Foto Mladen Trinajstić
"Sad sam tako ostala samo ja, jedna i jedina, i dokle god imam snage i fizičke mogućnosti uspeti se na naš zvonik"
povezane vijesti
Svi, a posebice oni najveći kršćanski blagdani, poput Božića ili Uskrsa, redovito se obilježavaju, slave i uveličavaju zvonjavom zvona s crkvenih zvonika.
Iako u današnje vrijeme uglavnom automatizirano, zvonjenje se u nekim sredinama još uvijek izvodi i ručno, tehnikama kampananja. Upravo toj vještini »sviranja na zvonima«, s ciljem njezina promoviranja, ali i očuvanja, godinama je posvećena bila manifestacija »Marijin zvon« koju su ljeti, ususret blagdanu Vele Gospe, u Baški organizirali i održavali članovi tamošnje udruge Društvo Sinjali Baška. Ta se jedinstvena manifestacija, svojevrsna revija kampananja održavala sve do 2020. godine, kad je upriličeno njezino 12., danas možemo reći, nažalost i posljednje izdanje. Ipak, to što je Marijin zvon stao, ne znači i da je u Baški zamrlo kampananje.
Blandina Marković-Randić / Foto M. TRINAJSTIĆ
NEKAD I SAD
Sve do danas tu zahtjevnu ali i lijepu tradiciju zvučnog obilježavanja i slavljenja vjerskih prigoda čuva i njeguje Blandina Marković-Randić, dopredsjednica tog otočnog udruženja, te ujedno i inicijatorica te glavna organizatorica danas zastalog festivala kampanja i kampanara.
ZVON DJETINJSTVA
Na pitanje što je motivira da sama ustraje na kampananju i nastojanju da ta vještina ostane očuvana, Marković-Randić kaže da je, osim želje za očuvanjem tradicije kampananja, na redovito zvonjenje na zvonima zvonika bašćanske župne crkve potiče i vjera, odnosno želja da na taj način pridonese vjerskim obredima kojima njeno kampanje prethodi, kroz svojevrsnu zvučnu molitvu. – Na penjanje na zvonik i redovito kampananje »tjera« me i sjećanje na moje djetinjstvo u ovom mjestu i zvuk ovdašnjih zvona, koji mi se neizbrisivo urezao u pamćenje kao dio uspomena na dane kad sam bila malena djevojčica. Zvuk zvona za mene predstavlja najbolji način dočaravanja one neke unutarnje, duhovne svečanosti. Meni asocijacija na blagdane nikad nije bio puni stol, nego zvuk zvona, odnosno melodija kampananja. A kad već nismo uspjeli zaraziti željom za očuvanjem kampanarske tradicije naše mlađe sumještane, sretna sam i ponosna što sam barem u danima kad ovdje boravi, a što će reći ljeti, za sudjelovanje u mojim kampanarskim poduhvatima zainteresirala svog unuka. On mi se tada redovito priključuje i slijedi moje sugestije, udarajući zajedno sa mnom o zvona. Kad je unuk uz mene, uspijevamo čak imitirati i ono »kampananje po bašćanski«, koje karakterizira udaranje triju zvona. Zbog njihova razmještaja u zvoniku, samo jedan kampanar ga ne može izvesti. Istakla je i da ono automatsko odnosno elektronsko kampananje, kakvo je u većini naših sredina zamijenilo ručno »sviranje zvona«, nikad neće moći nadomjestiti »pravo«, ljudsko udaranje batom o tijelo zvona. – Elektronika je dobra i korisna, ali se naravno uvijek čuje i osjeti onaj ljudski dodir i ljepota nesavršenosti ritma koji kampanari stvaraju, zaključuje Marković-Randić. Rekla je i da se, koliko zna, kampanara poput nje još uvijek nađe na otoku Krku, posebice na Dobrinjštini. Ipak, ustvrdila je – rijetko još tko, ako uopće, svoje kampanarske dužnosti odrađuje redovito, kroz cijelu godinu kako ja to, dokle god mogu, nastojim činiti. |
Svatko ima svoju tehniku / Foto M. TRINAJSTIĆ
– Nažalost, unatoč golemoj dozi želje, volje i entuzijazma pokretača i podržavatelja ovog programa, jednako kao i same tradicije kampananja, spomenuti je festival ugašen najviše zbog toga što nam ga je zbog malobrojnosti onih koji su mu htjeli i mogli operativno pomoći postalo prezahtjevno organizirati. Slično vrijedi i za glavni cilj i zasadu te manifestacije koja je nakanu imala popularizirati kampananje, povećati broj onih koji bi mu se bili voljni posvetiti i očuvati tradiciju kampanarstva, a kojoj u današnje vrijeme u velikom broju broju mjesta u kojima se nekad »pod redovno« kampanalo prijeti – izumiranje. S istim je ciljem u Baški bila organizirana i održavana Škola kampananja u sklopu koje su vrijedni i ustrajni bašćanski čuvari i promicatelji kulturne baštine svoga kraja nastojali omasoviti, ili bolje rečeno oživiti, već gotovo u potpunosti nestalu praksu ritmičnoga, ručnog zvonjenja na masivnim zvonima crkava tog dijela Bodulije. Ponosni smo na uspjeh i pažnju koju je kod lokalne, ali i izvanotočne javnosti tijekom više od jednog desetljeća izazivala naša revija kampananja, održavana u večeri pred blagdan Velike Gospe u zvoniku naše župne crkve Svete Trojice, odnosno u dvorištu pred samim crkvenim zdanjem gdje je bivala posjednuta uvijek brojna publika koja je uživala u kampanarskim izvedbama. Istovremeno, ne mogu skriti niti svoju ipak prisutnu dozu žaljenja što se naša nastojanja nisu ostvarila, zbog čega se danas tradicija redovitoga kampanja na području Baške čuva isključivo mojim angažmanom, rekla je Blandina.
Sviranje na tri zvona / Foto MLADEN TRINAJSTIĆ
Naime, spomenuta je danas ostala jedina kampanarka koja ritmičnim udaranjem o zvona tog zdanja u predvečerje svake subote najavljuje večernje misno slavlje, i koja na taj način i nastoji čuvati kampanarsku tradiciju Bašćana.
– Iako je tijekom Marijinih zvona bilo više mladih koji su se priključili našim nastojanjima, a neki među njima pokazali i zavidne kampanarske potencijale, obvezu prihvaćanja »zaduženja« redovitog kampananja naposljetku nije spreman bio prihvatiti niti jedan od »učenika«. Nažalost, očitio je da živimo u vremenima kad je ljudima teško obvezati se na redovno izvršavanje obveza ove vrste, posebice u svjetlu činjenice da se radi o potpuno volonterskome, dakle neplaćenome angažmanu. Sad sam tako ostala samo ja, jedna i jedina, koja dokle god imam snage i fizičke mogućnosti uspeti se na naš zvonik, osjećam da moram nastaviti kampanati, onako kako su to činili moji prethodnici, još u vremenima kad sam kao mala djevojčica ovdje slušala i uživala u njihovoj »svirci« na zvonima, nastavlja ova neobična Bašćanka.
Slovenski kampanari tijekom nastupa na jednom od posljednjih održanih Marijinih zvona / Foto M. TRINAJSTIĆ
STARAC STAR ŠEST STOLJEĆA
Ništa manje vrijedan i javnosti interesantan projekt, prenijela nam je također Marković-Randić, Sinjalovci nisu provodili ni u njihovom, na sreću i zadovoljstvo brojnih Bašćana, uspješno realiziranome planu prezentacije najstarijeg zvona na otoku Krku, ne tako davno nažalost napukloga masivnog zvona zvonika crkve posvećene zaštitniku župe i Općine Baška – sv. Ivanu Krstitelju. – Locirano na uzvišenju nad Baškom, na mjestu gdje se danas nalazi bašćansko groblje i vidikovac, zvono iz 1431. godine, tzv. Starac naše je najstarije i najvrednije zvono zvonjenjem kojeg smo, još do pred koju godinu, zapravo i otvarali sve naše Marijine zvonove. Nažalost, to je zvono zbog starosti napuklo zbog čega je i izgubilo na kvaliteti zvuka, objašnjava nam predstavnica udruge čiji su članovi potom »zakotrljali« akciju cilj koje je bilo prikupljanje sredstava za nabavu i postavu novoga zvona na zvonik te bašćanske crkve. Obnova unutrašnjosti zvonika crkve sv. Ivana Krstitelja omogućila je pristup starom zvonu i postavljanje novoga. To je ujedno bila i prva faza projekta, nakon koje se pristupilo i uređenju male galerije u bočnoj prostoriji crkve. Nakon popravka i konzervacije, zvono Starac trajno je smješteno u novonastalu galeriju te je učinjeno dostupnim za razgled stanovnicima i posjetiteljima Baške. – Vizualno najdojmljivija faza projekta nedvojbeno je bila ona povezana s osvjetljenjem zvonika, prema dizajnu našeg sumještana, majstora svjetla Denija Šesnića. Crkva sv. Ivana sad je noću vidljiva gotovo iz svakog kutka Baške, a poput velike svijeće usred tamnog neba i mora, siguran je orijentir pomorcima dok plove prema bašćanskoj luci. Nositelj projekta bilo je Društvo Sinjali Baška, uz partnerstvo Župe Baška, koja je vlasnik objekta na kojem je ovaj projekt proveden. U provedbi projekta veliku je ulogu odigrala i Općina Baška te naše komunalno društvo TD Baška. Radovi su se izvodili tijekom 2019. godine, kad je na sam Dan Općine proslavljen završetak radova i blagoslovljeno novo zvono. Završna faza uslijedila je 2021. godine, kad su uređeni dijelovi fasade i obojeni muzejsko-galerijski prostor i zvonik, kaže Blandina Marković-Randić. |
Prizor s Marijinog zvona, prve i jedine ravije kampananja / Foto M. Trinajstić
PREPOZNATLJIV ZVUK
– Mada smo još donedavna u Baški imali ljude koji su bili vični kampananju, danas se nažalost na njih u značajnijoj mjeri ne možemo osloniti. Dio onih starijih poznavatelja te vještine je umro, dok su oni mlađi zbog prirode svog posla, odnosno ljetnih profesionalnih obveza, najčešće spriječeni sudjelovati u takvim aktivnostima. I u samom Marijinom zvonu glavnu ulogu najčešće su imali naši kampanarski gosti iz Malog Lošinja, iz Zagreba, jednako kao i majstori zvonjenja iz susjedne nam Slovenije, zemlje u kojoj je tradicija kampananja itekako živa, prisutna i rasprostranjena. Njihovim smo angažmanom ovdje u djelo provodili i već spomenutu školu kampananja, koja je sad također zamrla. Osjećam bitnim naglasiti, a želeći pritom možda još uvijek motivirati nekog da mi se priključi i eventulano prihvati nastojanja očuvanja ove vrijedne, ali i nestajuće tradicije, da za kampananje općenito zapravo i nije potrebno nikakvo glazbeno predznanje. Osim volje za učenjem i vježbanjem, jedini preduvijet je osjećaj za ritam. Naši stari sjećaju se da se u Baški tradicionalno kampanalo baš tijekom subote, u pravilu negdje oko 15 sati, kad se na taj način obilježavao kraj radnog tjedna te najavljivao »dan Gospodnji«. Mnogi se sa sjetom prisjećaju i posebno svečanih zvonjava, odnosno kampananja kakva su danas nažalost nestali bašćanski kampanari izvodili povodom svih većih svetkovina i blagdana. Posebno su me se dojmile riječi nekih naših starijih sumještana koji su, nazočeći nekom od izdanja naše revije kampananja, u izvedbama gostujućih kampanara prepoznavali tipičan zvuk i stil dobrinjskih ili pak kampanara s nekog drugog dijela našeg otoka, uvijek nam iznova ukazujući da njihova izvedba nije bila »po bašćanski«, barem ne stilom koji se mnogi, rekla bih na sreću, još uvijek prisjećaju. Držeći da je »kampananje po bašćanski« važan i vrijedan element kulturne baštine ovog djela otoka Krka, ovim smo projektom nastojali oživiti i za budućnost očuvati taj polako očito ipak nestajući element našeg kulturno-povijesnog pa i vjerskog identiteta, zaključila je naša sugovornica.
Osim volje za učenjem i vježbanjem, jedini preduvjet za
kampananje je osjećaj za ritam / Foto M. TRINAJSTIĆ
