Ikarska placa je nakon temeljite obnove postala simpatično središte ovog mjestašca s oko 400 stanovnika na Opatijskoj rivijeri. Pješačka oaza koja se dobila na platou koji je ranije služio kao parkiralište nije tek mjesto za održavanje različitih manifestacija, za druženje i zabavu mještana i sve brojnijih turista, već i zanimljiv punkt na kojemu se mogu saznati mnoge tajne iz bogate prošlosti mjesta putem aplikacije »300 let škvera va Ike«.

Ideju o preuređenju i modernizaciji ikarskog trga dala je i pokrenula realizaciju bivša opatijska vlast, a dovršila i svečano inaugurirala nova. Do investicije je došlo zahvaljujući novcu dvaju europskih projekata čiji je nositelj Grad Opatija. Cilj je ove zanimljive priče očuvanje i prezentiranje bogate maritimne baštine koja ovdje ima tradiciju, no o kojoj se možda nedovoljno zna. Tako su u prvi plan izašli brodogradnja, pomorstvo i ribarstvo na području Ike.

Europska sredstva

Prvi projekt je »Uređenje i interpretacija povijesnog škvera u Iki«, ukupne vrijednosti 1.303.418 kuna, pri čemu je iznos sufinanciranja 890.051 kunu, od toga EU 85 posto i RH 15 posto. Zahvaljujući tom novcu je rekonstruirana i obnovljena infrastruktura na trgu, uređen i opločen plato trga, a postavljene su i drvene klupice. Dizajn kamenih ploča oblikovan je na način da podsjeća na ribarsku mrežu. Trg je prilagođen odvijanju raznih događanja u cilju očuvanja i valorizacije ribarske, pomorske i brodograđevne baštine te pružanja mogućnosti lokalnoj zajednici za dodatni razvoj turističke ponude.

Drugi je projekt »Interpretacija 300 let škvera va Ike«. Sredstva u iznosu od 1.112.375 kuna odobrilo je Ministarstvo poljoprivrede – Uprava za ribarstvo kroz mjeru »Provedba strategija lokalnog razvoja – operacije koje podupiru Flag-ovi«. Projekt je u potpunosti financiran bespovratnim sredstvima, i to 85 posto iz europskog Fonda za pomorstvo i ribarstvo, a 15 posto državnim proračunom RH. U sklopu projekta bit će izdana istoimena prigodna fotomonografija, pa će Ika dobiti i lijepo tiskano izdanje kakvo zaslužuje. Također, organizirat će se regate tradicijskih plovila, kao i radionice za djecu i mlade na temu popularizacije tradicijskih zanata – kalafata, tesara, ribara i pomoraca. Na trgu je postavljena interaktivna infotočka s prikazom proširene stvarnosti i prigodnim animacijama. Postavljen je još i spomenik – kobilica broda, rad akademskog kipara Gorana Štimca, a u podlogu trga ugrađene su pločice koje govore o povijesnom razvoju mjesta.

Hrvatski proizvod

Kako je to u Iki uz pomoć IT tehnologije uspjela oživjeti 300-godišnja povijest o kojoj je ostalo malo pisanih i slikovnih tragova, ali su oni iskorišteni na najbolji mogući način, ispričao je Lorenzo Gašparić iz IT tvrtke Fortis Labor, autor aplikacije proširene stvarnosti Ika 300, odnosno »300 let škvera va Ike« koja se može instalirati putem Google playa i Apple storea.

Foto Mateo Levak

– Ovo je potpuno hrvatski proizvod, realiziran kroz našu ideju. Inovativno je u ovoj priči to što uz pomoć ove aplikacije kroz sustav »proširene stvarnosti« oživljavamo povijest koje više nema, osim u knjigama, na razglednicama ili starim slikama. Korištenjem novih tehnologija činimo prošlost zanimljivom i pristupačnom novim generacijama. Kada preuzmete aplikaciju, dobijete svog turističkog vodiča koji kroz šest točaka ispriča zanimljivosti iz povijesti Ike. Uz svaku priču smo izradili animaciju izrađenu po autentičnim modelima brodova koji su se izgrađivali i po starim razglednicama Ike prije 300 godina. Priča se može doživjeti fizički, uz vizual prisutan na trgu,

uz animaciju i objašnjenje na četiri jezika, te audiozapis, dakle uključena su sva osjetila. Totem koji se ovdje fizički nalazi ima ovaj okvir koji je zamišljen kao prozor prema moru i mnogi ga već sada koriste za selfije i fotografije. Tu se može preuzeti aplikacija. Dakle, svaki posjetitelj vrlo jednostavno, putem aplikacije na mobitelu može doživjeti cijelu povijest škvera. Kroz mobitel će mu oživjeti sagrađeni brodovi, tvornica ribljih konzervi, »zimmer frei« i ostali sadržaji koji su važni za Iku, a glavni pripovjedač u aplikaciji je izrađen u stiliziranom 3D formatu. Referenca za kreiranje lika je kombinacija lučkih radnika s početka prošlog stoljeća i ikarskih barkajola. On je vodič i ima hlače na tregere i mornarsku majicu. Dakle, da zaključimo, korisničko iskustvo se sastoji od infostupa (totema) na kojemu korisnik nalazi sve potrebne informacije o projektu, te aplikacije koju može preuzeti »preko stupa«, odnosno preko Apple Storea i Google Trgovine. Korištenjem aplikacije korisnik obavlja interakciju sa stupom gledajući jednu priču u proširenoj stvarnosti, dok putem ostalih šest priča vrši interakciju s prostorom oko sebe – ispričao je Gašparić.

Kaže da je cijela ekipa utrošila četiri mjeseca rada kako bi osmislila aplikaciju.

– Aplikacija proširene stvarnosti oživljava prošlost i ono što smo svi zajedno prošli je nezaboravno. To je pričanje povijesne priče na jedan moderniji način. Upoznao sam povijest i probao »kvartin« vina, te sam sada i sam postao dijelom Ike – dodao je Gašparić i zahvalio se na suradnji tvrtki SCAM MARINE koja je zaslužna za dizajn i izradila je elemente koji se na trgu nalaze, a napravljeni su od kortenskog čelika.

Informativne ploče

Osim putem aplikacije, o povijesti Ike se ukratko može saznati i na šest ploča ugrađenih u pod na trgu.

– Uz prostran žal razvila se Ika, maleno ribarsko mjesto što jednim svojim dijelom leži uz obalu mora, a drugim dijelom na padinama planine Učka. Neki povjesničari kazuju kako je mjesto svoje ime dobilo po imenu ilirske božice Ike čiji se kult plodnosti i poljodjelstva gajio u obližnjem istarskom gradiću, dok drugi ime povezuju s grčkim mitom o Ikaru. Točan podatak vjerojatno nikada neće biti otkriven, no male su šanse da je ovdje nekada postojalo ilirsko naselje jer je ova obala istarskog poluotoka u ilirsko i rimsko vrijeme bila slabo naseljena. Tada su se naselja gradila dalje od morske obale štiteći se tako od gusara koji su pljačkali i odvodili u ropstvo. Ika dobiva na značaju u 18 st. razvojem pomorstva na sjevernom Jadranu. Duboki zaljev bio je prirodni zaklon, pa je Ika ubrzo postala značajna luka. Bila je toliko važna da su Napoleonovi, a kasnije i austrijski vojnici štitili ikarsku luku od mogućih neprijateljskih napada.

Foto Mateo Levak

U Iku je, prema podacima upisanim u Pomorskoj enciklopediji, 1719. godine iz Rijeke prenijeto malo brodogradilište. To je godina koja se smatra godinom začetka škvera u Iki. Prvi pouzdani podaci o postojanju brodogradilišta u Iki datiraju iz 1818. godine kada je ovdje sagrađen veliki trgovački brod, pelig »Leone« od 49 registarskih tona. Od tada se u Iki grade veći i manji brodovi te čamci za naručioce iz Rijeke, Bakra, Senja, Šibenika, Lovrana itd. Pelig je jedrenjak s dva jarbola koji je služio za ribarenje i prijevoz tereta (60-150 tona). Dužina broda varirala je od 15 do 30 metara, a na njemu je radila posada od 5 do 10 mornara. Krajem 19. stoljeća veći pelizi plovili su čak i do Pacifika. Ovo je tradicionalan tip broda na istočnoj obali Jadranskog mora – dio je teksta koji donosi aplikacija, te u skraćenom obliku ploče na trgu.

Bark »Ivo«

– Brodogradilište ili u lokalnom govoru zvan »škver« Ika započeo je s radom u punom obimu nakon Bečkog kongresa 1815. godine. U ovom brodogradilištu većinom su se gradili jedrenjaci male obalne plovidbe, a kasnije u drugoj polovici 19. stoljeća sve više se grade oni velike obalne i duge plovidbe. Od vrsta brodova najviše su se izrađivali pelizi, kuneri, brikovi i brigantini, barkovi, jedrenjaci bracere i trabakuli. Bark imena »Ivo«, od oko 500 registarskih tona, izgrađen 1857. godine za vlasnika Ivana Minaka iz Voloskog bio je najveći među ikad izgrađenim brodovima u Iki. Bark je vrsta velikog jedrenjaka za prekooceanska putovanja. Ima tri do pet jarbola, dok krmeni jarbol stoji uzdužno.

Dužine je od 40 do 60 metara te je imao od 10 do 18 članova posade. Bark je zapravo brik čiji je trup proširen i povećana površina jedara. Radi zaštite tereta imao je i nekoliko topova. O kakvom je zapravo brodogradilištu bilo riječ moglo se saznati iz godišnjaka o broju zaposlenih u ikarskom škveru gdje je zapisano da je 1887. godine bilo ukupno 27 zaposlenih radnika, i to: dva brodograditelja, dva poslovođe, osam tesara, četiri kalafata, dva bušača, četiri pilara, dva precizna stolara te dva brodska kovača. Uoči Prvog svjetskog rata brodogradnja u Iki gotovo zamire – razvijaju se druge djelatnosti gdje vodeću ulogu ima turizam. Škver u Iki prestao je s radom početkom 20. stoljeća – pojašnjava se u aplikaciji.

Još se može saznati i detalje o tome što je značilo »loja, loja, a ne kvartini«, kako su se u Iki uz početke turizma počeli otvarati hoteli, privatni smještaj, trgovine, restorani, konobe… I električni tramvaj… Otvorenje pruge električnog tramvaja na relaciji Matulji – Opatija – Lovran bilo je 1908. godine i doprinijelo je razvoju i izgradnji mjesta te boljoj povezanosti Ike s drugim mjestima u okruženju. Ovakav razvoj Ike zaustavio je Prvi svjetski rat, a završetak rata, nažalost, mjestu donosi stagnaciju. Saznati se mogu i zanimljivi detalji o Tvornici leda, zatim Tvornici ribljih konzervi »Ika« iz koje se konzervirana riba izvozila na 6 kontinenata u čak 68 zemalja svijeta, kao i o manifestaciji »Vino i vruja« koju su osmislili Ikarski barkajoli, i iz godine u godinu »raste«.

Fantastična kombinacija zelenog i plavog

U ovom sam poslu dugi niz godina, ali je zanimljivo da mi je ovo prva organizirana tura vođenja po Iki – rekao je na otvorenju preuređenog trga u Iki poznati turistički vodič Nikola Špehar koji je sve koji su to željeli odveo na zanimljivo miniputovanje po ovom malom, ali neobično lijepom mjestu. Fantastična kombinacija zelenog i plavog dobila je dodatni sjaj putem Špeharovog stručnog vođenja kroz povijest Ike. Interpretirao je neke od najvažnijih tema počevši od davne 1719. godine koja je ostala zapisana po preseljenju malog brodogradilišta iz Rijeke u Iku, te kroz šetnju mjestom i zaustavljanje na važnim punktovima, dotaknuo zanimljive crtice o začecima turizma i poznatim osobama koje su posjetile Iku, pričao o tramvaju koji je nekad vozio kroz mjesto, o povijesti tvornice leda i zatim tvornice ribljih konzervi koja je zapošljavala mnoge, sve do današnjih dana i Ikarskih barkajola na čelu s Vjekoslavom Zahejom i sve popularnijom manifestacijom »Vino i vruja«.

Važan zamašnjak u razvoju Ike

Nova placa će biti važan zamašnjak u razvoju našeg mjesta. Ikarski barkajoli su još 2018. potaknuli ideju, krenuli smo 2019. i tri godine nam je trebalo da bismo dobili ovo što danas imamo. Zahvaljujući njihovoj inicijativi i mjesnom odboru, kopalo se po povijesnim događanjima, a budući da volim sakupljati stare razglednice, i Ika i Lovran su mi dvije najjače kolekcije, nije bilo problema, jer mnoge razglednice imam u svom albumu. Škver je došao 1719. iz Rijeke. Uvala u Iki je bila pogodna za izradnju škvera, gradili su se uglavnom brodovi od drva.

Foto Mateo Levak

Zahvaljujući povijesnom zapisu iz Trsta koji je sačuvao pokojni Mario Glogović, konstatirano je da su u 19. stoljeću u Iki izgrađena 34 broda. Prvi je bio »Leone« sa samo 49 registarskih tona, a na kraju je izgrađen najveći brod iz ovog škvera koji je imao 489 registarskih tona. Radili su u škveru ljudi iz Opriča koji su potaknuli razvoj Ike i bez njih Ika ne bi postojala – rekao je – Radovan Trinajstić, suradnik na monografiji i kroničar Ike.

Idejni začetnik svega što je danas realizirano u povodu 300-tog jubileja ikarskoga škvera Vjekoslav Zahej Veja zahvalio je svima koji su u konačnici dali doprinos, svima koji su projekt financijski potpomogli, te još jednom spomenuo i pokojnog Opatijca Marija Glogovića čija je ostavština i dokumentacija koju je za života prikupljao, pomogla da se dobije vjerodostojnost cijele priče o Iki »pred 300 let«.

I suvremeno, i povijesno

Zadovoljan je i autor skulpture »Brod«, akademski kipar Goran Štimac.

– Taj ritam od 300 godina morao sam svojim likovnim jezikom na neki način pretvoriti u rad koji je trebao pomiriti povijest i suvremeno doba, odnosno ono što traži namjena. Želio sam dobiti skulpturu koja bi na pravi način donijela suvremeni moment u povijesni i uz to poručila da nećemo stati, da idemo dalje – zaključio je Štimac.