Program Europske komisije

Baška prijavila glasovitu crkvicu svete Lucije u Jurandvoru u program Oznake europske baštine 2021.

Mladen Trinajstić

Kompleks svete Lucije u Jurandvoru godišnje obiđe 20-ak tisuća posjetitelja / Foto TZ BAŠKA

Kompleks svete Lucije u Jurandvoru godišnje obiđe 20-ak tisuća posjetitelja / Foto TZ BAŠKA

Očekujem da će članstvo u ovoj europskoj mreži pridonijeti promociji povijesti pismenosti te da će uvelike pomoći i brendiranju ovog kompleksa kao centra europske pismenosti te europskoj valorizaciji glagoljaštva kao spomenika začetka europske povijesti opismenjavanja, kaže bašćanski načelnik Toni Juranić



Odazivajući se javnom pozivu koji je još početkom prosinca prošle godine bio upućen iz Ministarstva kulture i medija, Općina Baška nedavno je i službeno prijavila svoju glasovitu jurandvorsku crkvicu svete Lucije u program Europske komisije kojim se odabiru lokaliteti i tematske cjeline, nositelji oznake europske baštine 2021. godine.



Spomenuta će se »markica«, doznajemo od Bašćana, dodijeliti lokalitetima na području Europske unije sa snažnom simboličkom europskom vrijednosti, a sve slijedom postupka vrednovanja pristiglih prijava. »Izvorište višejezičnosti – Bašćanska ploča u kompleksu crkve sv. Lucije« službeni je naziv bašćanske prijave na poziv za kandidaturu budućih nositelja Oznake europske baštine – European Heritage Label, čiji je glavni cilj, doznajemo također od predstavnika bašćanske lokalne uprave, jačanje osjećaja pripadnosti europskih građana Europskoj uniji, odnosno izgradnja i njegovanje osjećaja koji se temelje na zajedničkim vrijednostima, elementima europske povijesti i valoriziranja kulturne baštine, poštovanju nacionalne i regionalne raznolikosti te jačanju uzajamnog razumijevanja i međukulturnog dijaloga.


Crkva sv. Lucije, kandidat za Oznaku europske baštine

Crkva sv. Lucije, kandidat za Oznaku europske baštine / Foto TZ Baška


 


Dostojan lokalitet




Treba reći da je prijavljeni lokalitet na otoku Krku nedavno, od nacionalne komisije imenovane unutar Ministarstva kulture i medija, i službeno odabran i formalno potvrđen već u prvom kandidaturnome krugu, a ono što sad slijedi postupak je proučavanja, valoriziranja i formalnog ocjenjivanja tako potvrđenih prijava od panela nezavisnih stručnjaka koji će, u završnici predviđenog postupka odabira budućih nositelja »Oznake europske baštine«, odabrati po jedan, takvog naslova »dostojan« lokalitet u svakoj državi članici. Nakon provedenog evaluacijskog procesa, Europska komisija će već početkom 2022. godine i službeno imenovati lokalitete kojima se dodjeljuje takva oznaka. Sama Oznaka europske baštine, valja i to reći, dodjeljuje se bijenalno od 2013. godine, i to u okviru programa Europske unije »Kreativna Europa«. Tijekom proteklih sedam godina istu je takvu oznaku ponijelo četrdeset i osam lokaliteta sa svih strana Starog kontinenta, redom onih obilježenih snažnom europskom dimenzijom. Republika Hrvatska prvi je put u tom programu participirala još 2015. godine kad je takva Oznaka dodijeljena za sada jedinom hrvatskom nositelju – Muzeju krapinskih neandertalaca i nalazištu Hušnjakovo. Hoće li se toj vrijednoj i prestižnoj »sveeuropskoj« listi, sad i međunarodno prepoznatih baštinskih lokaliteta uskoro pridružiti i zasigurno najpoznatiji takav lokalitet otoka Krka tek ostaje za vidjeti. Ono što je već danas ipak sigurno i nedvojbeno jest da su Bašćani, »zagrijani« za ideju da tome uistinu tako i bude, učinili baš sve što je u njihovoj moći kako bi taj znameniti kulturno-povijesni spomenički kompleks, onaj na kojemu je pronađena glasovita Bašćanska ploča, i na ovakav simboličan način »uklesali« na popis najvećih europskih baštinskih vrednota.


»Rodni list« hrvatske književnosti


Bašćanska ploča je lijevi plutej u benediktinskoj crkvi sv. Lucije u Jurandvoru pokraj Baške u kojem je oko 1100. godine uklesan glagoljski natpis – svjedočanstvo opata Držihe o zemlji koju je hrvatski kralj Zvonimir darovao samostanu sv. Lucije. Glagoljicom pisana Bašćanska ploča je »rodni list«, odnosno dokumentirani početak hrvatske književnosti, epigrafski zapis od posebnoga nacionalnoga i kulturološkoga značenja za hrvatsku povijest te vjerojatno najznamenitiji spomenik rane hrvatske pismenosti. Povijesna važnost Bašćanske ploče je u tome što se na njoj prvi put na hrvatskom jeziku navodi riječ »hrvatski« uz ime jednog hrvatskog vladara – kralja Zvonimira (1075. -1089.). Ona je u opatijskoj crkvi sv. Lucije bila lijeva pregradna ploča ili lijevi plutej – dio oltarne pregrade (saeptum) koja je odvajala redovnički kor monaha-glagoljaša od prostora za vjernike. Nakon što je oltarna pregrada uklonjena, Bašćanska je ploča ugrađena u pod crkve, u prezbiteriju. Bašćanski ju je klerik Petar Dorčić 1851. godine primijetio te je o tome izvijestio hrvatskoga povjesničara Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Slovački filolog Pavol Jozef Šafárik je 1853. upoznao svjetsku znanstvenu javnost s tim nalazom. Pismo kojim je pisan tekst je glagoljica i to njen »prijelazni tip« – pismo na prijelazu iz starije, oble glagoljice u noviju, uglatu glagoljicu. Od 1934. Bašćanska se ploča nalazi u atriju palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U crkvi sv. Lucije u Jurandvoru posjetitelji mogu vidjeti njenu repliku u stvarnoj veličini koja stoji na mjestu gdje je original prvotno stajao, na mjestu lijeve ploču oltarne pregrade. Na desnoj ploči oltarne pregrade također je postojao glagoljski natpis. Od te tzv. druge Bašćanske ploče pronađena su samo četiri mala fragmenta koji se nazivaju Jurandvorski ulomci. Pronađeni su u opločenju poda na lijevoj, sjevernoj strani svetišta.

 


Ponosni na baštnu


Predstavljajući nam prijavu jurandvorskog kompleksa u spomenuti baštinski program EK-a, bašćanski nam je općinski načelnik Toni Juranić rekao i da tamošnju lokalnu upravu nije trebalo nagovarati niti posebno poticati na taj korak, i to ponajviše stoga što su žitelji te otočne lokalne zajednice ne samo svjesni, već i ponosni na baštinjenje ostavštine svojih predaka, posebice onog njena najvažnijeg, najvrednijeg te zasigurno i najpoznatijeg spomeničkog elementa – Bašćanske ploče.


Bašćanska ploča je lijevi plutej u crkvi sv. Lucije

Bašćanska ploča je lijevi plutej u crkvi sv. Lucije / Foto TZ Baška



– Kompleks opatije svete Lucije svjedoči o povijesti hrvatske glagoljice i glagoljskog pisma. Naime, Hrvati su bili jedini narod u Europi koji je u vrijeme nastanka Bašćanske ploče imao posebno dopuštenje Pape za uporabu vlastitog jezika i pisma u liturgiji. U tom je smislu Bašćanska ploča još važniji i posebniji trag višejezičnosti u Europi, posebice uzme li se u obzir činjenica da je liturgija na narodnim jezicima formalno odobrena tek u 20. stoljeću, na Drugom vatikanskom koncilu, rekao je obrazlažući nam razloge i motive spomenute kandidature bašćanski općinski načelnik Toni Juranić.
Već i zbog toga Jurandvor i njegova opatija imaju važno mjesto u europskoj povijesti razvoja pismenosti i obrazovanja, nastavlja naš sugovornik. U bašćanskoj je dolini glagoljično pismo imalo posebno mjesto zaslugom obrazovanih redovnika i popova glagoljaša. Dok su se ovdje stoljećima izmjenjivale tuđinske vlasti, upravo njihova upornost u pisanju i služenju liturgije na vlastitom jeziku uvelike je pridonijela očuvanju tog jezika, ali i osjećaja nacionalne pripadnosti. Glagoljica je čuvala narav jezika, bila je pismo svetih crkvenih knjiga, književnih tekstova, legendi, romana, ali i pravnih dokumenata. Glagoljaška tradicija u nas je k tome očuvana i kao nematerijalno kulturno dobro, u obliku glagoljaškog pjevanja te umijeća čitanja, pisanja i tiskanja glagoljice, a koje je upisano u Registar kulturnih dobara RH. Stoga je i epigrafski spomenik Bašćanske ploče pronađen na tom lokalitetu iznimno vrijedan i važan jer se veoma malo naroda u Europi može pohvaliti tako opsežnim pisanim spomenikom na svom jeziku, a koji bi datirao iz 11. stoljeća.


Dokument državnosti


Vrijednost Bašćanske ploče može se tumačiti na tri načina – kao arheološkog spomenika, kao jezičnoga spomenika, koji svjedoči prelasku s oble na uglatu glagoljicu te o postupnom prodoru latiničnog pisma u staroslavenski jezik, ali i kao našeg najstarijeg književnog djela na narodnom, hrvatskome jeziku, djela od kojeg polazi svako istraživanje hrvatskog jezika i književnosti.
– Bašćansku ploču možemo smatrati i prvim dokumentom hrvatske državnosti jer je na njoj prvi put na hrvatskom jeziku zapisano hrvatsko nacionalno ime. Što se pak problematike upoznavanja javnosti s tom lokacijom i njenim značajem tiče, a što je također važan smisao i cilj ovog programa, usudio bih se reći i da će se njime tematika europskog razvoja pismenosti približiti lokalnim, nacionalnim i međunarodnim skupinama posjetitelja. Kompleks svjedoči o europskoj i nacionalnoj povijesti od početka 4. stoljeća do danas, s posebnim naglaskom na povijest razvoja i širenja pismenosti kroz liturgijske svečanosti vođene na staroslavenskom jeziku. Jedinstveni položaj Hrvata u dalekoj prošlosti predstavlja važan segment razmatranja europske povijesti pismenosti. Stoga je glavni cilj ovog projekta upoznavanje javnosti o europskom značaju tog kompleksa te promocija povijesti pismenosti, ali i bogatstva različitih jezika na području Europe. Upoznavanje europske javnosti s tim segmentom povijesti našeg kraja utjecat će i na vrednovanje arhaičnih pisama i jezika u cijelosti te pridonijeti sveeuropskome povezivanju kroz različitost. Planirana opća strategija tog projekta, a koja također čini sastavnicu naše prijave i plana budućih aktivnosti predviđa i potrebu za inovacijom i novom prezentacijom tog lokaliteta koja će stvoriti jaču prepoznatljivost Jurandvora kao kulturnog središta europske baštine. U planiranim aktivnostima jačanja vidljivosti naglasak će pak biti stavljen na kvalitetnoj interpretaciji ovog lokaliteta, njegovoj boljoj promociji, uz ostalo i kroz međunarodnu organizaciju dana glagoljice i pismenosti u EU-u, kao i kroz jačanje međunarodne suradnje kroz sudjelovanje naših predstavnika u projektima i programima posvećenim povijesti europskih jezika, pisama i pismenosti, nastavlja Juranić.


Ulazak u 21. stoljeće


Bašćanski općinski načelnik uvjeren je i da će uspješno odrađena kandidatura, a za nadati se i dobivanje Oznake europske baštine za 2021. godinu dati novi impuls nastojanjima uvođenja naše kulturno povijesne baštine u 21. stoljeće, uz ostalo i kroz korištenje digitalnih tehnologija i suvremenih komunikacijskih alata.
– Važan doprinos očuvanju, predstavljanju i promociji važnosti i značaja tog kompleksa, ali i Bašćanske ploče dalo bi već i samo naše članstvo u mreži nositelja te oznake. U tom kontekstu očekujemo da će se Bašćanska ploča dobiti priliku predstaviti kao »dragi kamen« europske povijesti i značajan čimbenik u interpretaciji kulturalne jedinstvenosti europskog prostora koji je ujedno i temelj ideje europskih integracija. Očekujem da će članstvo u toj europskoj mreži pridonijeti promociji povijesti pismenosti te da će uvelike pomoći i brendiranju ovog kompleksa kao centra europske pismenosti te europskoj valorizaciji glagoljaštva kao spomenika začetka europske povijesti opismenjavanja, završio je Toni Juranić.


Konkurencija


Valja napomenuti i da uz bašćansku, odnosno jurandvorsku crkvicu, mjesta pronalaska »krsnog lista« hrvatske pismenosti i kulture, za istu oznaku ove godine iz Hrvatske još konkurira i Muzej vučedolske kulture, odnosno arheološki lokalitet Vučedol. A uz ta dva hrvatska kulturno-povijesna i arheološka lokaliteta, za istu se EU markicu još »bore« i lokaliteti Velikog zapovjedništva Alden Biesen i Migratie Museum Migration u Belgiji, bugarski Muzejski centar »Tračka umjetnost u istočnim Rodopima«, Fulda i Petersberg – središta karolinške obrazovne reforme kao i Oderbruch – krajolik koji su stvorili ljudi u Njemačkoj, grčko Arheološko nalazište Nemeja, španjolski rudarski park Almadén, Seminaarinmäki Campus u Finskoj, Nacionalno svetište Mariapocs u Mađarskoj, talijanski kompleks Ventotene kao i prostor delte rijeke Po i Venecije, luksemburški Echternach – baština Sv. Willibrorda, Povijesno središte Turaide u Latviji, brdo Lech s katedralom Gniezno u Poljskoj, linije Torres Vedrasa u Portugalu, ASTRA Muzej tradicionalne narodne civilizacije te Palača Europske komisije na Dunavu u Rumunjskoj kao i srednjovjekovno zidno slikarstvo u regijama Gemer i Malohont u Slovačkoj.