Crikveničko-vinodolska rivijera je regija koja ima najveću raznolikost od svih kvarnerskih subregija, istaknuto je to na predstavljanju projekta Kvarner – Europska regija gastronomije 2026. koja je održana u Crikvenici.

Prezentaciju, uz radionicu za kuhare, organizirale su Turistička zajednica Kvarnera, Turistička zajednica Grada Crikvenice, Turistička zajednica Grada Novog Vinodolskog i Turistička zajednica Općine Vinodolske.

O svemu onome što čini bogatu kuhinju ovog kraja govorili su Irina Ban i chef Zdravko Tomšić, ujedno autori istraživanja o baštinskoj gastronomiji Crikveničko-vinodolske rivijere.

Plavice kao brend

Uz ostale gastroadute ovog kraja naveli su, primjerice, smokvu, odnosno čitav niz autohtonih sorti ovog voća koje nije »fensi«, ali je fantastično. Pogotovo uz malo skute i meda od kadulje.

Tu su i okusi frankopanske kuhinje koja je također ostavila traga na ovom području, ne samo kroz poznatu frankopansku tortu. Tu su i nezaobilazni prisnac i šuljki.

S time da će u svojoj radionici chef Tomšić ukazati kako se šuljki, umjesto kao po tradiciji sa sirom, mogu ponuditi i s veprovinom.

Prisnac se, pak, može ponuditi kao vrlo vrijedno hladno predjelo. Tu su i batuda ili parenica, odnosno kisano crno zeli. Dakle, ukiseljena broskva.

Kako je pojasnio chef Tomšić, riječ je o jelu koje ima specifičan miris, ali specifičan miris imaju i brie ili roquefort, a u svijetu su cijenjene delicije.

Pa tako dao ideju ovdašnjim ugostiteljima za kimchi od parenice. A svakako tu su i popularnozvane »plavuše« koje su postale pravi brend ovog područja.

Slano i slatko

Među ugostiteljima koji su prisutvovali prezentaciji bio je i Damnjan Draganić iz restorana Dida. Na pitanje što je po njemu gastroforte ovog kraja, kazao je kako je to upravo plava riba.

– Od nje se mogu napraviti stvarno jako zanimljiva jela i na modernu verziju, poput cevichea ili moussa, što mi također radimo. Uz to, i kvarnerski škamp, pogotovo onaj koji se lovi kod sv. Jurja jer dolazi iz bočate vode.

Zbog vremenskih okolnosti se i rjeđe lovi pa ima vremena dovoljno narasti. Sami gosti, pogotovo stranci, te naše specifičnosti traže koliko ih mi nudimo.

Ako strancu mi sami ponudimo neko naše jelo temeljeno na tradiciji i uz to ispričamo njegovu priču, primjerice, po čemu je naš škamp različit od dalmatinskog, gosti to prihvate i žele probati.

Samim time smo se uključili i u projekt Ceste plave ribe koji je jako dobro prepoznat među gostima, kazao je Draganić.

Dodao je i kako se osim u slanim jelima, bogatstvo tradicije može naći i u slasticama koje nisu jako zastupljene, a iz tradicionalnih slatkih recepata se mogu napraviti vrlo zanimljive suvremene izvedenice.