Ako barem ovlaš pratite medije, znate da su svijet sustigle mnoge krize. Znanstvenici iz sustava Ujedinjenih naroda upozoravaju na dramatične posljedice djelovanja nekolicine kriza istovremeno, što će se u budućnosti sve češće događati. To zovu »savršenom olujom« koju karakteriziraju istovremeni učinci klimatske krize, gubitka bioraznolikosti i oskudica vode.

Tim nam je riječima glavnu temu u omišaljskom Društvenom domu ovog tjedna upriličenog okupljanja predstavnika različitih udruženja i organizacija civilnog društva s otoka Krka predstavio Zoran Skala, inicijator tog događanja te ujedno pokretač i predstavnik Tranzicijske inicijative TIKO, koja već godinama nastoji proširiti svijest o nužnosti poduzimanja mjera i aktivnosti kojima će otočna zajednica odgovoriti izazovima današnjeg vremena. Kad su u pitanju klimatske promjene, mi smo treća najranjivija zemlja u Europi. A kako se klima sve brže mijenja, nije više pitanje hoće li se i kod nas događati klimatski ekstremi, već kad će se zbiti i koliko će biti intenzivni, odnosno s kolikim i kakvim će utjecajem te i takve mijene utjecati na naše i živote naših potomaka, nastavio je Skala kojemu se u promišljanjima priključilo dvadesetak otočnih civilnih aktivistkinja i aktivista, kao i nekolicina predstvnika »interventnih« organizacija i institucija.

Izostanak reakcije

Iskustva iz cijelog svijeta pokazala su da se lokalno stanovništvo sa svojim krizama mora nositi samostalno, a što je za njih bolje pripremljeno, uz ostalo i kroz međusobnu povezanost i solidarnost, lakše ih prebrođuje, napomenuo je Skala ne krijući svoju zabrinutost i razočarenje u proteklim mjesecima iskazanom popriličnom dozom nezainteresiranosti otočne javnosti za skupove i rasprave koje je građanska inicijativa TIKO na tu temu organizirala u brojnim otočnim lokalnim središtima. Kao grupa građana već neko vrijeme pokušavamo početi razgovore s našim sumještanima i otočnim susjedima o mogućim načinima odgovora naše lokalne zajednice na okolnosti u kojima živimo, a dramatičnost kojih potvrđuje i to što je Međunarodni panel za klimatske promjene prije nekoliko godina izdao »crveni alarm za čovječanstvo«. Na to, začudo, u nas gotovo da i nije bilo reakcije. S obzirom na to da se situacija i dalje pogoršava te da svjedočimo tome da, htjeli mi to priznati ili ne, kriza polako dolazi i u našu lokalnu zajednicu, kao društvo moramo reagirati i ako ništa drugo, barem iznjedriti koncept kako se u budućnosti suočavati s klimatskim i drugim izazovima, napominje inicijator i svojevrsni moderator ovotjednog okupljanja u omišaljskom društvenom centru.

Skala je kazao i da je predstavnike organizacija civilnog društva TIKO nastojao »pokrenuti« shvaćajući da su predstavnici lokalnih samouprava prezauzeti i preopterećeni svojim redovnim administrativnim zadaćama te da za problematiku klimatskih promjena i kriza koje one uzrokuju zapravo i nemaju vremena.

Lokalne uprave

Izostanak reakcije lokalnih uprava brine već i zbog toga što bi se moglo reći da je upravo problematika o kojoj mi kroz ovakva okupljanja nastojimo javno progovoriti jedna od »najstrateškijih«, a po pitanju egzistencijalne održivosti otočne zajednice i jedna od najbitnijih tema. U situaciji kad bismo hitno trebali napustiti fosilna goriva, naša država čini sve suprotno od onog što bi trebala pa se tako danas priklanja subvencioniranju kupnje, odnosno korištenja takvih goriva, a uz to i ulaganjima u infrastrukturu povezanu s njihovom dobavom i distribucijom, rekao je Skala ocijenivši da bi jedini pravi i učinkovit odgovor na globalne krizne izazove te vrste trebala biti lokalizacija proizvodnje.

– Krk je do prije samo nekoliki desetljeća uspijevao živjeti samostalno i samodostatno, od vlastite proizvodnje hrane. Umjesto da razmišljamo o načinima najboljeg i najučinkovitijeg korištenja prostora koji nam je ovdje na raspolaganju i svih resursa kojima Krk obiluje, mi i dalje rasprodajemo svoju zemlju za turističke projekte i gradnju novih kapaciteta koji nas, bojim se, urušavanjem gospodarskog sustava neće moći hraniti u budućnosti, kazao je Skala. Ustvrdio je i da ako otočani ne nađu način da sami počnu proizvoditi hranu, uskoro zapravo više neće moći garantirati da nove generacije žitelja otoka već u godinama koje su pred nama neće biti – gladne!