Mali Lošinj je u petak ostao bez jednoga od svojih najcjenjenijih stanovnika. Preminuo je prof. Tomislav Gospodnetić (76), dugogodišnji ravnatelj Srednje škole Ambroza Haračića, utemeljitelj i voditelj Amaterskog kazališta »Josip A. Kraljić«, dugogodišnji predsjednik lošinjskog ogranka Matice hrvatske.

Iako rodom iz Dola u unutrašnjosti otoka Brača, Gospodnetić je rođen ljeta 1944. godine na Sinaju, u El Shattu, pustinjskom zbjegu u kojemu su se tijekom eskalacije ratnih operacija smjestile na tisuće dalmatinskih obitelji. U Splitu je 1962. godine završio gimnaziju, a 1964. Pedagošku akademiju. Studij je nastavio na Filozofskom fakultetu koji je završio 1969., s tim da je za to vrijeme dvije godine radio u školi u Plavnom blizu Knina. Stanovnikom Malog Lošinja postao je 1969. godine, najprije se zaposlio kao nastavnik hrvatskog jezika u Osnovnoj školi »Mario Martinolić«, a nakon dvije godine počeo je predavati srednjoškolcima, sve do 1986. godine, kada je postao voditelj Centra za kulturu pri lošinjskom Narodnom sveučilištu. Od 1989. godine, ali sada kao ravnatelj, ponovo je bio u Srednjoj školi koja je godinu kasnije dobila ime svestranog prof. Haračića, a na tom je mjestu ostao sve do umirovljenja 2010. godine.

Na čelu SŠ-a 21 godinu

Tijekom 21 godine na čelnoj dužnosti, školom je kao brodom – i sama zgrada podsjeća na brod – kormilario kroz političke promjene, izmjene u nazivlju i programima, logističke probleme uslijed čestog prokišnjavanja krova zgrade, pa i nastojanja za ukidanjima pojedinih odjela, uspjevši očuvati jedinstvenu raznovrsnost lošinjske škole i pripadajućeg joj odjela u susjednom Cresu. U tim je izazovima naročito pokazivao nespremnost na slijepo izvršavanje odluka s visokih političkih razina, a na korist otočne zajednice. Osim toga, to što SŠ Ambroza Haračića danas ima vrlo dobro istraženu i publiciranu povijest – osobito najstariji, pomorski dio škole – dobrim je dijelom i njegova zasluga.

Prof. Gospodnetić bio je aktivan i na drugim područjima. U prvim lošinjskim godinama bio je član klape »Lošinj« iz koje je proizašla današnja klapa »Čikat«, a angažirao se na obnavljanju ovdašnjeg ogranka Matice hrvatske, no ogranak je podijelio sudbinu cijele Matice, kojoj je kao posljedica sloma hrvatskog proljeća 1971. godine vlast onemogućila rad. Poslije političkih promjena 1990. godine, Gospodnetić je bio na čelu skupine koja je napokon uspjela obnoviti ogranak, a sve do prošle godine bio mu je i predsjednik. Objavljivanjem knjiga, održavanjem književnih večeri i javnih tribina, ogranak je samostalno ili u suradnji s drugim ustanovama i udrugama pridonio obogaćenju kulturnog života Lošinja.

Osnivač JAK-a

Posebno poglavlje u Gospodnetićevom životu zauzima kazališni rad. Od 1973. godine vodio je srednjoškolsku dramsku skupinu, a šest godina kasnije utemeljio je Amatersko kazalište »Josip A. Kraljić« (JAK), vodeći ga sa zapaženim uspjehom sljedećih desetak godina, u razdoblju u kojemu se za JAK uobičajilo reći da je »amatersko samo prema nazivu«. Dovoljno govori podatak da je jezgra tadašnje skupine mladih glumaca i danas aktivna u JAK-u.

Kratko je trajao angažman prof. Gospodnetića u politici – uvođenjem višestranačkog sustava u Hrvatskoj, poveden idealima uključio se u Otočki demokratski forum (ODF), koji je početkom devedesetih dobio najveću podršku cresko-lošinjskih glasača, no uvidjevši da su stare nepravilnosti i nepravde zamijenjene novima, povukao se iz aktivne politike.

Zdravstveni problemi u umirovljeničkim danima prorijedili su javne nastupe prof. Gospodnetića, ali je uz presudnu pomoć i podršku supruge Anamarije smogao snage prošle godine dovršiti i predstaviti roman »Nevere«, zašavši tako u dotad neistražene vode. U »Neverama« je opisao sudbinu izmišljene, ali na stvarnosti temeljene lošinjske obitelji, jedne od nebrojenih na čijim su se leđima prelamale velike mijene dvadesetoga stoljeća.

Za svoju raznovrsnu aktivnost u kulturno-prosvjetnom životu otoka, 2006. godine dobio je Nagradu za životno djelo Grada Malog Lošinja.

Na otok doveo velikane

Gospodnetićeva prijateljstva i poznanstva iz mlađih dana pretočena su u važan kapital kulturnog života Lošinja, pa su tako na otok dolazili velikani kazališne, glazbene, literarne i likovne scene – Arsen Dedić, Enes Kišević, Vlado Gotovac, Luko Paljetak, Miljenko Smoje, Jakša Fiamengo, Momčilo Popadić, Igor Mandić, Tonko Maroević, Josip Botteri Dini i brojni drugi, ostvarujući ovdje izravan kontakt s lošinjskim štovateljima kulture.