UMJETNIK S REPOM

Primorje zamijenio Gorskim kotarom: Mr. Jazz je “friški” stanovnik Lokava

Marinko Krmpotić

Foto M. KRMPOTIĆ

Foto M. KRMPOTIĆ

Izložbom portreta čuvenih svjetskih jazz i blues glazbenika u Kući čuvara brane, a u sklopu prvog izdanja »Lokve blues festivala« koji bi trebao zaživjeti sredinom kolovoza Mr. Jazz će i službeno potvrditi svoj »status Lokvarca«



Sredinom kolovoza na Lokvarskom jezeru bit će održano prvo izdanje Lokve Blues festivala kojeg će dio biti i izložba slika Božidara Milinovića. Riječ je o izložbi portreta čuvenih svjetskih jazz i blues glazbenika pri čemu treba reći da je sa svojim radovima Milinović poznat i izvan granica Hrvatske. Štoviše, baš zbog niza dobrih portreta i nastupa na brojnim festivalima i izložbama dobio je nadimak Mr. Jazz! A Mr. Jazz je, to ne znaju još ni svi u Lokvama, odnedavno Lokvarac! Kako to, pitamo na početku našeg sugovornika, na prvi pogled punog energije i pozitive:


– Prije puno godina ja i moji prijatelji iz grupe u kojoj sam tada svirao imali smo ručak na ondašnjem motelu »Jezero«. To mi je bilo prvi put da sam došao u taj dio Gorskog kotara i jednostavno sam ostao oduševljen ljepotom ovog kraja i sam sebi sam tada rekao – ovdje bi trebalo doći živjeti kad čovjek ode u mirovinu! I eto, zaista se tako i dogodilo. Otišao sam u mirovinu i rekao si – a sad ću si pokušati srediti život u Gorskom kotaru, u Lokvama. I tako sam samo mjesec dana nakon umirovljenja, a to je od 12. rujna 2020. godine Lokvarac, govori Mr. Jazz.





Prva godina života u Lokvama zbilja ga se dojmila.
– Jako sam zadovoljan. Imam točno ono što sam želio, a ponajprije je to mir i uvjeti u kojima se mogu opustiti. A uz to sve mi je blizu – trgovina, ambulanta, kafić, prekrasna priroda…, a ako baš hoću u grad, Rijeka je na pola sata udaljenosti. No, baš mi i ne fali, jer meni je život ovdje zaista ugodan. Doživio sam najprije ono što je u Rijeci bilo jako rijetko – možeš popričati s ljudima. Odeš u trgovinu i odmah s nekim počneš pričati. A u gradu sam znao otići u trgovinu i gotovo ni s kim, osim s prodavačicom, izmijeniti koju riječ. Tu već znam puno ljudi i već su me nazvali »umjetnik s repom«.


Ovo s repom je zbog kose, pojašnjava nam Milinović koji je dugu kosu ostavio kao znak svoje glazbene prošlosti. Naime, kao profesionalni glazbenik godinama je svirao bubnjeve u različitim sastavima i jednom jazz orkestru, bio član pratećih grupa na turnejama domaćih glazbenika, svirao po barovima…


Spoj dviju ljubavi


– Do 2012. godine sam bio glazbeno aktivan. Te godine je svoju karijeru završio sastav Moby Dick kojeg sam bio član pa sam i ja tada odlučio stati s glazbom za koju sam na jedan način bio predodređen i to stoga jer je moj tata Božidar bio pomorac i sa svih je tih »vijađa« redovito donosio, tada kod nas rijetke LP ploče. On je bio oduševljen jazzom pa sam, iako sam kao klinac slušao Doorse, Zeppeline i slične rock majstore, i ja počeo obraćati pažnju na tu vrstu glazbe, dok se moj stariji brat Alen okrenuo više britanskom bluesu i glazbi zapadne obale Kalifornije. Tako sam od malih nogu počeo pratiti glazbu, a budući da sam bio nadaren savladao sam i sviranje gitare i bubnjeva.


Blaženo lokvarsko ljeto

– Uz ljude druga super stvar u Lokvama i Gorskom kotaru mi je klima koja je ovdje, baš kad je ljeto u pitanju, fantastična jer nema onih teških vrućina, zaista se lakše diše, a da ne govorim da spavam kao beba jer nema nikakve vrućine. Štoviše, najčešće treba neka deka. Proživio sam i svoju prvu goransku zimu i uopće nije bilo teško, iako svi kažu da i nije bila jaka pa da tek trebam doživjeti onu pravu goransku zimsku žesticu. Ma, bit ću ja spreman i za to, optimističan je Mr. Jazz.

Do 1985. godine sam najviše svirao bubnjeve, a te sam godine doživio nesreću tijekom koje mi je teže ozlijeđena ruka i jednostavno sam morao stati s bubnjanjem. Tada sam morao napraviti pauzu od dugih 14 godina i 1999. godine sam se iznova reaktivirao te svirao do 2012. godine, govori nam Božidar Milinović.


Na pitanje kako se i kad okrenuo slikarstvu koje mu je i donijelo nadimak Mr. Jazz, kaže:
– Pa i ta ljubav i sklonost ka slikarstvu je nasljedna jer se slikanjem bavio moj otac, kao i moj brat. Ja sam se ozbiljnije slikarstvom počeo baviti 1991. godine, nedugo nakon teške nesreće zbog koje sam morao prestati svirati. Dakle, ove će godine biti punih 30 godina aktivnog bavljenja slikarstvom, a to znači izrade slika, sudjelovanje na izložbama i svih ostalih aktivnosti tipičnih za ovu umjetnost.


Budući da sam do trenutka kad sam se odlučio intenzivnije baviti slikarstvom bio jako vezan uz glazbu, odlučio sam pokušati spojiti te dvije ljubavi, slikarstvo i glazbu te početi izrađivati portrete velikih jazz i blues majstora. Tako je krenulo i uglavnom se nastavilo. Uz te portrete glazbenika znam raditi i poneke druge motive, ponajprije mrtvu prirodu, ali najveći i najbitniji dio mog rada baš su ti portreti glazbenika, ponajprije stranih, ali i domaćih.


Prvi »Blues na jezeru«


U 30 godina rada napravio sam preko 800 portreta te održao niz zajedničkih, tri likovne izložbe mrtve prirode i 35 njih vezanih uz portrete glazbenika. Bilo je to u Rijeci, Zagrebu, Sisku, Novigradu, Kastvu, Brseču… te su izložbe uglavnom bile dio raznih festivala, a ako nisu bile dio festivala, onda bih ja uz svoju izložbu osmislio neku svirku. U svakom slučaju uz moje izložbe uvijek ide i glazba. Motive, odnosno likove koje ću slikati biram bez nekog pravila. Motivira me nešto što čujem, neka pjesma, nešto što sam čuo o određenom glazbeniku. Radim najčešće u ulju, točnije od 1997. godine radim isključivo tehnikom ulja na platnu. Slike koje napravim gotovo uvijek darujem prijateljima ili nekim meni dragim ljudima pri nekim posebnim prilikama.


Tko voli nek’ izvoli

Dio bogatog Milinovićevog rada moguće je vidjeti i u njegovom lokvarskom stanu koji je ukrašen portretima velikana kao što su Chuck Berry, John Lee Hoker, Joe Bonamassa, Eric Clapton, Les Paul, Tony Lee King, Ray Charles, Duke Elington, Carmen McRae, Count Basie, Ella Fitzgerald, Muddy Waters, Jerry Ricks, Boško Petrović…. Za sve koji bi željeli nabaviti neku od njegovih slika kontakt je mobitel 097 748 1760, odnosno e-mail [email protected]

Moji se radovi nalaze od Mađarske do Kalifornije. Jedna je slika završila i kod čuvenog američkog glumca Petera Falka kojeg se mnogi sjećaju iz odlične TV serije »Colombo«. Također, mnoge su moje slike preko interneta i društvenih mreža znane kod brojnih ljubitelja bluesa, a pet sam godina bio sudionik američkog Međunarodnog dana bluesa koji se od 2013. godine održava početkom kolovoza, govori nam Mr. Jazz.


Ono čemu se trenutno jako raduje je svom prvom predstavljanju u Lokvama.
– Izložba će biti postavljena u Kući čuvara brane. Volio bih da zbog trideset godina rada bude 30 slika, a hoće li to biti moguće, vidjet ćemo. U svakom ću slučaju odabrati svoje najbolje slike te time dati svoj doprinos organizaciji prvog Bluesa na jezeru za kojeg se nadam da će postati tradicionalan te da ćemo ubuduće ljeti na Lokvarskom jezeru uživati svi mi koji volimo blues i jazz, rekao je Božidar Mr. Jazz Milinović ne propustivši pohvaliti lokvarskog načelnika Tonija Štimca s kojim je, kaže, odmah »kliknuo« čim se povela riječ o organizaciji blues druženja na jezeru.