Opatijski osnovnoškolci, učenici od 5. do 8. razreda, baš kao i njihovi vršnjaci u cijeloj Hrvatskoj, u drugom su polugodištu »krenuli« na online nastavu. Nakon što su Opatijci nastavu u prvom polugodištu završili u školskim klupama, uvođenje nastave na daljinu unijelo je mali nemir, pa čak i nervozu, u opatijske obitelji sa školskom djecom.

Trebalo je nanovo pronaći miran kutak za svako dijete unutar »četiri zida« stambenog prostora, osigurati tehničku podršku i informatičku opremu, stvoriti uvjete djetetu za miran rad, školovanje unutar doma…

Istovremeno, mnogi roditelji su morali i sebi pronaći prostor za rad od kuće pa su tako u vrijeme pandemije koronavirusa ponekad i kvadraturom veliki domovi postali pretijesni.

Nakon što je prvu online školu odradio u proljeće u vrijeme lockdowna, Roko Valinčić dobro se pripremio za nastavak škole na daljinu.

– Imam tu sreću da imam svoju sobu, svoj mir i svu potrebnu informatičku opremu da mogu odrađivati školske zadatke. Uglavnom sve obavljam samostalno, ne treba mi pomoć ukućana.

Međutim, možda mi je najteže pratiti matematiku koja je sama po sebi vrlo zahtjevna. Na online nastavi sam u prosjeku oko 6-7 sati. Smatram da ponekad dobijemo previše zadataka pa mi postane naporno toliko vremena sjediti za računalom.

Još mi teže pada što se nakon takve nastave ne mogu istrčati i ispuhati na nogometnom treningu. Zato jedva čekam povratak na normalno, a nadam se da će se to dogoditi uskoro. Volio bih to prvenstveno zato što me ove godine očekuje i upis u srednju školu – rekao je učenik osmog razreda opatijske škole.

Više videopoziva

Sigurno ne mali zadatak imao je roditelj troje školaraca Ilija Kulišić. Pronaći u kući svakom djetetu svoj »kantun« za rad, osigurati i supruzi i sebi radni prostor i pritom odrediti pravu mjeru pomoći i kontrole školarcima.

– Bilo je izuzetno zahtjevno kad smo u proljeće svi morali raditi od kuće, nedostajalo je i tehnologije, trebalo se dogovoriti tko će i kada raditi. Sada supruga i ja odlazimo na posao, jedno dijete odlazi na nastavu jer je u nižem razredu osnovne škole, a druga dva, osnovnoškolac i srednjoškolka, imaju online nastavu.

Čini mi se da se oboje dosta dobro snalaze. Sina, ipak, valja malo više podsjećati i poticati da odradi sve za školu, dok je kći, koja je u srednjoj školi, samostalna. Očekivao sam da će nastava online biti više u realnom vremenu, odnosno da će imati više videopoziva.

Mislim da bi na taj način djeci bilo lakše pratiti nastavu, savladavati gradivo i učiti. Koliko mi je poznato, sada su svi profesori dobili svoja prijenosna računala pa ne postoji zapreka zbog koje se nastava ne bi odvijala putem videopoziva.

U svakom slučaju, smatram da svi učenici nemaju kod kuće iste uvjete za rad te da bi o tome trebalo voditi računa i uzeti to u obzir prilikom ocjenjivanja.

Bez obzira na to što su mi djeca samostalna u obavljanju zadataka, supruga i ja uključeni smo na način da gotovo svaki dan napravimo malu kontrolu onog što su djeca radila kako ne bi bilo kasnije nekih nepredviđenih zaostataka – rekao je Kulišić.

Pozitivne promjene

Jasna Gržin, majka jedanaestogodišnje Dunje i trinaestogodišnjeg Marija, kaže da je u odnosu na online školu u vrijeme proljetnog lockdowna došlo do pozitivnih promjena i da je nastava više prilagođena potrebama učenika.

– Primijetila sam da se ipak nešto više predmeta odvija preko videopoziva, što znatno olakšava djeci praćenje nastave i savladavanje gradiva. Djeca zato manje traže našu pomoć, samostalniji su u izvršavanju obaveza.

Čini mi se da su i donekle prilagodili gradivo ovakvoj vrsti nastave, odnosno da djeci zadaju neke manje zahtjevne zadatke. Djeca su mi zadovoljna, što mi je izuzetno važno, premda im ništa ne može nadomjestiti školska druženja.

Jedva čekaju povratak u školu, ali i na sportske aktivnosti – rekla je Jasna Gržin, koja je u nastavni proces na daljinu uključena samo u dijelu kontrole onoga što naprave djeca na dnevnoj bazi.

Dario Rošulov, roditelj osmaša i učenika petog razreda opatijske Osnovne škole »Rikard Katalinić Jeretov«, kaže da je u slučaju kada oba roditelja rade i nisu doma teško pratiti sve ono što djeca moraju samostalno napraviti, i to poslije prekontrolirati.

– Situacija s online nastavom je ok, iako je roditeljima koji ne rade od doma teško pratiti što sve djeca trebaju napraviti. Ipak, žena i ja nastojimo svaki dan pogledati što su radili. Djeca uglavnom samostalno rješavaju zadano, a najčešće traže pomoć oko većih projekata.

Povremeno znaju imati problema s tehnologijom, tabletima koje su dobili u školi, pa se snalazimo s mobitelima… – rekao je Rošulov.

Teško je sve završiti do 16 sati

Da su se opatijski osnovnoškolci već donekle privikli na online nastavu, potvrdio je i Saša Bačić, profesor informatike u OŠ »Rikard Katalinić Jeretov«.

Kaže da i u njihovom domu, kojeg dijeli sa suprugom Kristinom, profesoricom hrvatskog jezika, te sinom, učenikom osmog razreda, zna biti stresno, posebno kada svi u isto vrijeme moraju obavljati svoje školske/radne obaveze.

– Mislim da velika većina učenika kvalitetno prati nastavu. Potrudili smo se da svi učenici od 5. do 8. razreda dobiju tablete, odnosno da su im osigurani osnovni preduvjeti za praćenje nastave.

Kao profesor sam trenutačno u specifičnoj situaciji jer osim što držim dio redovne i dio izborne nastave, sada sam na neki način i podrška učenicima i nastavnicima u rješavanju informatičkih problema na koje nailaze.

Zato, koliko se god trudim i pokušavam slijediti naputak da do 16 sati završim posao, on se protegne i na večernje sate i vikende. Isto tako, pokušavamo osvijestiti i učenike da organiziraju vrijeme na način da nakon 16 sati prekinu interakciju upravo kako im se cijeli dan ne bi sveo na online nastavu – objašnjava Bačić.

– Spadam u ranjivu skupinu i zato od početka školske godine radim online. Oduševljena sam kako su djeca prihvatila nastavu na daljinu. Nastojim biti fleksibilna, dozirati zadatke i ne zadajem svojim učenicima rokove. Učenici nemaju nikakvih pritužbi, a najčešće izraze želju za povratkom u školu – zaključila je Kristina Bačić.