Zapravo, najteže od svega je definirati je u nekom segmentu, u nekoj suženoj zoni ljudskih djelatnosti. Iako je direktni povod našeg razgovora njezina nedavno izašla knjiga, ne bismo je mogli definirati kao… recimo spisateljicu, koliko god da je odličan autor u najrazličitijim formama. Nazvati je političarkom bilo bi apsolutno banalno, pa i netočno na način kako danas, s razlogom, doživljavamo većinu političara. Ona je i aktivistica, ali nikad agresivna ili nedajbože nasilna. Njezin aktivizam je uvijek usmjeren prema dobru, prema promjenama od kojih će bolje živjeti njezina lokalna zajednica, mada bi ona voljela da dobro bude čitavom svijetu. Dobivala je nagrade na raznim stranama i poljima djelatnosti, možda joj je ipak najveća ona kada ju je prije točno godinu dana njezin otok Krk definirao kao omiljenu sugrađanku kao »naj osobu otoka Krka«, i to najdemokratskijim mogućim modelom – online anketom. Na neki način ona je gotovo endemska vrsta, no upravo da to ne postane, da ljudima pokaže kako ima još osoba njoj sličnih te da ohrabri i druge, posebno mlade, porukom kako samo o nama ovisi kvaliteta života koji živimo, najprije je osnovala udrugu Žene za otok. Da bi nedavno napisala i izdala knjigu »Žene koje pokreću – 12 lekcija o zajednici, strasti i promjenama«. Ona je Jovana Čutul, a razgovor koji slijedi obavezno pročitati u cijelosti kako bi na kraju i na vas prešao njezin zarazni optimizam.

Pomišljali smo vas nazvati i »neuhvatljiva« jer uistinu nije lako, mada smo dijelom i mi tome krivi, doći do mjesta i vremena u kojem bismo mogli nekoliko sati razgovarati. Eto, upravo ste se vratili iz Skoplja.

– Jesam, upravo sam se vratila s međunarodnog foruma Going Glocal 2: Sustainable Gender-Responsive Futures. Učili smo kako politike prakse i financiranje učiniti takvima da uzimaju u obzir različite potrebe žena i muškaraca, te smanjuju nejednakost i vode računa o klimatskim promjenama i održivosti. Gender Budget Watchdog Network (GBWN) pozvala je izvanrednu profesoricu na Ekonomskom fakultetu u Rijeci koja je stručnjakinja za ovo područje.

Potreba za djelovanjem

Dugi ste niz godina na sceni koju bismo mogli definirati kao onu koja potiče razvoj pozitivnih društvenih promjena. Ponajviše u vašem Krku koji ima impresivan broj najrazličitijih udruga, da biste kasnije okupili istomišljenike na svim otocima Kvarnera i susjednih dalmatskih područja? Kako funkcionirate s obzirom na to da uvijek imamo predodžbu kako je međuotočna fizička komunikacija jako, jako teška?

– Gdje ima volje, ima i načina. Okružena sam osobama koje pokreću i stvaraju. Što je za nas par mostova ili trajekta? Istina, ostala sam prije nekoliko vikenda zatočena na Pagu. Ali nije bilo veće štete nego što partner Igor Salamun nije mogao slaviti 5:0 Rijeke.

Vaš književni prvijenac u fokusu ima djela 12 uspješnih žena, i ne samo s otoka. Koliko god da je riječ o osobnim pričama, osobnim iskaznicama, često i s receptom o uspjehu, sadržajno je ipak riječ i o analizi društva u kojem živimo? Kakvo je po vama ono?

– Pa ne bih baš rekla da sam išla u analizu društva previše, iako, to ste dobro primijetili, analiza društva, društvenih procesa, jest moja najdraža tema. Knjigom sam više željela pokazati kakvo društvo može biti kada smo proaktivni, kada se udružimo ili odvažimo uz prave vrijednosti. U našem duboko podijeljenom društvu, vlada nedostatak istih kao istina, pravda, obraz, odgovornost, i ja osjećam veliku potrebu za djelovanjem, ali i pomirbom i spuštanjem tenzija.

Kad se god vas spomene, prva misao koju budite kod ljudi je optimizam i zajedništvo kojim se mijenjaju loše pojave u društvu. Koliko je to realno u, barem kako nam to mediji prikazuju, sve podjeljenijem društvu?

– Ja sam zbilja počašćena ovim pitanjem. Kada osmišljavam stvari, razmišljam što bih htjela vidjeti, što bi bilo vrijedno, i ponekad samo osjećam, netko to mora učiniti. Neki dan mi je jedna žena zahvaljivala na nekoj podršci i tome što sam bila tu u pravom trenutku. Meni je bilo važno samo reći: Šalji dalje. Želim vjerovati da to tako ide… Tako i knjiga ide, svima kojima će koristiti da učine ovaj svijet malo boljim…

Planovi za dalje

Koliko je danas život na otoku teži, lošiji u odnosu na kopno, primjerice veće gradove poput Rijeke. Mnogi, a i sebe uključujem, drže da je otok Krk daleko najbolja sredina za život – u materijalnom, društvenom, ali i ekonomskom te emocionalnom smislu – u Primorsko-goranskoj županiji.

– Lošiji? Morate pod hitno k nama malo na Krk, sada je divno, advent je. Mir, sunce, riva, djeca trčkaraju, imamo prekrasno uređen grad, bogatu ponudu. TZ me nije platio za ovo. Problem nastaje recimo već prvi put za Uskrs ili krajem svibnja. U srpnju i kolovozu izbjegavamo odlaske s otoka jer se nikome ne stoji dva sata na mostu. Borimo se zadržati kvalitetu koju smo imali do sada, i tu sam zbilja mišljenja da turizam mora biti u službi lokalnog stanovništva, a ne obratno. Nadalje, Krk nema probleme otoka, kao susjedni Cres, čiji stanovnici za odlazak u veći centar moraju izdvojiti pola ili cijeli dan.

Nikad niste bez planova, što je sljedeći korak, osnivanje nacionale alijanse za ostvarenje sretnijeg društva?

– Zbog vaše ideje morat ću revidirati cijeli plan koji sam kao prava štreberica već složila. Prvi kvartal, uz pokoje gostovanje i promociju knjige, bio je za razvoj intelektualne usluge i proizvoda na kojem radim za svoj NWW studio, drugi kvartal za manifestaciju koju spremam sa Ženama za otok uz jedan veći društveno odgovoran projekt koji već imam dogovoreno za svoj obrt, treći za IBW konferenciju i podcaste, četvrti za Aktivne otočanke. Ali planovi su tu da se krše, zar ne?