nego potrebna Marku. A susrećem ih i sada kad su konačno, zahvaljujući i Kikiju Hosiju, ušli u primjeren stan. Sad je najveća briga njegovo opremanje, osobno ću se jako založiti da se čim prije Marku prilagodi kupaonica. Dakako, tu su i ostali dijelovi stana jer u uređenju svakog detalja treba biti vođen činjenicom da on bude apsolutno funkcionalan za sve koji u njemu žive. Pa i Marka u kolicima. Uvjerena sam, znam da će dobri ljudi Rijeke, ma svi koji budu ovo pročitali pomoći. Budimo organizirani, nabavljajmo ciljano, i vrlo će brzo naši dragi blizanci i njihova mama prestati biti građanima drugog reda, poručuje humanitarno neumorna Halima.


Pomognimo zajedno


I na kraju – Jasminka.


– Znam da je velik iznos za sve ono što nam treba, ali strpljivi smo. Otvorili smo račun s kojeg će svi koji budu donirali moći vidjeti na što se njihov novac potrošio. Sretna sam prije svega jer su Marko i Filip uspješno maturirali u Ekonomskoj školi, što Filip ide i dalje prema informatičkom usavršavanju, znam da nam predstoji i borba u pronalaženju posla za njih, ali uvijek smo bili ponosni i bili smo borci. Dugo smo čekali, ali smo – dočekali. Realna sam i ponosna osoba. Da, svima je sada jasno da smo predugo čekali ovaj stan, ali dočekali smo ga i na tome svima hvala. Od Grada do Predsjedničkih dvora. Ono što bih ipak voljela jest da slučajeva poput našeg bude – što manje, poručila je Jasminka.


S punim pravom jer uistinu teško da se može pronaći okrutniju sudbinu na koju smo kao društvo dulje od desetljeća bili bezosjećajniji. Obitelj Jasminke Matanović je jedna od onih koje nikad ne bi smjela – čekati toplinu doma. Biti skoro pa beskućnicima, a dati kao obitelj sve od sebe za slobodu svoje zemlje, imati dva divna mladića kojima je životna sudbina postavila nevjerojatno teške prepreke – pa i nije baš neka pohvala društvu koje tako nešto dopušta. Pomognimo zajedno. Sreća života u istinskoj toplini doma Jasminke, Marka i Filipa bit će razlog i za istinsku sreću – svih nas.