Liburnijske ćakule

Piše Aleksandra Kućel Ilić: Hitna pala “šaptom”, ali laboratorij je druga priča

Aleksandra Kućel Ilić

NL arhiva

NL arhiva

Pitomi Opatijci spremni su u borbi da ne izgube laboratorij, ali i sve druge zdravstvene usluge koje se pružaju u zgradi Doma zdravlja koju je PGŽ prodao i sada je u sastavu LRH-a, potpisati peticiju, možda i otići korak dalje



Ne, ne, ne može to tako! Laboratorij definitivno mora ostati u Opatiji, mišljenje je stanovnika Liburnije. I sigurno je da neće postupati po modelu »veli krič, velo nič«, jer su jasno dali do znanja da su za zadržavanje zdravstvenog standarda spremni »pokazati zube«. Izašlo je na vidjelo da ovdašnje mještane, bez obzira na to kojoj političkoj opciji pripadali, koga simpatizirali ili se držali apolitično i uglavnom eskivirali izbore, rijetko koja druga nedaća može toliko ujediniti i okupiti bez podjela, koliko ova elementarna pitanja koja se nikada i nisu smjela dovoditi pod znak upitnika. Pitomi Opatijci, koje je teško natjerati na javno zauzimanje stava, jer ih u dubini duše uvijek muči ono »da ne bi ki ča zameril«, spremni su u borbi da ne izgube laboratorij, ali i sve druge zdravstvene usluge koje se pružaju u zgradi Doma zdravlja koju je PGŽ prodao i sada je u sastavu LRH-a, potpisati peticiju, možda i otići korak dalje.


Kažu da im je »puna pipa«, a počeli su zaoštravati stavove u trenutku kad je Opatija, nekad predvodnica Hitne medicinske pomoći i prva u bivšoj državi koja je uopće imala organiziranu takvu službu koja spašava ljudske živote i pruža sigurnost, šaptom ostala bez nje. Nije po tom pitanju bilo halabuke niti prosvjeda, ali je nezadovoljstvo stanovnika čije brojčano stanje popravljaju turisti kojima se nadaju 365 dana u godini i dalje ostalo.


Izgubiti laboratorij koji je po pruženim uslugama i dnevnom prometu drugi u cijeloj županiji, odmah iza Rijeke, graničilo bi s ludilom. Premda, ne treba se igrati tim pojmom jer je u kaotičnim vremenima u kojima živimo, u vremenima kad je sve moguće, sve teže razlikovati tko je normalan, a tko nije. Stoga se i događaju ovakve apsurdne situacije, a sudeći po lavini reakcija i velikom interesu ljudi da potpišu peticiju, da zaustave urušavanje zdravstvenog standarda, svatko tko bi presudio laboratoriju kontra javnoga mišljenja, grdno bi pogriješio. Ohrabrujuće je to što nadležni u PGŽ-u uvjeravaju javnost da su »sve opcije otvorene«, nastoje ukazati da je sve što se događa zapravo »buka u komunikacijskom kanalu« te ostavljaju nadu da će se ipak pronaći cjelovito rješenje, a ne tek opcija utješnog karaktera. Takvom građani ocjenjuju poruku da se »za pacijente ništa neće promijeniti« s obzirom na to da će krv u svakom slučaju i dalje moći izvaditi u Opatiji, ali će se analizirati u Rijeci.




Nadaju se da su prava i dobra rješenja na pomolu, najavio ih je i sam opatijski gradonačelnik koji je istaknuo da neće dopustiti da građani Opatije moraju odlaziti vaditi krv u Rijeku ili negdje drugdje. Ključno je pitanje gdje će se smjestiti sve ambulante iz postojeće zgrade, kad se idućega ljeta Dom zdravlja bude morao iseliti i prepustiti zgradu vlasniku, LRH-u. U gornjoj zgradi Doma zdravlja nema dovoljno mjesta, ali bi se možda rekonstrukcijom moglo dobiti moderniju i prostraniju »zdravstvenu stanicu«, no dok struka i vodstvo Grada i PGŽ ne kažu svoje, takva je mogućnost tek kao »labos bez bosa«, priča bez pokrića, a što tek reći o najavljivanoj izgradnji novog Doma zdravlja preko puta groblja u Voloskom, iznad Nove ceste, o kojoj se i dalje ne zna dovoljno…