Maslina se u Bibliji spominje više od tisuću puta, od maslinove grančice u kljunu golubice koja je Noi označila kraj potopa, do maslinovih grana, čijim je mahanjem narod proslavio Isusov ulazak u Jeruzalem. U antičkoj Grčkoj masline su bile toliko važne da je zakonom bilo zabranjeno posjeći više od dva stabla godišnje po masliniku, maslinovo ulje je Homer zvao ”tekućim zlatom”, a Hipokrat ga je prepisivao za šezdesetak različitih bolesti i poteškoća sa zdravljem. Pobjednicima na olimpijskim igrama i drugim natjecanjima, kao i uspješnim vojskovođama, stavljali su se na glavu vijenci od maslinovih grančica. I u drugim mitologijama maslina je bogata simboličnim značenjem, a u kršćanstvu maslinovo ulje prati čovjeka od rođenja do smrti – maže ga se na krštenju, krizmi, u bolesti i na samom kraju života.

To mediteransko sveto drvo na otoku Cresu raste i daje plod tisućama godina, o čemu svjedoče mnoge amfore pronađene u creskom akvatoriju. Kroz stoljeća se maslina koristila manje ili više, a bilo je razdoblja kad su se maslinici zapuštali. Početkom 20. stoljeća zabilježeno je da na Cresu ima oko 320 000 stabala na 1290 hektara. Krajem Drugog svjetskog rata, zbog velikog egzodusa stanovništva iz ovih krajeva, maslinici se opet zapuštaju jer nema dovoljno ljudi koji bi obrađivali tolike površine. Kroz desetljeća koja su dolazila masline su se uvijek brale, ali najčešće samo sa dostupnijih područja. Danas se procjenjuje da se obrađuje oko 120 000 stabala maslina na 600 hektara površine.

Berba od kraja rujna

Posljednjih je dvadesetak godina došlo do uzleta maslinarstva, kako na Cresu tako i na drugim područjima gdje se uzgajaju masline. Stalni rast cijene maslinovog ulja dodatni je poticaj da se ne dopusti propadanje te značajne vrijednosti koju “samo” treba pokupiti sa stabala. I dok se tehnologija berbe i prerade u svijetu neprestano modernizira, uzgoj maslina na otoku Cresu još uvijek nosi dašak tradicije, još uvijek je bliže starom zanatu nego industriji. Cresko maslinarstvo nema velikih mogućnosti za nove sadnje, a time ni za ekstraintenzivan razvoj, i u tom se segmentu Cresani sigurno neće moći natjecati s maslinarima drugih mediteranskih zemalja, gdje se sadi dvije-tri tisuće maslina po hektaru i beru se kombajnima. Otok Cres prepun je kamenja i suhozida i na takvom, terasastom području, teško se može koristiti moderna tehnologija. Ipak, rijetki su koji masline još uvijek beru uz pomoć grabljica i sa saketićima (vrećicama) oko pasa. U novije vrijeme gotovo svi, naročito veći maslinari, koriste razne tresilice koje ubrzavaju i olakšavaju berbu.

Početak berbe pomiče se sve ranije, a kako je maslina ove godine izuzetno dobro rodila i to, što je rijetkost, na svim lokacijama, neki su maslinari s berbom započeli već krajem rujna. Tako se na razdoblje turističke sezone kad je glavno pitanje “imaš li koga?”, a misli se na goste u apartmanima, nadovezala maslinarska sezona kad je glavna tema razgovora koliko je tko pobrao i koliko je kome “bacilo”, što se odnosi na randman ulja.

Autohtone creske sorte

Među prvima, već 30. rujna, u berbu je krenuo Danijel Nurkić, mladi maslinar koji će ove godine pobrati plodove s oko 1500 stabala, pa se nada da bi mogao prikupiti oko 30 tona tih dragocjenih plodova. Prvih 300 litara ulja koje je proizveo od sorte plominke imalo je prekrasnu zelenu boju, pa čim je objavio fotografiju na društvenim mrežama “navalili” su zainteresirani kupci.

Nurkić brine i o kolekcijskom nasadu maslina od 150 stabala kojeg je Primorsko-goranska županija zasadila na Cresu kako bi se sačuvale stare sorte maslina, a ovdje ih se može pronaći čak 23. Prve dvije-tri godine brinuo se o svakoj sadnici “k’o o bebama”, održavao, okopavao, zalijevao, štitio od nametnika, zamotavao prije zime, pa je sad to lijepi maslinik koji daje rod. Ove su godine od 23 sorte najbolje rodile upravo autohtone creske plominka i šimjaca (slivnjača) te još dvije vrste.

Nakon što se masline poberu treba ih odnijeti u uljaru na daljnju obradu, a na otoku Cresu djeluje samo jedna, ona u vlasništvu Poljoprivredne zadruge Cres. Na sadašnjoj lokaciji uljara je sagrađena uoči Drugog svjetskog rata, a ovo je treće postrojenje u njoj. Kapacitet prerade mu je dvije tone na sat, te creski maslinari ne trebaju brinuti hoće li se njihove masline stići preraditi, iako se zna dogoditi da u jednom danu u uljaru ukupno donesu i do 30 tona plodova.

Posljednja velika investicija Poljoprivredne zadruge je pogon punionice, odnosno skladištenja ulja, čiji je kapacitet 22 000 litara ulja, i ove će godine biti ispunjen do kraja. Maslinari koji se odluče svoje ulje odmah prodati Zadruzi za njega dobiju 13,50 eura po kilogramu i ne moraju se brinuti o daljnjoj prodaji. Upravitelj Zadruge Mateo Ferarić najavio je i daljnje planove, a to je izgradnja prezentacijskog centra s kušaonicom i trgovinom, projekt koji je kandidiran za financiranje iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske.

Oznaka izvornosti

Uz Poljoprivrednu zadrugu koja je od svog osnivanja u studenom 1945. godine glavni nositelj svih aktivnosti, zasluge za razvoj creskog maslinarstva ima i udruga Ulika formirana početkom devedesetih godina kojoj je glavni cilj svekoliki napredak poljoprivredne proizvodnje na području grada Cresa, a posebno razvoj i unapređenje maslinarstva, uljarstva, voćarstva, povrtlarstva, ovčarstva, pčelarstva, uz optimalno korištenje mehanizacije u poljoprivredi te maksimalno povezivanje tih djelatnosti s turističkom industrijom. Aktivnosti udruge najviše se odnose na uređivanje maslinarskih puteva što financira Grad Cres, a jedan od uspjeha udruge je registracija oznake izvornosti Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres.

Ulika je 2007. godine pokrenula projekt zaštite Ekstra djevičanskog maslinovog ulja Cres oznakom izvornosti s namjerom da se otočnim proizvođačima ulja omogući korištenje sustava kojim se potrošačima jamči posebna kvaliteta ulja i njegovo lokalno podrijetlo. Naime, oznaka izvornosti podrazumijeva da proizvod posjeduje određena svojstva koja su nastala pod utjecajem specifičnih prirodnih i/ili ljudskih čimbenika određenog zemljopisnog područja te da se sve faze proizvodnje odvijaju unutar definiranog područja. U slučaju creskog ulja, njegova posebna svojstva rezultat su uporabe lokalnih sorti maslina, specifičnih pedoloških uvjeta i izrazito ekstenzivnog načina uzgoja maslina.

Projekt zaštite rezultirao je izradom specifikacije i registracijom oznake izvornosti na razini Republike Hrvatske u srpnju 2012. godine. Na razini Europske unije oznaka je registrirana u srpnju 2015. godine kao prva oznaka izvornosti i prvo registrirano maslinovo ulje s područja Republike Hrvatske. Od tada oznaku smiju stavljati na etiketu samo oni proizvođači ulja koji poštuju specifikaciju proizvodnje, čije ulje zadovoljava stroge parametre kvalitete te su prošli propisani nadzor i ishodili certifikat. U specifikaciji su navedeni svi zahtjevi i uvjeti koji se moraju zadovoljiti u procesu proizvodnje i analizi samog proizvoda kako bi ulje moglo dobiti zaštićenu oznaku izvornosti.

Kupnjom Ekstra djevičanskog maslinovog ulja Cres sa zaštićenom oznakom izvornosti potrošač može biti siguran da se radi o ulju posebne kakvoće proizvedenom na otoku Cresu čija se proizvodnja odvija pod nadzorom ovlaštenog certifikacijskog tijela. Zanimljivo je da su točno definirana fizikalno-kemijska i organoleptička svojstva ekstra djevičanskog ulja Cres, koja su stroža od onih koje propisuje važeće nacionalno i europsko zakonodavstvo.

Skladištenje na 18 stupnjeva

Prethodnih godina tri su proizvođača maslinovog ulja s otoka Cresa ostvarila pravo korištenja oznake izvornosti, a ove godine se na to odlučio samo jedan, tvrtka Racica d.o.o. Vlasnik tvrtke Tomislav Salković jedan je od većih creskih maslinara i ove godine s oko 2000 stabala maslina planira proizvesti oko 5000 litara ulja, a više od polovice bi trebalo nositi prestižnu crveno-žutu oznaku koja jamči visoku kvalitetu. No, to će se znati tek na kraju zahtjevnog procesa certifikacije koji završava fizikalno-kemijskom i organoleptičkom analizom.

– Oznaka izvornosti stvara razliku u odnosu na druge proizvode jer samo na bocama s tom oznakom smije pisati ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres. Turisti to prepoznaju jer u svojim zemljama već imaju kvalitetne proizvode s tom prestižnom oznakom, dok mnogim hrvatskim kupcima nedostaje edukacije kako bi to prepoznali, objašnjava Salković razloge zbog kojih se i ove godine odlučio na zahtjevan postupak certifikacije.

Racica svoje ekstradjevičansko maslinovo ulje nudi pod brendom Macmalić u istoimenoj trgovini na glavnom creskom trgu, gdje ga se može kupiti tijekom cijele godine jednake kvalitete jer se ono skladišti na nepromijenjenoj temperaturi od 18 stupnjeva Celzijusa u tankovima pod dušikom.

Racica drži i jedan zanimljiv rekord jer je ove godine u jednom danu predala najveću količinu maslina na obradu, nešto više od dvije tone. Međutim, sve je teže naći radnu snagu za taj fizički težak posao i Salković prognozira da će uskoro početi padati broj maslinara.

– Maslinarstvo, posebice berba, je jako težak posao, a posebno je frustrirajuća borba s nametnicima i vremenskim uvjetima, pa stariji polako odustaju, a mladi se time ne žele baviti. Ukoliko imaju stalan posao za berbu moraju uzimati godišnji odmor jer se danas treba što brže pobrati masline kako bi zadržali kvalitetu, dok se nekad znalo brati laganijim tempom, ako je trebalo i do veljače, kaže Tomislav Salković.

Berba maslina na otoku Cres u punom je jeku i ako se istim tempom nastave brati do kraja godine, urod bi mogao biti bolji čak od rekordne 2010. godine kad je prerađeno više od 1200 tona maslina. No, treba pričekati kraj berbe jer mnogo faktora utječe na njezinu uspješnost, od vremenskih prilika do radne snage, koja nedostaje i u ovoj djelatnosti. Tek će se na kraju moći podvući crta i vidjeti rezultati ovogodišnje maslinarske sezone, te znati koliko je “tekućeg zlata” sakupljeno u konobama vrijednih creskih maslinara.

U berbi mogu sudjelovati i gosti

Turistička zajednica u nekoliko je navrata organizirala vođene ture po maslinicima uz kušanje maslinovog ulja, a ove jeseni je agencija Cres Fun & More u svoju ponudu uključila tradicionalnu berbu maslina s domaćim ljudima. Tijekom ove ture gosti mogu sudjelovati u cijelom procesu dobivanja maslinovog ulja, od branja maslina do odlaska u cresku uljaru. Kao poseban bonus nudi se snack i piće u masliniku uz degustaciju creskog maslinovog ulja i slušanje lokalnih priča, a za uspomenu svaki sudionik berbe dobiva bočicu svježe proizvedenog creskog maslinovog ulja.

Neki urodi maslina u tonama

Visoki urodi ostvareni su u sezonama:

1989./90. godine – prerađeno 973 tone maslina,

2005. godine – prerađeno 1003 tone maslina,

2010. godine – prerađeno 1227 tona maslina.

Prosječni urodi (oko 500 tona) bili su:

1995./96., 1996./97., 1999./2000., 2008., 2012., 2016., 2017. i 2018. godine.

Uroda ni prerade nije bilo:

1990./91. 1994./95., 1998./99., 2000./2001. te 2011. godine.

Maslinovo ulje kao suvenir

Tvrtka Susajda d.o.o. obitelji Lužina, jednog od najvećih otočnih maslinara, maslinovo ulje upakirala je u atraktivnu ambalažu, posebno dizajnirane staklenke te u kutije izrađene od maslinova drva. Sve to privlači pozornost stranaca koji s odmora žele ponijeti nešto autohtono.

– Maslina može biti inspiracija za izradu tisuću različitih suvenira, od drva, keramike, stakla, reći će Lina Lužina, koja svoje proizvode preko ljeta nudi na štandu Creske butige, a obiteljska tvrtka ima na glavnom gradskom trgu trgovinu suvenira.