TRIBALJ – Ove godine Sandri Miculinić počeo je novi petogodišnji mandat na čelu Dječjeg vrtića Cvrčak i mrav, koji obuhvaća objekte u Triblju i Bribiru.

Bio je to dobar povod da se u razgovoru s ravnateljicom osvrnemo na učinjeno u proteklom razdoblju, ali i dotaknemo brojnih drugih zanimljivih tema.

Prvi mandat Sandre Miculinić bio je obilježen velikom osobnom i profesionalnom promjenom. Prelazak s radnog mjesta odgojiteljice u crikveničkom vrtiću Radost na čelnu poziciju vrtića u Vinodolskoj općini donio je nove odgovornosti.

– Prvi mandat je bio izazovan u svakom pogledu. Došla sam iz jako posloženog sustava gdje smo puno radili na usavršavanju, ulaganju u sebe, suradnji s roditeljima, komunikaciji sa stručnjacima, unapređenju prakse, ali posao ravnatelja je uza sva ta znanja i vještine, nešto sasvim drukčije. Intenzivan i izazovan, posao bez odmora. Svaki dan je i dalje izazov. Cijeli mandat protekao je u učenju i proučavanju dokumentacije, zakona i papirologije, do osiguravanja svih potrebnih resursa, zapravo cjelokupnog funkcioniranja ustanove. Od najmanjeg kotačića, a sve u konačnici na dobrobit djece našega vrtića. Ipak, iznimno sam zadovoljna kako je sve prošlo, ističe ravnateljica.

Dobro ekipirani

Kako saznajemo, ustanova je u protekle četiri godine značajno narasla. Kada je Miculinić preuzela dužnost u siječnju 2022., u objektima u Triblju i Bribiru bilo je šest skupina, a danas ih je osam. Dječji vrtić Cvrčak i mrav danas broji 145 djece, a ima 29 zaposlenih. Protekli mandat ravnateljice Miculinić obilježila je i zanimljiva suradnja s Gradom Crikvenicom. Vinodolska Općina i Grad Crikvenica potpisali su Sporazum kojim su dogovorili da se djeci s područja grada Crikvenice, a koja nisu uspjela biti upisana u vrtićke i jasličke programe vrtića Radost, omogući da svoje vrtićke dane provedu u vrtiću u Triblju.

Jedan od najvećih ponosa vrtića je kompletiran stručni kadar, što je danas prava rijetkost. Tim čini 17 odgojitelja, zdravstvena voditeljica, pedagoginja, osam spremačica i domar. Sandru Miculinić pitamo kako su to uspjeli.

– Imamo spoj iskustva i mladosti. Naše mlade kolegice, koje su kod nas počele raditi kao studentice i pripravnice, sada su završile fakultete i ostale raditi. Mislim da smo jedini vrtić u užem, a vrlo vjerojatno i u širem okruženju koji ima ovako dobro ekipiran stručni kadar, naglašava Miculinić.

Standard zaposlenika prate i materijalna prava. Zahvaljujući podršci i razumijevanju osnivača, Vinodolske općine, načelnika Daniela Grbića i predsjednika Upravnog vijeća Borisa Glavana, plaće su se u četiri godine doslovno udvostručile. Također, liste čekanja u vrtiću ne postoje. Sva su djeca upisana, a iako Bribir ima ograničene kapacitete za jaslice, djeca se usmjeravaju u Tribalj uz sufinancirani prijevoz.​

Zona bez ekrana

Kad je riječ o vrtićkim programima, uz one redovite, vrtić Cvrčak i mrav od 2009. godine njeguje ekoprogram, na temelju kojeg su prošle godine obranili najviši, dijamantni status. U prekrasnoj prirodi koja okružuje oba objekta, djeca borave svakodnevno. Ravnateljica ističe kako upravo ova činjenica daje veliku prednost vinodolskim vrtićima u odnosu na one u urbanim središtima. I to prvenstveno zbog zabrinjavajućih trendova kod djece koji su posljedica pretjeranog korištenja tehnologije.

– Djeca imaju sve veće probleme s razvojem motorike i govora, što je izravno povezano s pretjeranom upotrebom tehnologije. Razlika u odnosu na prijašnje generacije je ogromna i vrlo primjetna. Djeca su, prije svega, motorički nespretna, puno se manje kreću. Primjerice, kad im fotograf na karnevalu kaže »čučni«, oni često ne znaju što to znači. Teško im je stajati na jednoj nozi ili izvoditi obične radnje. Nove generacije zaista su pod prevelikim utjecajem različitih ekrana. Nažalost, i roditelji su jako puno na mobitelima, a da to možda i ne primjećuju. Način života je takav, pa nastojimo puno komunicirati ta ponašanja s roditeljima, upućivati ih na loše posljedice do kojih dolazi zbog prevelikog korištenja ekrana. One su sve vidljivije u komunikaciji, koncentraciji i izražavanju emocija. Iznimno je važno s djecom pričati, čitati, šetati, a najvažnije igrati se s njima, čuti ih i vidjeti, naglašava ravnateljica.

Upravo zato, vrtić je »zona bez ekrana«. Digitalne kompetencije se razvijaju planski, ali naglasak je na igri, razgovorima, tjelesnim aktivnostima, istraživanju i boravku u prirodi. Općina od prošle godine sufinancira logopedski program Kokolingo koji koristi desetak djece, što je od velike pomoći s obzirom na činjenicu da se na logopede danas jako dugo čeka. Moderno roditeljstvo donosi i nove pritiske. Ravnateljica primjećuje pojavu tzv. »helikopter roditelja« koji pretjerano zaštićuju djecu, što dugoročno nije dobro.

– Često se susrećemo s otporom roditelja kad, primjerice, u »mišljenju« za školu realno navedemo djetetove vještine i znanja ili ako tijekom vremena ukažemo na neki segment razvoja djeteta koji još dodatno treba poticati i razvijati. Mi smo stručnjaci i stojimo iza onoga što s djetetom radimo i gradimo godinama. Roditelji žele zaštititi dijete, to je jasno, ali ponekad treba biti realan i postaviti prave temelje, objašnjava Miculinić, dodavši kako vrtić provodi i radionice »Rastimo zajedno« kao podršku roditeljstvu.

Osnovne postavke

Uloga odgojitelja odavno je prerasla termin »tete čuvalice«. Odgojitelji su stručnjaci koji aktivno sudjeluju u cjelokupnom razvoju djece. Danas je to rad koji zahtijeva stalno stručno usavršavanje, posebno zbog sve većeg broja djece s odstupanjima u razvoju. Odgojitelj je partner roditeljima, ali i vrlo važna osoba u ranom razvoju dječje osobnosti i samopouzdanja.

– Naše odgojiteljice konstantno promišljeno planiraju aktivnosti, na dnevnoj, tjednoj, mjesečnoj i godišnjoj razini. Prate se individualni interesi djece i njihova dobrobit. Nažalost, danas je i sve više djece s odstupanjima u razvoju. Gotovo da i nema grupe bez djeteta s teškoćama u razvoju. To odgojiteljicama predstavlja veliki izazov u radu, ali kroz mnogobrojna stručna usavršavanja i edukacije koje naše djelatnice konstantno pohađaju, nastojimo i u tom segmentu dati maksimum. Primjetan je i sve veći broj raznih »internetskih stručnjaka«, i zato je važno pronaći dobre edukacije koje vode eminentni stručnjaci svog područja. Savjet je i roditeljima, čiji su zahtjevi u današnje vrijeme sve veći, da se za bilo kakve nedoumice oko odgoja obrate upravo našim stručnim službama, napominje ravnateljica DV-a Cvrčak i mrav.

Na pitanje što je najvažnije što djeca danas moraju naučiti u vrtiću, odgovor je jednostavan: empatiju i osnovnu kulturu.

– Radimo mi štošta s djecom, uče slova i brojeve, ali to je nešto što će naučiti u školi. U vrtiću je najvažnije naučiti biti dobar prijatelj, pomagati drugima i graditi odnose. Timski rad i zajedničko rješavanje problema su među prioritetnim vrtićkim vještinama. Djeca u vrtiću uče razvijati temeljne vještine koje su važne za cijeli život. Kako je jednom rekla jedna moja kolegica: »Uvijek brinite da su djeca uredna, da znaju objesiti jaknu na vješalicu, obuti papuče, reći dobar dan…« To su osnovne postavke koje su danas važnije nego ikad, smatra naša sugovornica.

Zaključuje kako je posao odgojitelja za nju i dalje najljepši posao na svijetu.

– Pokreće me svijest o važnosti tih prvih godina života. Cilj mi je u budućem razdoblju iskoristiti i upotrijebiti sve resurse da unaprijedim život djece u Vinodolskoj općini, raditi na tome da roditelji budu zadovoljni boravkom djece u vrtiću, a jednako tako i na tome da svi djelatnici vrtića budu zadovoljni radnim okruženjem, zaključuje Sandra Miculinić.