Da je netko ovog proljeća, u onim najcrnjim vremenima koronavirusnog lockdowna, ponudio ovdašnjim hotelijerima, vlasnicima kampova i iznajmljivačima sezonu kakvoj smo dosad svjedočili, ustrašeni mogućnošću njena potpunog izostanka kakva nam se u jednom trenutku svima učinila izvjesnom, vrlo vjerojatno bi većina njih potpisala ponudu i pristala na ono, dosad već odrađeno. To posebno vrijedi za Istru i Primorje, odnosno kvarnerske otoke na kojima dosadašnji tijek turističke sezone zapravo nije bio ni loš, ni pust kakav je mogao biti.

S druge pak strane, nakon odrađene ljetne špice i gužvi obilježenih čak i pomalo iznenađujućim šušurom koji ni u ovakvim okolnostima na sjeveru Jadrana nije izostao, u trenucima kad sve izvjesniji postaje novi val turističkih problema i ograničenja, dobrom dijelu s turizmom povezanih ljudi u ustima se ipak pojavljuje gorak okus spoznaje da se moglo i trebalo bolje (ili bolje rečeno dulje) te da, posebice sad, u smiraj sezonske turističke berbe, nije trebalo doći do situacije u kojoj smo se našli.

Iako se za svakog dana sve brojnije i ozbiljnije najave nadležnih institucija zemalja iz kojih nam dolazi najviše posjetitelja da će Hrvatsku staviti na svoje »crvene liste« još uvijek ne može reći da smo na kraju mužnje prolili baš svo mlijeko iz vjedra koje smo nepažnjom prevrnuli, činjenica jest da smo svojom krivnjom ipak napravili štetu i izvjesno umanjili zaradu od gospodarske grane koja, ispada, jedina puni uvijek praznu državnu (i ne samo državnu) blagajnu. Krive, a pokazuje se sad i štetne procjene opasnosti koje vrebaju iz noćnih klubova kojima je donedavno bilo dozvoljeno okupljati ljude u zatvorenim prostorima, kao i preliberalne odredbe povezane sa svadbama i drugim turbo-masovnim veselicama, sad dolaze na naplatu, prijeteći urušavanjem svega dobrog, promišljenog, pravilno odmjerenog i smisleno odrađenog u ranijim fazama obuzdavanja i kontroliranja pandemijskih trendova.

I kako to uvijek biva, kako kod nas, tako i kod svih »naroda i narodnosti« ovog začudnog dijela Europe, sad se krivci za svo zlo i nevolju u koju smo se sami uvalili, traže u tuđem dvorištu. Baš poput stiha pjesme Dubioza kolektiva koji kaže »igrali smo dobro al’ zajebo nas sudija«, i mi sad krivce za crvene liste na koje nas iz dana u dan stavljaju, ili nas tek najavljuju staviti pojedine europske zemlje, tražimo u njihovim podlim i zavisnim vladama, u vjekovnim međususjedskim nesklonostima i sitnim, jeftinim i zlobnim podvalama onih koji, za razliku od nas, nisu imali tako uspješnu turističku sezonu.

I ne treba sumnjati da ćemo, kako god ova sve neizvjesnija posezona završila, u tome uspjeti, kao i da ćemo od nadleženih instanci naše države, posebice onih povezanih s turizmom, sami sebe na koncu prozvati »turističkim šampionima Mediterana«, najboljim među najboljima koje potopiti nisu uspjele niti podle podvale naših zavisnih susjeda.

S druge pak strane, doći će i zima u kojoj će se iz državne kase, iste one koju smo skraćenjem sezone sami osiromašili, umjesto malom broju vlasnika noćnih klubova koji nisu trebali niti biti stavljani u pogon, državnu pomoć i potpore valjati isplaćivati i onim hotelijerima, ugostiteljima, trgovcima i drugim gospodarstvenicima koji su u nadolazećoj, sad već jasno ugroženoj posezoni, trebali raditi i zarađivati. Za sebe, ali i za one koji su ovog ljeta s partijanerima »tancali« do zore.