Prostor je dragocjen resurs i opatijska je javnost zahvaljujući mastodontizaciji koja je zahvatila i obalno područje i zaleđe na najteži način to shvatila.

Kroz borbu protiv betonsko-staklenih zdanja s nepostojećim ili vrlo skromnim zelenim okućnicama, koju političari vode zaklinjući se u zastupanje »glasa naroda«, dok taj isti narod uglavnom šuti i broji dizalice, već je i djeci vrtićkoga uzrasta postalo jasno da u pričama kod kojih je »sve po zakonu«, a u ovom slučaju se između redaka može saznati da su izdane dozvole za »b-s« višestambene zgrade uredne, nije baš lako doći do one »tko je gradio, gradio je«. Dakle, 15. rujna je prošao, vrijeme »odmora za uši« također, pa se čim to vremenske prilike dozvole očekuje nastavak priče o »oplemenjivanju« prostora i oplemenjivanju džepova građevinara.

Navodnike na riječ koja se u prethodnoj rečenici ponovila svatko može staviti po vlastitom nahođenju. Dok nekima odgovara objavljeni oblik, vjeruje se da bi mnogi radije vidjeli dvostruke navodnike ili pak spomenutu riječ izbrisali iz svih tekstova koji se dovode u vezu s umiranjem zelenih površina i obrnutom bajkom o ružnome pačetu. Bijelog labuda punog života i želje da neopisivu lakoću postojanja prenese »i lokalno i globalno«, što je ne tako davno fantastično opisao Gervais, u toj priči kojoj se ne nazire kraj, a sretan ne pogotovo, sile profita pretvaraju u sive kocke ravnih krovova… U takvim uvjetima »protubetonski« nastrojenih, no nažalost malobrojnih stanovnika, na svaki pokušaj nadležnih da u tom gradu koji je »po zakonu« na putu da izgubi svoj nadaleko poznati arhitektonski sklad, uzvraća se bujicom nezadovoljstva. Drugim riječima, vlastodršcima nije lako kad od tih istih stanovnika trebaju dobiti »zeleno svjetlo« za neke zahvate u prostoru koji donose nove sadržaje »propisane zakonom«.

Točnije, »r.a.k.« nitko ne želi pred svojim vratima. Mala i zastrašujuća riječ su zapravo inicijali za pojmove »reciklažno dvorište za građevinski otpad«, »azil, odnosno sklonište za životinje« i »kompostanu«. Zakon nalaže da se u prijedlogu za izmjenu prostornog plana na teritoriju grada Opatije u kratkom roku mora pronaći lokacija za njihov smještaj. Za kompostanu je minimum osigurati 7.000 »kvadrata«, za azil oko 5.000, a za reciklažno dvorište ne tako malih 1.000 »kvadrata«.

Dakle, 13.000 »kvadrata« za sadržaje koje Opatija jednostavno negdje mora, baš mora predvidjeti, no nisu ih htjeli građani do sada na niti jednoj od predloženih lokacija… Protiv izgradnje reciklažnoga dvorišta na Punta Kolovi svojevremeno su se pobunili Opatijci, a sada su »u drugoj turi prijedloga« da se s ponuđenim rješenjima struke ne slažu jasno rekli Leprinčani i Pojanci. I čini se da neće biti po onoj »tresla se brda, rodio se miš«, već da su doista spremni argumentirano i nepopustljivo braniti svoja stajališta. Sad je tako kod nas, u kraju gdje su se »kućice bele« doslovno pretvorile u »suzice vele« ili – Opatijo, kraljice – korak naprijed, dva nazad…