MARTINŠĆICA – Muzej Andrija Linardić u Martinšćici zaključio je još jednu uspješnu sezonu, tijekom koje ga je posjetilo 1582 posjetitelja. Rezultat je gotovo jednak prošlogodišnjem, kada je muzej zabilježio 1589 posjeta, a potvrđuje stabilan interes za baštinu i životnu priču znamenitog creskog destilera.

Iza muzeja, koji vodi zavičajna udruga Magriž, ostaju i dva posebno vrijedna ovogodišnja uspjeha – Grand Prix za film o Andriji Linardiću na Festivalu turističkog i etno filma (TEF) na Krku te Povelja o suradnji sa Salzburger Museumsvereinom.

– U prosjeku imamo oko 1600 posjetitelja tijekom četiri mjeseca rada. Muzej je otvoren svakoga dana, a za posjetitelje se brinu naši volonteri. Imamo ih dvadesetak i bez njih sve ovo ne bi bilo moguće, kaže Ivo Saganić, predsjednik Udruge Magriž i jedan od najzaslužnijih za očuvanje uspomena na prošlost Martinšćice.

Vrijednim volonterima udruge, kao svojevrsnu nagradu za uloženo vrijeme, Saganić je i ove godine organizirao izlet brodom na susjedne otoke Ilovik i Sv. Petar. To je već postala tradicija jer su u proteklih šest godina volonteri nakon ljeta posjetili ukupno 10 otoka u okruženju cresko-lošinjskog arhipelaga.

Priznanje filmu i drugi veliki uspjeh

Saganića posebno raduje priznanje koje je dobio film “Andrija Linardić – Samo jedna kapljica, čitav oblak miomirisa”, redatelja Sanjina Badurine. Film donosi priču o Linardiću, njegovu radu i nasljeđu, ali i o Martinšćici, njezinu krajoliku i tradiciji. U njegovu nastanku važnu su ulogu imali volonterski rad i dobro poznavanje lokalne baštine.

– Smatrao sam da je Andrija Linardić toliko zanimljiva osobnost da bi se o njemu mogao snimiti film. Želio sam da se ne prikaže samo njegov život i rad nego i Martinšćica, njezina priroda, običaji i način života. Grand Prix nam je veliko priznanje i potvrda da je vrijedilo uložiti sav taj trud, ističe Saganić, ujedno producent filma.

Drugi veliki uspjeh predstavlja Povelja o suradnji sa Salzburger Museumsvereinom, društvom prijatelja muzeja povezanom sa Salzburg Museumom. Inicijativa je potekla iz razgovora s dr. Renatom Wonish-Langenfelder, a za Saganića je suradnja posebno značajna zbog povijesnih veza Martinšćice i Salzburga.

Renate Wonish-Langenfelder i Ivo Saganić

Naime, organizirane skupine mladih iz Austrije počele su dolaziti u Martinšćicu početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. U vrijeme kada mjesto još nije imalo razvijenu infrastrukturu, doslovno ni struje ni vode, njihov je dolazak snažno potaknuo razvoj turizma.

1963. godine organizacija Jugendferienwerk Salzburg u Martinšćici je osnovala međunarodno odmaralište za mlade, u nekadašnjoj destileriji eteričnih ulja otvoren je restoran Haus Salzburg, a uređeni su smještajni kapaciteti i prvi šatorski kamp.

U Martinšćicu su pristizale tisuće mladih iz Austrije, Njemačke, Belgije, Engleske i drugih europskih zemalja, a projekt je snažno potaknuo razvoj lokalnog turizma. Mještani su radili u ugostiteljstvu i iznajmljivali svoje kuće, čime su postavljeni temelji organiziranoga turističkog razvoja mjesta.

Priče o ljudima, radu i prijateljstvima

Prema podacima koje je pronašao Saganić, Martinšćica je 1962. godine imala 245 gostiju i 2.500 noćenja, a već 1966. godine 2018 gostiju i 25.018 noćenja.

Jedna od posljednjih grupa koja je posjetila muzej

– To je bio pravi turistički bum. Naši su ljudi počeli uređivati kuće, učiti njemački i pripremati se za goste. S mnogima koji su tada dolazili i danas smo povezani, a neki se vraćaju već generacijama.

Zato mi je posebno drago što smo ostvarili suradnju sa Salzburgom. To je priznanje i našoj povijesti i ljudima koji su pokrenuli turizam u Martinšćici, kaže Saganić.

Muzejsko udruženje iz Salzburga u svom je biltenu objavilo poziv članovima, a ima ih oko 16.000, da Muzeju Andrija Linardić dostave obiteljske arhivske snimke Martinšćice iz 60-ih i 70-tih godine prošlog stoljeća.

Haus Salzburg u nekadašnjoj destileriji, danas gostionica Sidro

Dobivene slike i obiteljski filmovi dostupni su na Info desku u muzeju Andrija Linardić i važan su povijesni izvor početka turizma u Martinšćici.

Upravo je očuvanje takvih uspomena jedna od temeljnih zadaća muzeja. Stare fotografije, prospekti i dokumenti koje muzej prikuplja svjedoče o vremenu u kojem su se postavljali temelji današnjeg turističkog mjesta koje godišnje broji oko 185.000 noćenja.

Za Saganića, koji godinama istražuje lokalnu povijest i okuplja volontere, to je i najvažniji razlog zbog kojega muzej postoji – da priče o ljudima, njihovu radu i prijateljstvima ne padnu u zaborav.