Prije nekoliko dana nacijom je odzvonila vijest da je kujica Orca na najstarijoj i najznačajnijoj kinološkoj svjetskoj izložbi pasa proglašena najboljim psom. Crufts izložba, u organizaciji The Kennel Cluba UK, najstarijeg kinološkog kluba na svijetu, ove je godine u britanskom Birminghamu okupila oko 20 tisuća četveronožnih jedinki čistokrvnih pasa.

Orca, punog imena Kan Trace Very Cheeky Chic

Na prste jedne ruke može se nabrojiti koji je pas u 150-godišnjoj povijesti izložbe okićen naslovom »Best in show«, a da nije iz Ujedinjenog Kraljevstva. Slavlje Orce, na koju su za vrijeme boravka na izložbi pazili njezini izlagatelji Ante i Javier, u Hrvatskoj je vjerno pratila Orcina vlasnica Sabina Zdunić Šinković.

Sabina Zdunić Šinković, Javier Gonzalez Mendikote i Ante Lučin s Orcom

Sabina je dugogodišnja uzgajateljica pasa i vlasnica uzgajivačnice Kan Trace, koja dugi niz godina postiže mnoge uspjehe. U razgovoru nam pojašnjava mnoge pojedinosti svjetskih izložbi pasa, njezin odnos prema kinologiji, tumači kako je Orca pohodila mnoge svjetske kinološke izložbe i na njima ispisivala povijest uspjeha domaće kinologije.

A petogodišnja ženka pasmine lagotto romagnolo, punog imena Kan Trace Very Cheeky Chic, pobjedom na izložbi Crufts 2023. završava svoju izložbenu karijeru. Orca se, baš kao i Janica, povlači kada je dosegnula vrhunac.

Uživa u izložbama

Vlasnica Sabina navodi da joj je po rođenju, zbog njezinih smeđe-bijelih oznaka po tijelu, dala ime Orca jer ju je podsjećala na kita orku. Četveronožna Orca zaplivala je u svijet kinoloških izložbi, a nakon nešto više od četiri godine obilaženja raznih psećih izložbi diljem svijeta, Orca se vraća u Rijeku.

– Orcina pobjeda nije slučajna: iza toga stoji puno truda, rada i odricanja, a ova pobjeda je samo trešnjica na vrhu torte. Iza Orce stoji mašinerija ljudi, to nisam samo ja, već su tu njezini »handleri« na oba kontinenta, moja obitelj koja me podržala u tom mom hobiju, Natalija, koja me upoznala s ovom pasminom i zbog koje sam i sama intenzivnije krenula u priču s uzgojem pasa, i svi drugi koji su na svoj način pridonijeli na tom putu, zaključuje Sabina Zdunić Šinković.

Sabina navodi da je, uz uspješnu karijeru izložbenog psa, Orca uvijek bila i ostat će pas ljubimac.

– Orca voli izložbe, uživa u njima. Za vrijeme cijeloga života, Orca je živjela kao svaki drugi pas ljubimac, imala je izložbe, spavala je s ljudima na krevetu, igrala se s drugim psima i ljudima koji su vodili brigu o njoj. Bez obzira na izlaganja, Orca je imala normalan život. Još prije Orcinog izlaganja na nedavnom Cruftsu, odlučila sam da će to biti njezina posljednja izložba s kojom ćemo i završiti njezinu osebujnu i nevjerojatno uspješnu karijeru. Svi smo se mi nadali uspjehu, ali ovakvoj se pobjedi teško nadati. Kao i u cijeloj karijeri, Orca je i ovog puta bila korak ispred svih naših nadanja i predviđanja. Ovo je povijesni uspjeh za hrvatsku kinologiju, povijesni uspjeh za pasminu, za zemlju iz koje pasmina potječe. Orca se sada vraća kući, u Rijeku, i živjet će s nama. S Orcom planiramo leglo pa nam možda podari štene koje će biti bar približno uspješno kao i ona, kaže Sabina.

Kulturna baština

Sabina Zdunić Šinković ističe važnost svih čistokrvnih pasa, zašto ih moramo cijeniti i očuvati.

“Čistokrvni psi su kulturna baština neke zemlje, ali ljudi ih tako ne promatraju.

Mi u našoj zemlji imamo dalmatinera, imamo hrvatskoga ovčara i druge autohtone pasmine koje su narodna baština naše zemlje. Svaka pasmina, kako u prošlosti, pa tako i u sadašnjosti, ima svoju jedinstvenu namjenu – psi za lov, psi tragači, psi čuvari… Stoga je naša odgovornost sačuvati karakteristike pasmina u skladu s onim za što su oni nekada bili namijenjeni i za što ih i danas ljudi koriste.

Neke su pasmine zbog svojih osobina promijenile namjenu, kao, primjerice, psi vodiči za slijepe osobe i terapijski psi, koji su se u prošlosti koristili kao lovački psi; zatim psi za pomoć u traganju i spašavanju, i slično. Čak je i popularna pasmina maltezer nekad obavljala bitnu zadaću čuvanja hrane od glodavaca na brodovima, dok je danas pas za društvo. Sve su te autohtone pasmine imale svoje fizičke karakteristike prema namjeni koju su obavljale u podneblju u kojem su to radile“, kaže Sabina.

U svijetu postoji nekoliko kinoloških organizacija koje nadziru uzgoj čistokrvnih pasa i djelovanje uzgajatelja, kao što su to Međunarodni kinološki savez (FCI – Fédération Cynologique Internationale), Američki kinološki savez AKC, britanski The Kennel Club, australski ANKC i drugi.

Svaka pasmina ima standard koji opisuje, ponekad i do detalja, osobine izgleda i ponašanje pojedine pasmine. Neki su standardi vrlo detaljni i protežu se na desetak stranica gdje su mjere psa izražene čak i u matematičkim jedinicama. Zašto je tako?

Fizionomija psa ono je što omogućava psu obavljanje njegove funkcije. Stoga, psi kojima je, primjerice, funkcija zavlačenje u rupe u zemlji gdje se skrivaju zečevi, sigurno neće imati duge noge i ogromnu glavu, psi koji u planinama gdje je klima drukčija čuvaju ovce od vukova, sigurno neće imati kratku dlaku i krhko tijelo, već će biti snažne građe i duge dlake.

Kad govorimo o lagottu, i on ima svoje specifičnosti, stoga kada vidite lagotta i dodirnete ga, on bi na vas trebao ostaviti dojam da, uz svoju vunastu dlaku koja ga štiti od hladnoće i granja dok se provlači šumom, ima snage i izdržljivosti cijeli dan ili noć tražiti tartufe. Takav pas mora imati koncentraciju da detaljno pretražuje teren, neometan zvukovima ili mirisom divljih životinja.

Fizičke osobine i karakter

Fizičke osobine i karakter psa upravo su ono što se ocjenjuje na izložbama pasa. Vrednuje se koliko je konstrukcija izložbenog psa približna propisanom standardu za pojedinu pasminu. Usto, svi izložbeni psi moraju imati karakter koji odgovara njegovoj pasmini.

U svijetu kinologije postoji nekoliko prestižnih izložbi pasa, a britanska Crufts izložba najprestižnija je i najcjenjenija izložba pasa na svijetu. U svijetu kinologije ne postoji veći prestiž od pobjede na Cruftsu. Izložbu Crufts pokrenuo je trgovački putnik i prodavač psećih keksića Charles Cruft, koji je 1891. godine izložbu svih pasa održao u Londonu.

Da bi pas ponio titulu najljepšeg psa izložbe, mora proći nekoliko natjecateljskih krugova. Orca je do pobjede na Cruftsu došla tako što je prvo pobijedila unutar konkurencije svoje pasmine. Svakog psa, pa tako i Orcu, na takvim natjecanjima vodi njegov vodič, odnosno handler. To može biti vlasnik psa, uzgajivač ili profesionalna osoba zadužena za pripremu i izlaganje psa na izložbi. Kada kinološki sudac priđe vrednovati fizičke predispozicije psa, vodič namješta psa u najprirodniji mogući stav – da pas stoji kako bi trebao stajati. Sudac prilikom vrednovanja fizičkih predispozicija najprije promatra psa, potom ga pregledava dodirom te upućuje vodiča da se kreće sa psom naprijed-nazad i u krug u laganom trku.

Trenutak kada je sudac Orcu proglasio najboljim psom na izložbi

“U prvoj kategoriji, u kojoj se nalaze sve jedinke pojedine pasmine, ocjenjuju se fizičke predispozicije svakog psa, a potom se odabire Best of breed, odnosno najbolji pas pasmine, i kao takav dobiva priliku natjecati se u drugoj fazi natjecanja – grupi.

Svi pobjednici pasmina raščlanjuju se u nekoliko grupa koje predstavljaju svojevrsnu podskupinu. Postoje smislene grupe pasa razvrstanih po funkciji. Orca, kao predstavnik pasmine lagotto romagnolo, pripada u grupu lovačkih pasa te je na izložbi Crufts u toj grupi konkurirala.

U tom dijelu natjecanja sudac ima nešto teži zadatak, jer on između svakog pobjednika pasmina mora odrediti najboljeg u grupi. To će učiniti tako što procjenjuje koji je od svakog pobjednika pasmine najbliži svom standardu. Primjerice, uspoređujući lagotta i labradora, sudac će pregledati koliko izgled tog lagotta odgovara standardu pasmine te koliko izgled tog labradora odgovara standardu pasmine labrador. Uspoređujući na taj način sve jedinke koje su izborile grupu, sudac odabire jednog psa koji postaje pobjednik grupe i ide u završnicu natjecanja”, pojašnjava Sabina.

Presudila je karizma

Pobjednici grupa, kojih je na britanskom Cruftsu bilo sedam, psi su koji su u svojim grupama bili najbliži svojim standardima te prolaze u završnu fazu gdje novi sudac po istom tom sistemu, uspoređujući psa sa svojim standardom, između pobjednika grupa odabire najljepšeg na izložbi. Orca je, dakle, između svih prijavljenih, kojih je ove godine bilo oko 20 tisuća, bila najbliža standardu svoje pasmine lagotto romagnolo.

“Kao što smo ranije naveli, nije tu u pitanju samo tjelesna građa, već i dlaka te njene osobine, koje također moraju odgovarati standardu. Tako se kod dugodlakih pasa posebna pozornost pridaje i njezi dlake.

Dlaka nikako ne bi smjela biti prljava ili zapetljana, niti bojom ili teksturom odstupati od standarda. O Orcinoj dlaci brinemo redovitim kupanjima i češljanjem. No, njezina osobnost ono je zbog čega taj pas plijeni. Zašto? Naprosto, takva se rodila. Na izložbama pasa se također promatra osobnost i ponašanje pasa.

Orca i i Javier

Pas može biti savršeno konstruiran, no ako se ne zna nositi, ako se malo boji ili ako je jednostavno toliko izdresiran da sve radi automatski, onda ta njegova ljepota i kvaliteta ne dolaze do izražaja. Svih sedam pasa koji su došli do završnice izgledali su savršeno. Razlike su bile male, no rekla bih da je Orca proglašena najljepšom zbog svoje prepoznatljive karizme“, kaže Zdunić Šinković.

Orca je izložbeni pas koji je proputovao kilometre svijeta pohodeći izložbe pasa. Svoju prvu izložbu imala je s navršena četiri mjeseca. Izložba se održavala u Karlovcu, a Orca je i na toj izložbi bila ocijenjena kao najljepše štene svoje pasmine te najljepše štene izložbe. Nakon mnogobrojnih izložbi u Hrvatskoj, Orca se otisnula na izložbe po svijetu.

“S godinu i pol Orca se već okušala na Cruftsu te je bila izabrana kao najbolji pas pasmine, a u grupi završila na drugome mjestu. To je i tada bio fenomen, jer ta pasmina nikada do tada nije napravila tako visok rezultat. Već tada, u starosti od godinu i pol, Orca je bila najtrofejniji pas svoje pasmine ikad.

Nakon toga, Orca je otišla u SAD gdje je dvije i pol godine pohodila izložbe. Ona se izlagala četiri do pet puta na tjedan, svaki tjedan. Kilometara i kilometara prošla je za svoje karijere, a sve uz mahanje repićem, uvijek sretna i karakterna.

Pobjednička ekipa – Ante Lučin, Orca i Javier Gonzalez Mendikote

Na njezinim prekooceanskim izložbama o njoj se brinuo njen profesionalni vodič Phil Booth, a na europskim izložbama za nju su se brinuli njezini vodiči Ante Lučin i Javier Gonzalez Mendikote. Oni su dugo vremena u profesionalnom poslu handlera, te u njih imam puno povjerenje. Ante, Javier i ja smo u godinama suradnje postali kao obitelj. Imamo takav dugogodišnji odnos da sam bez mnogo razmišljanja prepustila da moja Orca živi s njima za vrijeme svoje izložbene karijere, Sabina prepričava pojedinosti iz Orcine karijere.