MOŠĆENIČKA DRAGA – Zauvijek je otišao draški Gobo – Marino Krnetić ili za Dražane Mene. U 82. godini života preselio se u vječnost i za sobom ostavio neizbrisiv trag. Mnogima će zauvijek ostati urezan u sjećanju kao jedini liburnijski živi pust koji je pola stoljeća redovito na Pepelnicu ispraćao karneval i u svojoj raketi na draškoj rivi odlazio na Mjesec. Nažalost, ovog puta Mene se iz orbite više ne vraća, ali iza sebe pušta u nasljeđe neizbrisivu tradiciju karnevala u Mošćeničkoj Dragi.

– Poznavao sam Meneta jako dobro, on mi je bio prvi šef u životu kada sam davne 1986. godine počeo raditi na draškom parkiralištu kao sezonac. Marino je bio šef parkirališta, djelatnik na pumpi, kratko vrijeme radio je i u Švicarskoj, ponekad i na recepciji u draškim hotelima, privatno kao iznamljivač, a najviše srca je dao za svoj zavičaj. Nikada nije mogao bez svoje Drage, pa ni onda kad je raketom u pusno doba letio prema mjesecu, uvijek se nekako vratio među nas. Njegova emotivna crta obilježila je draško spaljivanje. Uživljen u ulogu Gobota (krivca za sve) privlačio je svojom neuništivom personom na tisuće ljudi na Pepelnicu u Mošćeničku Dragu. Plakao je (doslovno) dok su ga na nosilima (čiverama) nosili u raketu, plakao i vikao da će se vratiti svojoj plaži, rivi, placi, jer bez Drage ne može. Gobo je bio oličenje draškog mentaliteta, energični dobri klaun koji nas je zabavljao i izvan pusnog doba. Srčan, bučan, neobičan i iznad svega spontan i prirodan, Marino je jednostavno bio onaj koji je uljepšao naše dane. A otišao je u pusno doba. Možda je moralo biti tako jer ipak je on naš pust koji mora svojim odlaskom očistiti sve naše grijehe i biti proglašen krivim za sve nedaće koje su nas zadesile protekle godine. No, prije smo znali da će se dogodine vratiti, a sada smo svjesni da je ovo njegov zadnji let među zvijezde, njegov zadnji pogled na Dragu, njegovo zadnje »boh, pući, pući…«, njegovo zadnje »Nisan kriv!«.

Ali duh Gobota ostaje, novi »mići« Gobo je njegov nasljednik i uloga se nastavlja. Njegov kaput (kapot) bit će odjeća novog pusta, grba (goba) stršit će na njegovim leđima, oživit ćemo ga u karnevalsko vrijeme, brendirati njegovu ulogu, palit ćemo još mnoge rakete njemu u čast! Mene je bio naš najdugovječniji pust, proslavio je svojih pedeset godina u draškom karnevalu. Njegov je doprinos nemjerljiv, a sve iz ljubavi prema ovoj tradiciji (užanci) koja je obilježila Mošćeničku Dragu. Bez njega spaljivanje jednostavno neće biti isto. Mene nije bio samo karnevalski pajac, već i aktivni djelatnik u draškom turizmu. Govorio je njemački i talijanski, bio je nesalomljivi lokalpatriot i sudionik u turističkom razvoju naše općine. Marino je bio veliki prijatelj, compagno, freund, frend, amico svih nas. Njegova je država, zastava i pripadnost bila samo Mošćenička Draga. Iako je velik dio svog života živio u Lovranu, Draga je bila njegova svakodnevna stanica.

U mladosti je bio nogometaš, poznato eksplozivno desno krilo, isto tako energičan na terenu kao i u svakodnevnom životu. Prestankom nogometa ostao je aktivan u tom sportu, najgorljiviji i najbučniji navijač NK Draga, kojoj je podario svoje nezaboravne navijačke urlike na tribinama igrališta Slatina – riječi su načelnika Mošćeničke Drage Rikarda Staraja o čovjeku koji će biti »otisnut« na stranice vječnosti, podignut na pijedestal zahvale za sve one trenutke smijeha, optimizma i ljubavi za njegovu Dragu koju je obožavao. Gobo naš, sretan ti let među zvijezde!