U sklopu ulaganja u unapređenje javnih prostora i podizanje kvalitete života građana, u Crikvenici je u tijeku realizacija projekta parternog uređenja dijela površine prema lukobranu, kojim će se transformirati približno 1.000 m² obalnog pješačkog prostora i povezati šetnica kod plivališta s novim lukobranom luke Crikvenica. Riječ je o prostoru u širem središtu grada, uz luku, šetnicu, plivalište i rivu, koji predstavlja važan dio urbane cjeline na kojoj Grad sustavno radi posljednjih godina. Kako otkrivaju iz Grada Crikvenice, projekt obuhvaća uređenje dosad neuređenog spoja između šetnice i novog lukobrana te oblikovanje prostora kroz tri prostorne zone: sjeverni dio s betonskim opločnicima i zelenim otocima, centralni dio koji nastavlja kameno opločenje lukobrana te južni dio s betonskim opločnicima i urbanom opremom. U prostoru su predviđena tri ozelenjena otoka s visokim i niskim zelenilom u riječnim oblutcima, omeđena betonskim klupama i ležaljkama.

Položaj žene

Posebnu vrijednost projektu daje nadzemna skulptura posvećena »ženama koje kuhaju more«, koja će biti postavljena uz zrakasto raspoređene otiske u podu kao hommage lokalnoj tradiciji i ulozi žena u obalnim zajednicama. Spomenik ženama koje kuhaju more rad je slovačke akademske umjetnice Ilone Nemeth, koja je u Crikvenicu došla u sklopu programa Lungomare, kao dio većeg projekta Rijeka EPK 2020. Proučavajući lokalnu povijest i kulturnu baštinu bila je pod dojmom priča o ženama koje su tijekom Drugog svjetskog rata kuhale more i na taj način dobivale sol. Ovaj fenomen približila nam je ravnateljica Muzeja Grada Crikvenice Silvija Huljina. Ravnateljica podsjeća da je Drugi svjetski rat zaustavio dvije do tada glavne gospodarske grane – ribarstvo i turizam. Ribarenje je bilo ograničeno ili potpuno zabranjeno, brojni ribarski brodovi bili su zaplijenjeni i uglavnom prenamijenjeni u vojne svrhe. Morski put koji je povezivao istočnu Jadransku obalu bio je u prekidu. Vladala je glad, neimaština, neizvjesnost, strah. Crikvenica je bila okružena žicom i bunkerima.

Foto Marino Klement

– U sjeni tih teških ratnih zbivanja i brojnih političkih previranja ljudi su samo željeli preživjeti i prehraniti obitelj. Posebno je težak bio položaj žene. Njih je život u ovome škrtome krškome kraju jako rano naučio na mukotrpan rad, mnogobrojne obveze i puno odricanja. Često su bile prisiljene same skrbiti za obitelj u odsutnosti muževa, koji su bili na radu u inozemstvu, na moru ili u ratu. Težak fizički rad na zemlji i u kući bio je svakodnevnica, a rat je donio nove brige. Puno je tu tužnih ljudskih sudbina, muke i patnje. Ova slojevita tema o ulozi i položaju žena do sada, nažalost, nije dovoljno istražena. Ne postoji dokumentacija ni literatura, a informacije smo uglavnom prikupljali u razgovorima i svjedočanstvima naših starijih sugrađanki. Tako je proizašla i priča o ženama koje su tijekom rata kuhale more, napominje Huljina.

Ravnateljica muzeja pojašnjava kako su žene sol koju bi dobile iskuhavanjem mora satima nosile na leđima u unutrašnjost i mijenjale za hranu – kukuruz, krumpir, grah, pšenicu.

Foto Marino Klement

– Prelazile su pješke, s teretom na leđima, udaljenosti veće od 100 km u jednom smjeru. I samo kuhanje soli bilo je mukotrpno. Pristup moru bio je zabranjen, obala je bila ograđena bodljikavom žicom i pod nadzorom talijanskih, a kasnije i njemačkih vojnika. Trebalo je skupiti i drva do kojih se teško dolazilo. More se uglavnom kuhalo noću, kada se nije mogao vidjeti dim, u kotlovima od 50 do 100 litara, i to u nekoliko navrata. Ovisno o slanoći mora, od 100 su litara znali dobiti oko 2 do 3 kg soli. Bila je to svakodnevna borba za opstanak, prava patnja, govori Silvija Huljina.

Kvaliteta javnog prostora

Kad je riječ o dosadašnjem tijeku radova na projektu parternog uređenja dijela površine prema lukobranu, iz Grada ističu kako radovi napreduju prema planu, a do sada su izvedeni obalni zid, veći dio armiranobetonske podne ploče te temelji za planirane klupe. U nastavku slijedi izvedba klupa i popločavanje hodnih površina, nakon čega će se pristupiti završnoj obradi klupa, postavljanju skulpture ženama koje kuhaju more, sadnji biljnog materijala i ugradnji urbane opreme poput rasvjete i koševa za otpad. Uređeni prostor bit će spreman do jeseni. Projekt je sufinanciran kroz intervenciju 3.1.1. Potpora ruralnoj infrastrukturi i lokalnim uslugama LAG-a Vinodol, u iznosu od 112.755 eura. Ugovoreni radovi vrijedni su 206.147,40 eura bez PDV-a, odnosno 257.684,25 eura s PDV-om, a izvodi ih tvrtka GP Izvedba iz Grižana. Gradonačelnica Ivona Matošić Gašparović, u pratnji resorne pročelnice Vjekoslave Glavan, obišla je radove te tom prilikom istaknula kako Grad Crikvenica ovim projektom nastavlja ulagati u kvalitetu javnog prostora u samom srcu Crikvenice.

– Vjerujem da će ovaj prostor uskoro postati jedno od omiljenih mjesta susreta i odmora građana i posjetitelja. Uređenjem ovog dijela obale povezujemo naše ključne gradske sadržaje, šetnicu, plivalište i novi lukobran, te stvaramo prostor koji će biti ugodan, funkcionalan i estetski privlačan. Posebno mi je drago što projekt uključuje skulpturu posvećenu ženama koje kuhaju more, jer njome odajemo dužno priznanje ženama našega kraja i njihovoj povijesnoj ulozi, istaknula je Ivona Matošić Gašparović.

Pandan Kolacijevu spomeniku

Inspiraciju za rad umjetnica Ilona Nemeth je pronašla u jasnim i čistim formama Kolacijeva spomenika posvećenog Vladimiru Nazoru, koji je u Crikvenici postavljen 1973. godine. Spomenik ženama koje kuhaju more bit će svojevrsni pandan spomeniku Zdenka Kolacija, transformirajući značenje njegova
oblika, uz istovremeno prožimanje s novom porukom. Kolacio svojom kamenom skulpturom iskazuje priznanje slavnom čovjeku, ličnosti politike i kulture,
a betonski spomenik ženama koje kuhaju more odaje počast herojstvu žena iz lokalne zajednice. Spomenik će se sastojati od temelja na kamenom pločniku, bijelog betonskog predmeta koji se mijenja tijekom vremena jer se djelići kamene soli tope, osam kratkih videozapisa i staze koji spaja dva spomenika. Putem QR kôdova dostupni su videozapisi u kojima lokalne žene pričaju priče o tome kako su kuhale morsku vodu kad su bile djeca. Staza koja spaja dva spomenika njihova je integralna komponenta, koja stvara prostor za prisjećanje i razmišljanje.

Minimalistički izgled spomenika dodatno je naglašen jasnim geometrijskim plohama i izborom materijala, bijelog betona. Baza spomenika je pravokutnik, a ukupne dimenzije spomenika su 1.354x540x1.674 mm. Na bočnoj strani nalazi se natpis »ŽENE KOJE KUHAJU SOL«, dok je sa stražnje strane potpis autora »NEMETH/RAVASZ 2021.«