Hotel Kvarner i svi pojmovi vezani uz njega poput Kristalne dvorane i terase, Opatijcima i općenito ljudima koji vole ovaj grad oduvijek su na nekom posebnom, uzvišenome mjestu. Ime hotela Kvarner spominje se s poštovanjem zbog činjenice da je hotel iz 1884. godine ne samo najstariji u Opatiji, već i na istočnoj obali Jadrana, ali i zbog brojnih manifestacija koje su se u njemu održavale kroz povijest. Nastao na prekrasnoj poziciji uz more, kraj crkve svetog Jakova s jedne i Vile Angioline s druge strane, hotel Kvarner je pred 142 godine izgrađen za samo deset mjeseci radova.

Dogradnja trećeg kata hotela bila je između 1927. i 1930. godine, a kada se u novijoj povijesti, točnije 2014. godine nadogradilo četvrti kat, javnost je bila razočarana izvedbom koja se nije uklopila u neoklasicistički stil. Još i danas mnogi negoduju zbog načina na koji je hotel Kvarner dobio svoju najvišu etažu, a svojevremeno je opatijski povjesničar umjetnosti Berislav Valušek ocijenio da je to što se u Opatiji odigralo ravno ideji da se čovjeku »doda još jedna glava«.

Foto Matea Jurčić

Uz najstariji hrvatski hotel, posebnu ulogu sve do danas igra i njegova legendarna i prostrana terasa s pogledom na Kvarnerski zaljev. Na njoj su nastupala zvučna glazbena imena, a na plesnim večerima po kojima je Opatija nekad bila poznata goste su zabavljali Ivo Robić i Opatijski suveniri. Bilo je to svečano mjesto za stvaranje trajnih uspomena s vjenčanja, maturalnih zabava i drugih posebnih dana. Večeri su započinjale pod kristalnim lusterima, a nastavljale se pod zvjedanim nebom na terasi. Reklo bi se da »to može samo Opatija«. S druge strane, budući da je opatijski standard od samog početka u 19. stoljeću kada su se gradom šetale okrunjene glave vrlo visoko postavljen, ne čudi more primjedbi na neke od zahvata u prostoru kojima bi možda odgovarao opis »ma to se može dogoditi samo u Opatiji«…

Na tragu takvih razmišljanja nije iznenađujuće što su radovi koji na terasi hotela Kvarner traju već nekoliko mjeseci, a sada su ušli u svoju završnicu, uznemirili građane i doveli do toga da im je »pošumljavanje terase njihove mladosti« preraslo u opatijsku »temu broj jedan«. Izgradnja suvremene konstrukcije koja natkriva dio terase, te postavljanje velikih vaza sa zelenilom promijenili su izgled terase i uzburkali duhove. Mišljenja su podijeljena, neki njurgaju sebi u bradu, drugi su nešto glasniji i dok se dijelu javnosti uopće ne sviđa osvježeno i modernizirano izdanje koje podrazumijeva i puno zelenila koje je inače u gradu perivoja i parkova dobrodošlo, drugi kažu da će se uz natkirveni dio i više prirodnog hlada na terasi moći ugodnije boraviti tijekom većeg broja dana u godini… Ipak, uz velik broj stabala postavljenih na terasu, izgubio se dosadašnji fantastični pogled na hotel Kvarner iz Parka Angiolina, uz Djevojku s galebom jedan od najčešće fotografiranih motiva Opatije… Utjehu građanima ne pružaju niti stare opatijske kartuline iz kojih je vidljivo da je već i tijekom povijesti u određenim razdobljima na terasi Kvarnera bilo dosta zelenila…

Foto Luigi

– Moje mišljenje je da je ovo nakaradno »pošumljavanje« terase Kvarnera izvan svake pameti. Staviti 13 ogromnih kesona 2.5×2.5m. na terasu s posađenim 7- metarskim stablima definitivno govori da se mijenja namjena terase. Korisna površina za stolove sa stolicama smanjena je 30%, znači nema više govora o plesnoj terasi, o eventima, javnim događanjima. Gdje su konzervatori? Nema ih kao što ih nije bilo ni kad se montirao limeni kvadratni sivi kat na krovu Kvarnera, uništili smo vizuru i nikom ništa. Vratimo se u povijest, kad je Austro-Ugarska monarhija1884.otvorila velebnu rezidenciju u kojoj je boravio car i mnoge svjetske kraljevske obitelji.

Kako je to nekad bilo

To je bilo okupljalište svjetske elite, simbol austrijske arhitekture i građevinarstva poznate po cijelom carstvu. Kristalna dvorana je imala mogućnost spajanja s terasom podizanjem svih staklenih prozora pomoću mehaničkog dizala ispod zemlje. Večernji balovi u ljetnim mjesecima su se održavali vani na terasi. Nakon Drugog svjetskog rata Kvarner je postao također mjesto poznatih zbivanja pa se to nastavilo. Sjećam se kad smo kao Opatijski suveniri 1973. s Ivom Robićem počeli nastupati u dvorani i na terasi… Bezbroj nastupa tijekom kojih su se generacije upoznavale, maturalnih zabava, vjenčanja, festivala, koncerata… Opatijci su emotivno vezani za Kvarner. Nakon što je prodan, što se nije smjelo dogoditi, sve je utihnulo. Država ga je trebala izuzeti iz privatizacije i ostaviti ga u javnoj funkciji i službi naroda. To je isto kao da su Talijani prodali Teatro Ariston i Casino u San Remu ili Maksimiljanovu rezidenciju Miramar u Trstu, rezidencijalne zgrade na Piazza Unita pretvorili u hotele. I oni su kao i mi sve naslijedili i dobili na poklon. Ostalo nam je da se samo sjećamo tih predivnih vremena i prepričamo mladim generacijama kako je to nekad bilo – izrazio je svoje mišljenje Antonio Pošćić Bebi, član Opatijskih suvenira koji je uz slavnog Ivu Robića nastupao u hotelu Kvarner i na terasi.

Hotel nulte kategorije

Poznata opatijska likovna umjetnica i aranžerka Eda Mihovilić također smatra da su zahvati premda imaju dozvolu konzervatora nagrdili hotel nulte kategorije…

– Sve su investitori radili s dozvolama, ali smatram da se hotel nulte kategorije nakon prethodne dogradnje kata nije mogao više devastirati. Utješno je ipak to da kao što su sve ovo stavili na terasu, tako sve to jednoga dana mogu i skinuti. Šteta je to što nas građane uglavnom nitko ništa ne pita. Rekla bih da je sve ovo ispalo poput nekakvog nadgrobnog spomenika hotelu Kvarner koji se u idućem navratu može zamijeniti za neki možda još šokantniji. Zbog natkrivenog dijela terase više se ne vidi dio fasade hotela Kvarner, a što se tiče praktičnog dijela, stabla su sada prolistala i ljudi će ispod njih sjediti, pa ne znam kako će u doba cvjetanja sve to funkcionirati i kako će se terasa održavati. Rekla bih da možda mlađe generacije u ovom zahvatu vide pomak i da im se modernizacija sviđa, no nama još ostaje jedino nadati se da će neke iduće generacije ispraviti sadašnje greške – ocijenila je Eda Mihovilić.

Opatijac Egidio Zović smatra da treba još malo pričekati i kada se terasa otvori, vidjeti kako će sve zajedno funkcionirati.

Što sve »bode u oči«

– Jasno je da se dio terase natkrio zbog zaštite od sunca, a iz istog razloga su posađena i visoka stabla. S te strane je razumljivo da su investitori željeli osigurati više hlada za goste. Ali s estetske strane ovo što je učinjeno ne uklapa se u prostor, možda i zbog toga što smo do sada bili naviknuti da terasa bude slobodna i bez dodataka. Stabla su previsoka, no vrijeme će pokazati hoće li priča profunkcionirati, a ovako na prvu mi dosta »bode oči«. Svakako mi međutim puno više smeta ona nakaradna nadogradnja kata koju smatram pravim kulturocidom i mislim da tako na izvedbu najvišeg kata hotela Kvarner gledaju i drugi opatijski građani. Nadao sam se da će novi vlasnik tu neprimjerenu konstrukciju ukloniti, što se međutim do danas nije dogodilo. Mi se kao građani Opatije ipak nadamo da će etaža koja nije izvedena na način koji bi se uklopio u ljepote ovog jedinstvenog hotela jednog dana ipak biti uklonjena i da će se objekt od povijesnog značaja i za Opatiju i za Hrvatsku vratiti u svoj prvotni oblik. Za mene je hotel Kvarner remek djelo i dodati mu kat bilo je slično kao kada bi Mozartu u njegovo remek djelo dodali »još pokoju notu viška« – zaključio je Egidio Zović.

I dok rasprave oko novog ruha u koje je omotana najpoznatija terasa u gradu ne jenjavanju, za objašnjenje smo zamolili nadležne iz Liburnia Riviera Hotela, odnosno Liburnia Hotels&Villas.

Iz LRH-a najavili »reprezentativan i zelen prostor«

– Uređenje terase dio je šire investicije u unapređenje hotela Kvarner. Terasa je kroz povijest bila jedno od važnih mjesta društvenog života Opatije, a cilj projekta bio je očuvati njezin reprezentativni karakter i istovremeno omogućiti ugodniji boravak posjetiteljima i građanima Opatije te svim gostima hotela. Projekt postavljanja elemenata za zaštitu od sunca i kiše realiziran je u suradnji i prema uputama nadležnog javnopravnog tijela – Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Područnog konzervatorskog odjela u Rijeci te je proveden uz poštivanje svih uvjeta zaštite kulturne baštine koji se odnose na hotel Kvarner. Grad Opatija teži tome da bude cjelogodišnja turistička destinacija, a u skladu s time uvedeni su spomenuti elementi, kako bi boravak na terasi bio ugodan tijekom toplih ljetnih dana, ali i u različitim vremenskim uvjetima. Na taj način dio terase dobiva mogućnost korištenja tijekom cijele godine, čime se dodatno oživljava ovaj iznimno važan javni prostor uz Lungomare. Pri oblikovanju prostora vodilo se računa o tome da terasa zadrži svoju otvorenost i povezanost s Lungomarem, uz stvaranje ugodnog ambijenta za boravak i druženje. Posebna pažnja posvećena je hortikulturnom uređenju terase. Odabrane su mediteranske i krajobrazno prikladne vrste poput lavande, ružmarina i oleandera te pitospora i agapantusa, koje su karakteristične za obalni ambijent i često prisutne u našem podneblju. Pojedine ornamentalne vrste uvedene su kako bi dodatno obogatile vizualni doživljaj reprezentativnog hotelskog prostora.

Foto Matea Jurčić

Takav pristup ima i svoje povijesno uporište u Opatiji – još krajem 19. stoljeća, prilikom formiranja opatijskih parkova, hortikulturni stručnjaci poput Carla Schuberta i Mihalya Kuczora uvodili su brojne nove i egzotične biljne vrste iz različitih dijelova svijeta kako bi oblikovali jedinstveni parkovni identitet grada. Upravo zahvaljujući tom pristupu nastali su parkovi i vrtovi po kojima je Opatija i danas prepoznatljiva. S nadolazećim toplim danima, biljke će biti u punom cvatu i zelenilu, a terasa će u potpunosti doći do izražaja kao reprezentativan i zelen prostor koji nastavlja dugu tradiciju opatijske hortikulture i društvenog života – odgovorili su na upit našeg lista tvrtke iz Liburnia Hotels&Villas.

Foto Matea Jurčić

Hotel kraj groblja, ne hvala!

Priča o nastanku hotela Kvarner je vrlo zanimljiva, a izgrađen je na lokaciji gdje su prije nego li su teren kupile Južne željeznice bili vinogradi poznate opatijske obitelji Tomašić. Četrdeset godina nakon izgradnje znamenite Vile Angioline, kako bi se ostvarila ideja o Opatiji kao luksuznom mjestu za zimski odmor, investitori iz Južnih željeznica su smatrali da bi u tu svrhu trebalo izgraditi lijep hotel sa svim sadržajima potrebnim za boravak gostiju naviklih samo na najbolje. Međutim, niti u ono vrijeme se ideja nije mogla realizirati na jednostavan način, jer premda su investitori izabrali lokaciju uz more koja se činila savršenom, u blizini, na mjestu sadašnjeg Umjetničkog paviljona Jurja Šporera nalazilo se groblje. Izgradnja luksuznog hotelskog objekta u takvom okruženju nije dolazila u obzir, pa je direktor Južnih željeznica Friedrich Schüler 1883. godine tadašnjem Kotarskom glavarstvu najavio izgradnju velikog sanatorija za oboljele od tuberkuloze. Naveo je još i da je to bolest od koje nažalost mnogi umiru, pa će postojeće groblje kraj mora biti premalo i bit će nužno potražiti neko prikladnije mjesto. Ideja se nadležnima »ćapala uha« i nedugo nakon prijedloga, 1885. groblje je premješteno na Lesićevo (to je lokacija na kojoj se danas gradi novi opatijski Dom zdravlja), a 1900. na mjesto gdje se nalazi i danas. Iz knjiga u kojima je obrađena opatijska povijest može se saznati taj nevjerojatni podatak da je sanatorij-hotel koji danas svi znamo kao hotel Kvarner izgrađen za samo deset mjeseci i otvoren 27. ožujka 1884. godine.