U požaru je barba Jakov ostao bez svega, no priskočili su vatrogasci, susjedi, dobri ljudi. Iako je priželjkivao samo novi krov, krevet, hladnjak i štednjak, dobio je puno više – uz obnovu krova i međukatne konstrukcije, dobio je i vodu u kući te malu kupaonicu
povezane vijesti
Točno na blagdan Gospe od Zdravlja koji se posebno slavi upravo u Zbičini, sretnom kraju privedena je nesretna priča koja je zadesila 81-godišnjeg Jakova Damijanjevića – ponovno se uselio u obnovljenu kuću koja je na proljeće bila teško stradala u požaru. Tada je skroman starac, kojega život i inače nije baš mazio, u svega nekoliko sati ostao gotovo bez ičega.
Odmah nakon nesreće javili su se dobrotvori spremni pomoći na razne načine, a prvi su uskočili članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Cres koji su, naravno, ugasili požar, ali su se angažirali i za čišćenje ruševina. Nakon toga su mu susjedi pronašli privremeni smještaj u kamp kućici te pokrenuli akciju kojoj je cilj bio vratiti barbu Jakova u njegov dom prije zime. Sve je koordinirao susjed Goran Šarić.
»Bitka« oko vode
– Teško je nabrojiti sve koji su se odazvali i pomogli barbi Jakovu, bilo novcem, bilo građevnim materijalom, bilo uloženim radom, kaže Šarić i govori kako je ponekad probleme pravio i sam Damijanjević, naviknut na izuzetno skroman život, pa, primjerice, nije htio da mu se uvede voda u kuću jer će to iziskivati stalne mjesečne troškove.
Nakon požara Jakov je govorio da mu samo poprave krov i nabave jedan krevet, hladnjak i štednjak, ali dobio je puno više. Nakon što je obnovljen krov i međukatna konstrukcija, uređena je i mala kupaonica koje prije nije bilo u kući. Zasad je osiguran nužan namještaj, krevet, ormar, stol i nekoliko stolica te peć na drva kako bi se kuća donekle zagrijala.
Fešta nakon korone
Barba Jakov je na blagdansko jutro u svečanoj odjeći prisustvovao svetoj misi koju je u crkvici Majke Božje od Zdravlja predvodio župnik Denis Žuškin. Nakon mise se u pratnji svojih suseljana uputio u obnovljen dom gdje je počastio najbliže prijatelje. U planu je bila puno veća fešta na kojoj bi javno zahvalilo svima koji su sudjelovali u obnovi, no zbog epidemioloških razloga odgođena je za bolja vremena.
– Meni je ovo previše lijepo, najradije bih išao spavati u svoju kamp kućicu, ponavljao je barba Jakov te ga je trebalo uvjeravati da se ponovno može useliti u svoj rodni dom.
