U Dragozetićima, biseru Cresa i jednom od najljepših mjesta na Kvarneru, će se otkriti spomen-ploča u čast Floria Burburana.

Lani preminulog hrvatskog plivačkog maratonca koji je tijekom karijere isplivao više od 50 maratona, svjetskog prvaka u kategoriji osoba s invaliditetom na natjecanju. Burburan je k tome bio fantastični sportaš kojem treba zahvaliti i postavljanje temelja hrvatskog plivanja osoba s invaliditetom, ali i čovjek koji je u svim segmentima svog djelovanja i života pomicao granice, mijenjao ustaljene standarde koje definira »obični« sport.

Okupljeno mnoštvo, djeca u creskim nošnjama, mjesto koje svojom pozicijom predstavlja pravi balkon nad Velim vratima, mitskim prometnim pomorskim pravcem kroz koji je u riječku luku i iz nje isplovilo na tisuće i tisuće brodova, na stotine tisuća pomoraca.

Pa plodno polje ispod njih, iznimna klima zaštićena od snažnih udara vjetrova, jednostavno teško je i u okruženju zamisliti nešto tako čarobno kao što su to Dragozetići i potencijal koji posjeduju. Ali, koliko se god nalazili u već poodmaklim godinama trećeg tisućljeća računanja vremena po Kristu – Dragozetići su mjesto bez vodovodne vode.

Znamo da to danas zvuči kao vjerovali ili ne priča, ali da, koliko god bili lijepi i potentni u svakom razvojnom smislu Dragozetići dijele sudbinu velikog dijela Cresa, sasvim sigurno jednog od najljepših i najplemenitijih otoka Mediterana. Uostalom, Cres se i nalazi na Top20 najvećih otoka Mediterana.

Priroda i čovjek

Nažalost, slična se, i to u jednoj od najrazvijenijih hrvatskih županija, priča može ispričati i za niz drugih mjesta tog dijela otoka, famoznog predjela Tramuntane, kao i gradića Belog. I u njegovom je slučaju riječ o nečem silno impresivnom što su zajedno učinili priroda i čovjek, k tome tu je i sjedište Centra za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove što je također kako kontinentalni, tako i globalni raritet.

I opet kad razdragani i oduševljeni posjetitelji svih dobnih skupina napuste taj unikatni centar – vode popiti neće. Jer ni tu vodovoda nema.

Mještani Dragozetića

I dok razgovarate s ljudima koji su odgovorni za razvoj komunalne infrastrukture uvijek će vam svoje nečinjenje, svoju nemoć opravdati s konstatacijom kako je izgradnja vodovoda na tom dijelu Cresa jako, jako skupa.

K tome, s obzirom na to da se iz njega napajaju sam Cres kao i čitav Lošinj, pa tako i turistički gigant Mali Lošinj koji koliko god u nazivu nosio prefiks »mali« ima itekako velike ambicije u izgradnji luksuznih turističkih smještajnih kompleksa. Za koje je potrebna – vodovodna voda.

I tako u nedogled, iscrpljujući ljude i njihove razvojne planove, ambicije i želje koji su bez civilizacijskih dosega poput razvedene vodovodne mreže nemogući, raseljavajući mlade, deprimirajući stare ljude.

Oni koji svijet oko sebe naglašeno doživljavaju gledajući ga kroz političke naočale, u tom infrastrukturnom iscrpljivanju i ponižavanju stanovnika Tramuntane vide jednostavnu izbornu računicu: čemu ulagati u Tramuntanu kad se tamo može dobiti svega nekoliko desetaka glasova.

Ulaganjem u glavni grad otoka i njegove okolice izbori će donijeti i do pedeset puta veći prinos. Dakako da i u tome ima istine, nitko to ne može poreći, ali da ključni ljudi jedinica lokalne samouprave, županije pa i države sami ne vide fantastični potencijal u slučaju značajnijeg investiranja u sjever otoka Cresa, uistinu je žalosno.

A onda ipak – kresne iskra nade! Rekonstrukcijom prastare i nefunkcionalne ceste što povezuje Porozinu i Cres u trasu ceste ugradilo se i vodovodne cijevi! Istina, početak je to početaka jer prometnica koja je trebala biti dogotovljena ove godine, ali neće već će se s time dočekati proljeće 2024. godine, ipak otvara nadu.

Kako bismo provjerili navode kako je jako teško pronaći mogućnost za adekvatnu vodnu akumulaciju, uputili smo se na drugi kraj kanala – u Labin.

U vodovod, s obzirom na to da se na priobalnom dijelu općine Kršan dovelo značajne vodovodne kapacitete, velike nade polažu stanovnici sjevernog dijela otoka Cresa. Da bi sva ta naselja dobila vodovodnu vodu, kako tvrde u njima, jedina im je nada podmorska cijev duljine po prilici pet kilometara kako bi se spojili Brestova i Porozina, odnosno prema nekim razmišljanjima Brestova i uvala Pragaena ispod Dragozetića.

Je li to izvedivo, upitali smo Alena Golju, direktora Vodovoda Labin.

Velika nada

– Kako da ne, prije desetak godina bila je jedna inicijativa da se napravi vodovodni ogranak prema otoku Cresu, a zbog čega se od toga odustalo, uistinu ne znam. Labinština ima dovoljne količine vode te je uz određene preinake na sustavu vodoopskrbe prema Plominu moguće dopremiti vodu na otok Cres.

Podmorski vodovodni ogranak je moguće izvesti, te je tu činjenicu bilo možda potrebno sagledati prilikom formiranja novih uslužnih područja. Sasvim sigurno taj projekt treba sagledati i sa stanovišta strategije upravljanja vodnim resursima na nivou Republike Hrvatske, naglasio nam je Golja i tako dao istinski veliku nadu, možda i ključni element koji se do sada koristilo u neizgradnji vodovoda – nema vode. Kako se dakle jasno i neuvijeno vidi iz odgovora direktora Golje, opskrba Cresa labinskom vodom je itekako moguća, čak i s ekonomske strane i poželjna jer im može donijeti prihod.

Očigledno, zapinje na međužupanijskoj suradnji, odnosno na želji da Primorsko-goranska županija svoje lokalitete vodom opskrbljuje iz svojih izvora. Ali, takav je stav i doveo do toga da velik dio Cresa, dakle otoka najbližeg razvijenoj srednjoj Europi nema vodovodnu vodu, pa tako ni razvojne pretpostavke koje imaju svi drugi lokaliteti PGŽ-a!

Ono što jamči sigurnost opskrbe Cresa s istarske strane, jer nije baš uputno krenuti u tako veliku investiciju, a da vam jednog dana u Labinu kažu kako nemaju više dovoljno vode, onoliko koliko je potrebno da bi je i na Cres slali, planovi su razvoja istarskih vodovoda. Kako nam je pojasnio Damir Kajin, gradonačelnik Buzeta, nedaleko Huma se planira gradnja velike vodospreme, po ugledu na Butonigu, koja bi s tim jezerom bila povezana posebnim tunelom.

Konkretno, to »Humsko jezero« nedaleko napuštenog sela Benčići, bilo bi rezervna akumulacije koja bi dohranjivala Butinigu u slučajevima većih suša ili narasle potrošnje što je jako izraženo u turističkoj sezoni. Ono što je također jako važno, Butoniga je povezana s Vodovodom Pula, jednim od ukupno tri istarska vodovoda, što znači da bi mogla dohranjivati, pod određenim uvjetima, i labinski vodovod, pa tako i njegov ogranak na Cresu.

Što bi dakle trebalo pod hitno krenuti raditi? Vidjeti kako EU fondovi tretiraju širenje vodovodne mreže. S obzirom na to da je riječ o otoku velike depopulacije kao i ruralnom razvoju koji može uslijediti nakon dolaska vode na Cres, sigurni samo da bi reagirali pozitivno. Nakon toga, a konzultirali smo se i sa stručnjacima te provenijencije, uslijedilo bi polaganje podmorske veze koja bi s cijevi adekvatnog profila povezala Brestovu, nedaleko koje su labinske vodospreme s obzirom na to da se računa i na značajniju izgradnju tog djela kvarnerske obale koja pripada općini Kršan i određene točke na Cresu, u nešto širem okružju Porozine.

S tog bi se mjesta voda tlačila prema Dragozetićima iz čije bi se vodospreme distribuirala prema Porozini i – Belom. Dakako, kasnijom kapilarnom distribucijom i prema svim ostalim naseljima tog dijela otoka. Kad se bude nastavilo s rekonstrukcijom ceste prema Križiću, predjelu s kojeg se cesta spušta prema Belom i nastavlja prema samom Cresu i prema mjestima kao što su to Predošćica ili Vodice. Posao je to koji bi se mogao relativno brzo obaviti jer dosadašnji kamen spoticanja, adekvatna vodosprema, u svega nekoliko rečenica direktora vodovoda Labin Alena Golje je – eliminiran.

Nije li naprosto vrijeme da se županije prestanu ponašati kao zaraćene grofovije, kao države u blokovski suprotstavljenim stranama svijeta? Nije li vrijeme da počnu maksimalno surađivati, na obostranu korist? S naglaskom na ono najvažnije – zadovoljstvo i jednake razvojne potencijale svih svojih stanovnika. Nije li pametno i mudro koristiti komparativne prednosti susjeda da bi i tebi samom bilo bolje? Istra ima obilje vode. Cres je žedan. I pučkoškolcu je jasno, tim više što je polaganje podmorske vodovodne cijevi, baš onako kao je to davno učinio Rab povezavši se s Velebitom i njegovim izvorištima, najpovoljnija verzija širenja vodovoda, kako se takva jednadžba rješava.

Uostalom kad su Primorsko-goranska i Istarska županija u pitanju, tim više što su oba župana, Zlatko Komadina i Boris Miletić više puta izjavljivali kako se slažu i dobro razumiju, i ne treba posebna muka ili izobrazba – dovoljno je pogledati kako desetljećima funkcioniraju Melodije Istre i Kvarnera.

Dragozetići, fantastični balkon nad Velim vratima, ma nad čitavim Kvarnerom.

Iskreno se nadamo kako će za ne preveliki broj godina nakon polaganja vijenca ispod spomen-ploče Floriju Burburanu, veliki broj okupljenih žeđ kolovoza utažiti pitkom, vodovodnom, labinjanskom vodom.