Foto Sergej Drechsler
Za vrijeme strogih pandemijskih mjera koje su zatvorile opatijsku ribarnicu, brodić »Gari« Marina Žepine bio je jedino mjesto gdje je bilo moguće kupiti ribu. U cik zore Žepina odlazi na more, oko 9 stiže u luku, a njegova friška riba »plane« u tren
povezane vijesti
OPATIJA – Koće, jedrilice, popravci barki, pa tako i »barke faren«, ribarenje, »barke farben«, ćakule i sva ta primorska čuda života – sve je tu – središte domaće zajednice od davnina okrenute moru oduvijek je bio mul. Na opatijskom se mulu prodaje i »komać ćapana« riba – Marin Žepina jedini je profesionalni ribar na opatijskom pristaništu, a netom izvučeni ulov prodaje sa svog »Garija«.
Srećemo ga nasmijanog u društvu kupaca – danas na meniju: škombri ilitiga skuše. Žepina u luku pristaje oko 9 sati, a oko 9 i pol počinje prodaja, i kako kaže – hvala Bogu, sve plane – a dok smo mi stigli, već je prodao dvije kašete! Za vrijeme strogih pandemijskih mjera koje su zatvorile opatijsku ribarnicu, Marinov je »Gari« bio jedino mjesto u Opatiji na kojem je bilo moguće kupiti ribu. Pitamo ga kako mu ide danas.
Bez hidrauliki, se na ruke
– U vremenu korone san storil dobru reklamu, judi su se navadili i sad prihajaju redovno. Zadovoljan san kako gre i daje. Najviše gre »srednja« riba, oslić i škombar, za njih držimo cijenu od 60 kun, da budemo ceneji od mrkata, a najbitneje je da je riba friška, priča nam Marin.
Pitamo ga kako je odabrao život ribara, pa nam kaže:
– Počel san 2009., finil san ekonomiju na Hoteljersken i prvo san delal va struke i skoro poludel pa san z oven počel – delan bez hidrauliki, se na ruke, govori nam Marin.
Uz ribu i dobra ćakula– On ti je i Dalmatinac, zna prodavat šprehu pa od tuda te naracije, šali se s njim imenjak Marin Aničić, vjeran kupac koji doma nosi punu vrećicu ribe koju je dobil »po niš«, vraća mu loptu ribar Marin. Naracije ne manjka i uz ribu kupcima se nudi i dobra ćakula, ali kod Marina, kad se radi o svježini ribe, nema šale. |
Kod njegovih kupaca pravila nema, naručuje se i ide sve.
– Mane je favorit škombar na gradeli, a ni slab ni oslić kad ga mater spoha. Glavno je da je on frižak, kad ga hitin na karbun on bude meden. I kumpir na lešo, polejen z maslinoven ujen i petersinun i obrnen na padelu.
Kupci preko Marinove Facebook stranice unaprijed rezerviraju sutrašnji ručak.
Marin Žepina u akciji
Foto Sergej Drechsler
Nema muljanja
Ako ni, rečen juden – ni! Skužil san da judi vole kad in rečeš da nimaš ako nimaš, aš znaju da ne muljaš, ne preprodavaš, nego da imaš svoju ribu i to je to. I »ne« je dobar odgovor, kaže nam Marin. Svježina je imperativ. Pitamo ga i što misli o onoj koja se već dulje čuje – ni ribi.
– Ovisi kega pitaš, ako pitaš Duleta i staru ekipu – oni su ribarili va zlatno vreme kad je te ribi bila masa, ja hvala Bogu nisan ribaril onda pa je mane i sada dobro, mudro je zaključio Marin.
Delat ću još, a moran, ali ni mi teško, govori nam Marin i smije se – kod njega postoji samo ribanje, bez ribarskog prigovaranja.
Osim toga, vozi i turiste na brodu »Panitula«, ali ove sezone, zbog cijele situacije s pandemijom, nije u akciji. Marin je istinski zaljubljenik u more, a da nije mlad i »štanj« rekli bi – pravi morski vuk. Nakon posla za koji se diže u ranu zoru, ako ne i po mraku jer takav je život ribara, ide na kafe, ali od stola ga, u potrazi za friškim ulovom, stalno netko diže pa ga ostavljamo uz pozdrave – rogi ribaru, Marine!
